Email Facebook Twitter LinkedIn
×ECR Party
The Conservative
ECR Party
TheConservative.onlineTwitterFacebookInstagramYouTubeEmailECR Party’s multilingual hub for Centre-Right ideas and commentary
CroatianCroatianEnglishBulgarianCzechItalianPolishRomanianSpanishSwedish
The Conservative
Komentari i razgovori   |    TV   |    Print   |    Kolumnisti

LADISLAV ILČIĆ

‘Težimo zajedničkoj sigurnosti bez migracijske stihije’

Ladislav Ilčić YouTube

O njegovom odlasku u Europski parlament, politikama koje će tamo zastupati te vrijednostima na kojima bi Europska unija trebala počivati razgovaramo s Ladislavom Ilčićem...

Ladislav Ilčić, političar i aktivist, u hrvatskoj je javnosti poznat kao gorljivi zagovornik kršćanskih i obiteljskih vrijednosti. Sudjelovao je u nekoliko velikih akcija civilnog društva, boreći se protiv ideologizacije javnog školstva, tražeći ustavnu zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca i zakonsku zaštitu svakog života od začeća te zagovarajući odbacivanje Istanbulske konvencije. Kao drugi na izbornoj listi Hrvatskih suverenista, u Europskom će parlamentu naslijediti dugogodišnju zastupnicu Ružu Tomašić. Ilčić će također biti pripadnik grupe Europskih konzervativaca i reformista, što znači da će ova grupacija i dalje imati hrvatskog člana.

Od 1. srpnja ove godine naslijedit ćete Ružu Tomašić u Europskom parlamentu. Vjerojatno ste očekivali da ćete postati eurozastupnik u nešto drukčijim okolnostima. Predstavlja li ovaj krizni trenutak poseban izazov i kako će on utjecati na Vaše prioritete u Bruxellesu?

Toplo se nadam da će dolaskom ljeta bitka s koronom biti dobivena i da će Europski parlament raditi normalno, kao što je radio prije korone. Parlament je središnje mjesto demokracije i bilo bi jako opasno po Europsku uniju da dulje vrijeme ne radi punim kapacitetom, ostavljajući pritom mogućnost EU elitama da samostalno ili na brzinu donose neke vrlo važne i dalekosežne odluke. Pred Europskim parlamentom i cijelom EU veliki su izazovi, a ja želim dati svoj doprinos njihovom rješavanju.

Ruža Tomašić iznimno se istaknula svojim radom u Odboru za ribarstvo. Njezina izvješća i amandmani puno su toga promijenili nabolje za hrvatske i europske ribare. Hoćete li ostati u tom odboru ili imate neke druge afinitete?

Neko ću vrijeme sigurno ostati u tom odboru. Gospođa Tomašić trebala bi do 1. srpnja završiti svoje dosadašnje inicijative, a moja je želja i nakon toga voditi računa da interesi hrvatskih ribara budu zaštićeni. Preraspodjelom članstva u odborima od 1. siječnja 2022., vidjet ću gdje najviše mogu doprinijeti. Svakako me zanima i energetika, ali i neka društvena pitanja koja jako utječu na svakodnevni život ljudi u Europi.

U Europskom parlamentu opozicija je dosta moćnija nego u Hrvatskom saboru. Zbog specifičnog načina funkcioniranja samog Parlamenta i složenosti političkih odnosa u njemu, dosta inicijativa – izvješća i amandmana – nominalno opozicijskih zastupnika biva usvojeno. Koje ćete konkretne politike nastojati progurati?

Spomenuo sam energetiku. Mislim da EU može više učiniti na poticajima niskoenergetskoj gradnji. Takva gradnja svakako može potaknuti razvoj zemalja članica, smanjiti zagađenje te značajno podići i standard ljudi i energetsku neovisnost država članica i cijele Europske unije. Imam osobno iskustvo u tome – supruga i ja smo prije 15 godina sagradili jednu od prvih niskoenergetskih kuća u Hrvatskoj. Život u takvoj kući je zaista velika prednost za svaku obitelj. Uz to, svakako ću se zalagati za poljoprivredne politike i samodostatnosti u proizvodnji hrane, što je jako važno za europsku budućnost te za razvoj priobalnog područja i otoka, što ima posebnu važnost za Hrvatsku.

Sustav vrijednosti ključan za natalitet

Na ECR-ovoj konferenciji 'Budućnost Europe – Nova nada' veliki ste naglasak stavili na općeljudske vrijednosti koje bi EU trebala zastupati. Prema Vašem mišljenju, koje sve vrijednosti spadaju u tu kategoriju i koji je razlog zašto ih se Europska unija odrekla?

Otvorenost životu, radišnost, poštenje, solidarnost, optimizam, čast – sve su te općeljudske vrijednosti međusobno povezane i direktno utječu na naš život i život cijelog društva. U našim europskim društvima dosta se razvija hedonizam, okrenutost samom sebi i nesposobnost da živimo za druge. Taj svjetonazor nije prosperitetan za društvo. Svatko je od nas s jedne strane sklon sebičnosti, a s druge strane spreman pomoći drugoj osobi. Borba za općeljudske vrijednosti stalna je borba unutar svakog čovjeka. No, budući da te vrijednosti izravno utječu na društvo, borba za te vrijednosti mora biti dio i politike.

Spomenuli ste otvorenost životu. Čini se da se većina razvijenih EU država pomirila s činjenicom da će svoju ostarjelu populaciju morati pomlađivati uvozom mlađih migranata iz drugih dijelova svijeta. Je li zaokret u ovom trenutku uopće moguć i kako ga ostvariti?

Uvoz velikog broja migranata, pogotovo nekontrolirani uvoz, pokazao se kao način koji sa sobom donosi velike probleme. Enklave migranata koji se ne žele uključiti u društvo, terorizam i drugi sigurnosni problemi, drukčiji odnos prema radu, promjena kulture… Moramo se pomiriti s činjenicom da svako društvo koje nije okrenuto životu prije ili kasnije izumre. Pogledajmo širu povijest. Na teritorij na kojem je nedostajalo ljudi na ovaj ili onaj način doseljavali su drugi narodi s drugim kulturama.  No, mislim da je zaokret u velikoj mjeri moguć. Manji i kontrolirani uvoz migranata i poticaji za veći natalitet. Europska unija može pokazati značajno više okrenutosti životu. Dječji doplatci i druge financijske i organizacijske mjere koje imaju države članice mogu puno pomoći, no, ponavljam, za veći natalitet ključan je sustav vrijednosti koji države promiču ili ne promiču.

Na spomenutoj konferenciji također ste istaknuli da bi EU trebala državama članicama prepustiti da kroje vlastiti identitet i identitet svog društva. Znači li to da bi se o imigraciji i ključnim integracijskim politikama trebalo odlučivati isključivo na nacionalnoj, a ne na europskoj razini?

Treba poštivati načelo supsidijarnosti, treba dati više ingerencije nacionalnim parlamentima. Europska unija uzima si previše ingerencija u reguliranju sustava vrijednosti, odnosno nametanju svjetonazora koji demografski ne izgleda održiv. Primjerice, Istanbulska konvencija ni u jednoj zemlji koja ju je ratificirala nije smanjila nasilje nad ženama. Dakle, očito se radi o jednom neučinkovitom dokumentu, ali i dokumentu koji je, sudeći bar prema brojnim burnim javnim raspravama, vrijednosno duboko problematičan. Prema mojem mišljenju ista je stvar i s drugim sličnim dokumentima – izvješće Lunaček, izvješće Zuber, izvješće Estrella – sve su to nepotrebni dokumenti koji su protivni univerzalnim ljudskim vrijednostima i štetni za otvorenost životu. Upoznat sam s činjenicom da Europski parlament u svakom mandatu proizvede svu silu takvih (neobvezujućih) dokumenata i na taj se način kreira određeni narativ, proizvodi „službeni“ europski svjetonazor. Ne mislim se u EP-u baviti isključivo svjetonazorskim pitanjima, dapače, no ovakvoj ću se praksi odlučno suprotstaviti.

Zajednička sigurnost

Migracija, a pogotovo ilegalna s kojom se suočavamo, prekogranični je izazov. Smatrate li da je moguće da se svaka država za sebe nosi s tim izazovom?

Ne, to ne može svaka država sama. Tu nam je potrebna Europska unija i suradnja među državama članicama. Mi zajedno moramo ostvariti sigurnost granica svih članica Europske unije. No to ne možemo ostvariti samo kontrolom granica, koja svakako jest važna, već prvenstveno kontrolom poruka koje države članice šalju migrantima. Ne bi smjela jedna država članica slati poruke dobrodošlice, pri čemu u veliki problem dovede brojne druge države članice. Ako jedna država pokazuje spremnost uvoza većeg broja migranata, onda taj uvoz može direktno sama organizirati. Mora postojati uređeni sustav, a ne smijemo kapitulirati pred stihijom kako nam se posljednjih godina u nekoliko navrata događalo jer tu stihiju, pored mnogih unesrećenih, koriste i neki drugi ljudi vrlo upitnih namjera.

Hrvatska bi uskoro trebala biti primljena u Schengen. Je li to, po Vama, dobra vijest i smatrate li da Schengenski prostor danas kvalitetno ispunjava svoju svrhu?

Da, smatram da je to dobra vijest. Korak prema boljoj suradnji, ali i zajedničkoj sigurnosti o kojoj sam govorio. Kad govorimo o slabostima Schengenskog prostora, koje su pogotovo vidljive za vrijeme neke krize poput migracijske ili korona krize, želim napomenuti da je jasno da Europska unija nije, i ne treba biti, jedna federalna „superdržava“ već unija 27 nacionalnih država. Nadamo se da će kriza ubuduće biti što manje, ali i da će Schengenski prostor biti unaprijeđen.

Hrvatska Vas javnost poznaje uglavnom kao katoličkog aktivista i borca za obiteljske vrijednosti. Malo je poznato Vaše zanimanje za okoliš i zelene politike koje ste istaknuli na konferenciji 'Budućnost Europe'. U političkom prostoru, zahvaljujući lijevim aktivistima, prevladava dojam da zeleno može biti samo skupo, centralizirano, birokratizirano i lijevo. Možete li i kako promijeniti tu percepciju? Može li zeleno biti jeftinije, slobodnije i privatno?

Spomenuo sam već svoje iskustvo s niskoenergetskom gradnjom i obnovljivim izvorima energije. To moje iskustvo pokazuje da zelene politike ne trebaju biti skupe. Primjerice, možete kupiti usisni stup za zemni izmjenjivač zraka od inoxa za 800 eura, a možete jednako tako funkcionalni stup napraviti kod plastičara za 60 eura. Biti ekološki osviješten i poduzetan stav je svakog normalnog čovjeka, to nikako ne može biti samo lijevo. Svatko tko je imalo upućen zna da je kršćanska misao izrazito ekološka. A budući da ekološka održivost ovisi prvenstveno o svijesti svake osobe i intrinzičnoj sklonosti osobe na poduzetništvo, ekologija je puno više na tragu konzervativne i kršćanske ideje, a ne toliko lijeve politike koja puno manju ulogu i slobodu daje pojedincu, a puno veću ulogu daje državi koja je često birokratizirana, centralizirana i slabije učinkovita. I za kraj želim reći da se moje zalaganje za obitelj sastoji od svega što je za obitelj dobro i važno, u što svakako spada i stvaranje pretpostavki da svatko ima ugodan i topli obiteljski dom.