Subscribe
Obično je američka tradicija da predsjednici koji sjede obnašaju dva izborna mandata. Od 45 bivših predsjednika, samo ih je 11 bilo na dužnosti jednom, a u (očito mogućem) slučaju Trumpova povratka u Bijelu kuću nakon stanke 2020. taj će broj biti smanjen na 10.
Sklonost američkih birača kontinuitetu i stabilnosti igra ključnu ulogu u ovoj tradiciji. Kada je aktualni predsjednik uspješno upravljao svojim prvim mandatom, to se često smatra potporom njihovom učinku. Birači imaju tendenciju naginjati poznavanju i dokazanom vodstvu, što se pretvara u reizbor za drugi mandat. Faktor “vrag kojeg poznajete” može biti snažan motivator za birače.
Drugi ključan čimbenik je institucionalna prednost koju imaju sadašnji predsjednici. Oni uživaju prepoznavanje imena, utvrđene rezultate i zastrašujuće resurse predsjedništva. Ova kombinacija otežava izazivačima pokretanje uspješnih kampanja jer im nedostaje ista razina izloženosti i resursa.
Nadalje, stranke se uglavnom okupljaju iza kandidature sadašnjeg predsjednika za novi mandat, pružajući snažnu mrežu potpore i jedinstvenu frontu. Ova stranačka potpora može značajno utjecati na ishod izbora.
No, je li Joe Biden još uvijek korisnik spomenute stranačke potpore? To stvarno ovisi o tome koga pitate. Protekli mjeseci bili su ispunjeni pristašama aktualnog predsjednika koji su izjavili svoju odanost Bidenovoj kandidaturi 2024., ali i “neimenovanim izvorima” ili konzultantima Demokratske stranke koji su nagovijestili tu mogućnost, ili je sugerirali naglas, da to ne bi bio pravi smjer djelovanja.
Ako demokrati ipak odluče povući tepih pod svojim sadašnjim predsjednikom, evo tri glavna razloga koji bi mogli postojati iza odluke koja se donosi:
Zabrinutost za povjerenje i dob
U nedavnim anketama, rejting Joea Bidena pao je na samo 39%. Prema istraživanju koje su proveli CNN i SSRS između 25. i 31. kolovoza, dvije trećine registriranih birača koji se identificiraju kao demokrati ili mršavi demokrati izrazili su sklonost kandidatu koji nije Biden. Unutar ove skupine, 18% je posebno spomenulo alternativnog kandidata, dok je velika većina, koja čini 82%, jednostavno željela drugačiju osobu u ulozi predsjednika.
Nadalje, gotovo 60% ispitanika navelo je da vjeruje da su Bidenove političke odluke negativno utjecale na stanje gospodarstva. Još značajniji dio, točnije 76 posto, izrazio je značajnu zabrinutost glede dobi predsjednika, ističući kako s 80 godina možda neće imati fizičku sposobnost ispuniti puni mandat ako bude ponovno izabran.
A tko bi ih na kraju mogao kriviti? Ako su kognitivni propusti Joea Bidena rijetko (iako značajni) koji se događaju tijekom izbora 2020., sada su gotovo zajamčeni tijekom javnih nastupa. Kompilacije gafova, zbunjenih buntova i trenutaka u kojima se predsjednikov um čini zaglavljenim u alternativnoj povijesti (“Putin gubi rat u Iraku”) postaju viralne na platformama društvenih medija na tjednoj bazi.
Čak i kod nekih republikanskih ličnosti koje Trumpa smatraju previše toksičnim ili rizičnim da bi krenuo prema ponovnoj kandidaturi, kognitivna razlika između njih dvoje je velika. Hladna tvrda istina je da Trump djeluje mentalno akutno, dok njegov protivnik ne. Bilo bi potrebno samo jedno Bidenovo mentalno zamrzavanje u televizijskoj debati da bivši predsjednik aktivira svoje predatorske instinkte i osramoti demokrata pred nacijom.
Pogoršanje situacije u Ukrajini
Jedan od aspekata koji je izazvao simpatije prema Joeu Bidenu među njegovim istočnoeuropskim saveznicima bila je njegova čvrsta potpora uzroku opkoljene Ukrajine. Od sredstava do modernog oružja, tenkova, borbenih zrakoplova, pa čak i zabranjenog streljiva, Bidenova administracija ponudila je Kijevu mnogo prednosti suočenih s ruskom agresijom.
No, kao što je ranije rečeno, Amerikanci su nezadovoljni načinom na koji funkcionira njihovo gospodarstvo. Smatra se da je jedan od čimbenika koji stoje iza toga ogromna financijska pomoć poslana Ukrajini. Bilo bi pogrešno podcijeniti izolacionističke tendencije američke javnosti. Čak i suočeni sa svjetskim ratovima, mnogi Amerikanci su se odlučili za neutralnost prije nego što su se njihove vlade odlučile za vojnu intervenciju.
Trump je iskoristio izolacionističko raspoloženje 2016. godine, pojačao ga, a neki će reći da sada ubire nagrade: ankete pokazuju 55% Amerikanaca smatra da bi se američki Kongres trebao suzdržati od dodjele dodatnih sredstava za pomoć Ukrajini, dok preostalih 45% tvrdi da bi Kongres doista trebao izdvojiti takva sredstva. Osim toga, 51% ispitanih smatra da su Sjedinjene Države već ispunile svoje obveze u pružanju pomoći Ukrajini, dok preostalih 48% tvrdi da bi u tom pogledu trebalo učiniti više.
Važno je napomenuti da je tijekom ankete provedene krajem veljače 2022., na početku ruske invazije, značajnih 62% ispitanika izrazilo stajalište da su Sjedinjene Države trebale biti proaktivnije u svojoj potpori Ukrajini. To je važno jer Trump u predizbornoj kampanji tvrdi da Ukrajina ne vidi dovoljno pobjedničke prednosti i stoga bi trebala tužiti za mir, istovremeno obećavajući da će “okončati rat u jednom danu”.
Nastavak ukrajinske protuofenzive s malo ili nimalo rezultata zasigurno bi ojačao narativ da je bila pogreška što je Bidenova administracija toliko ubacila za Kijev (posljednji financijski paket bio je preko 43 milijarde USD). Ruski napredak bio bi još razorniji, ne samo za Ukrajince koji se već suočavaju s teškoćama, već, pragmatično, za kampanju Biden 2024., koja bi nekako morala objasniti biračima zašto je otišla “sve unutra” i propala.
U trenutku pisanja ovog teksta ishod je još uvijek neizvjestan, ali oblaci pesimizma okupili su se na nebu Washingtona iu glavama mnogih analitičara sukoba.
“Previše lijevo”
Iako nije novost da neki stvarni i bivši republikanci (kao i dio šire javnosti) Trumpa vide kao “previše desnicu”, Biden je uspio stvoriti percepciju unutar vlastite stranke da je predaleko na ljevici. Centristički demokrati osjećaju se otuđenima podrškom koju iskazuje radikalnom krilu stranke i nekim njegovim politikama, kao što su: pomilovanje studentskih kredita, donošenje politike snažne ruke za borbu protiv “sistemskog rasizma”, stotine milijardi dolara savezne potrošnje kako bi se povećala upotreba čišće energije i povećala dobrobit, a istovremeno pokazala minimalna zabrinutost za proračunski manjak. Nepoštivanje borbe protiv masovne imigracije itd.
Suočeni s ovim političkim statusom quo, stvarni i bivši umjerenjaci obiju stranaka prijete pokretanjem vlastite predsjedničke liste 2024. pod zastavom “Bez etiketa”, organizacije koja potiče centrističke politike od 2010. godine, pa čak i pomaže u financiranju i izboru nekih demokratskih kandidata. Taj potez pokazao bi se osakaćenim prema Bidenovom reizboru. Neka od imena na koja se No Labels može kladiti su Joe Manchin, koji se smatra vječnim umjerenim američke politike ili popularnim centristom Andrewom Yangom, koji je napustio DNC dvije godine prije.
Međutim, predsjednička lista “Bez etiketa” u ovom trenutku nije jamstvo. Visoki demokratski dužnosnici pokušavaju uvjeriti pokret da odustane, budući da bi većina glasova koje bi privukla bila ona Joea Bidena. Međutim, predstavnici pokreta spomenuli su kako bi treći kandidat u utrci bio rješenje samo ako ne vide “drugu opciju”.
Imajući na umu ove činjenice, moglo bi se smatrati strateški ispravnim da demokrati traže mirenje, a ne da se sukobljavaju s No Labels. No, ovdje nema sumnje da mirenje znači ili drugog kandidata od Bidena ili otvorene demokratske predizbore, kao što je Andrew Yang predložio 17. rujna.