Subscribe
Političari, filozofi, novinari, radijski i televizijski komentatori, pjesnici, natječu se tko će objasniti što je zapravo prepoznatljiv znak našeg vremena. Koja je karakteristična crta, ono što nas razlikuje od bilo koje druge epohe u povijesti. Većinu vremena, međutim, ova mišljenja nisu ništa više od izraza najgrublje propagande u službi onih koji su izgradili naš svijet i koji svo svoje vrijeme, svu svoju moć i sav svoj novac posvećuju tome da se on ne promijeni . Ovo nije naše vrijeme, jer je tako uvijek bilo. Neki kažu da je to raznolikost. Ali onda nam sljedeća vijest na televiziji pokazuje kako se talijanski boksač povlači s olimpijskog natjecanja jer je vrlo raznolik Međunarodni olimpijski odbor dopustio, protivno akumuliranom iskustvu Međunarodne boksačke federacije, ženi s jasnim muškim kromosomskim znakovima da pobijedi žene bez muškog kromosomskog znakovi. Različitost nije u tome da vas netko pobijedi u boksačkom ringu. Drugi kažu da je ono što je tipično za naše vrijeme sažaljenje prema ilegalnim imigrantima koji napadaju granice zapadnih naroda. Onda okrenete stranicu novina i pročitate da su u Španjolskoj ilegalni imigranti zaklali dvojicu Španjolaca u Valenciji u manje od 30 sati. Prerezali su im grkljane. I da u Austriji sirijska imigrantska obitelj može dobiti do 6000 eura mjesečno, uključujući pomoć za stanovanje. Šest tisuća eura koji dolaze iz džepova srednje i radničke klase austrijskih radnika, uključujući i imigrante koji mirno žive i rade u Austriji. Milosrđe ne može ići protiv pravde; onda to više nije milosrđe, nego programirano samoubojstvo. Vjerujem da je to pravi znak vremena. A ovo pišem kao katolkinja, je apsolutni nestanak Boga iz javne arene. Politika se radi bez Boga. Ekonomija se radi bez Boga. Gradovi su dizajnirani bez Boga. Boga se u međunarodnoj politici nema; Boga se izbjegava u društvenoj ili kulturnoj politici. To se u Europi nije dogodilo tisućama godina. Politika, ekonomija, društvo, kultura, umjetnost, oglašavanje ili propaganda isključuju Boga. Svjesno. Dobrovoljno. Ono što je uistinu karakteristično za naše vrijeme jest institucionalni trijumf nasilnog i isključujućeg ateizma. Čak su se i katolici, kršćani općenito, odrekli javne prisutnosti Boga. Uz nekoliko iznimaka u svakoj zemlji, političari, filozofi, pjesnici, radijski i televizijski komentatori, daju svoja mišljenja i ponašaju se kao da Bog ne postoji. Javna rasprava
isključuje pitanja poput onoga što bi Bog stvoritelj, Otac i milostivi Bog, dobri i osobni Bog, mislio o povećanju poreza, nezaštićenim granicama, korištenju droga među mladima, zločinima uvezenim iz nekršćanskih kultura, hidžabu, multikulturalnim susjedstvima, ceremonija otvaranja Olimpijskih igara ili činjenica da su na europskim sveučilištima dopušteni javni govori u korist Hamasovog terorizma? Izgradili smo politički svijet u kojem se Bog više ne računa kada je u pitanju osmišljavanje obrazovne, urbane, kulturne ili fiskalne politike. Mnogi ljudi misle da nije u redu da kršćani daju 10% Crkvi, ali je u redu da do 60% daju državi. Mnogi kritiziraju kršćane da osuđuju bestijalnu seksualizaciju našeg društva, ali u ime pijeteta prema imigrantima i različitosti, oni trče zatvarati bazene kada se pojavi islamizam jer europske djevojke nose kupaće kostime na gradskim bazenima. Obilježje našeg vremena je da su vladajuće elite u otvorenoj borbi protiv kršćanstva. I pritom nas vode u totalnu devastaciju onoga što smo naslijedili od roditelja i djedova. Naša je dužnost, kao da nema druge, preokrenuti situaciju. Moramo puno govoriti o Bogu i unijeti vjeru i zahtjeve vjere u društvenu raspravu. Tada ćemo za sebe dobiti zdravije društvo, a za našu djecu budućnost koju im vladajuće elite uskraćuju.