Bitka za Afriku se zahuktava

Konkurencija za utjecaj između Sjedinjenih Država i Kine u Africi intenzivirala se posljednjih godina, jer obje nacije prepoznaju stratešku važnost kontinenta. Krajem prošle godine američki predsjednik Joe Biden bio je domaćin sastanka na vrhu čelnika SAD-a i Afrike , što je dodatno ojačalo američku predanost Africi.

Tijekom trodnevnog sastanka na vrhu uloženi su zajednički napori kako bi se poboljšale veze između Sjedinjenih Država i njezinih afričkih partnera, usredotočujući se na načela uzajamnog poštovanja i zajedničkih interesa i vrijednosti. Sastanak na vrhu ne samo da je bio platforma za dijalog, već je i olakšao aktivnu suradnju s afričkim kolegama u ključnim područjima koja Sjedinjene Američke Države i Afrika smatraju ključnima za budućnost kontinenta i naše globalne zajednice.

Kina je u međuvremenu osigurala milijarde dolara pomoći i ulaganja afričkim zemljama. Ovo natjecanje za utjecaj stvorilo je dilemu za mnoge afričke nacije koje žele imati koristi od kineske i američke potpore. To također stvara sve rizičnije okruženje za tvrtke koje posluju na kontinentu jer se interesi dviju nacija razlikuju. Kako bi ostale konkurentne u ovom okruženju, tvrtke moraju pronaći načine za snalaženje u različitim strateškim interesima svake nacije. To se posebno odnosi na sektore kao što su tehnologija, telekomunikacije i infrastruktura. Tvrtke moraju biti svjesne i kineskih inicijativa kao što je Inicijativa “Jedan pojas, jedan put”, kojom se nastoji povezati Aziju s Europom preko Afrike, i američke inicijative kao što je Power Africa, čiji je cilj osigurati pristup električnoj energiji za milijune Africans.In Osim toga, tvrtke moraju razmotriti kako uravnotežiti potrebu za kineskim ulaganjima i diplomatskom intervencijom SAD-a u vrijeme sukoba. Na primjer, kineska ponuda zajmova s niskim kamatnim stopama mogla bi biti privlačna za zemlju poput Etiopije koja želi razviti svoju infrastrukturu; međutim, ovaj zajam mogao bi stvoriti političke napetosti sa SAD-om ako se procijeni da je previše koristan za Kinu. Tvrtke koje žele ulagati u Afriku moraju razumjeti geopolitičke implikacije ove vrste ulaganja i kako bi to moglo utjecati na njihove poslovne odluke. Nadalje, poduzeća bi trebala biti svjesna važnosti suradnje s lokalnim vlastima i zajednicama pri ulaganju u afričke zemlje jer neuspjeh u tome može dovesti do ozbiljnih posljedica. Nedavni posjet kineskog predsjednika Xi Jing Pinga Južnoj Africi jača snažnu predanost zemlje utvrđivanju njezine prisutnosti na kontinentu. Tijekom posjeta pohvalio je zemlje u razvitku zbog “otresanja jarma kolonijalizma” i pozvao čelnike BRICS-a, kluba zemalja u nastajanju, da ubrzaju svoje napore na širenju dobrodošlicom novim članicama. To je značajno za afričke zemlje jer kineska ulaganja na kontinentu stalno rastu. Međutim, unatoč mogućim gospodarskim koristima povećanih kineskih ulaganja, važno je da afričke zemlje razumiju geopolitičke implikacije koje dolaze s tim transakcijama. Na primjer, sve veća moć i utjecaj Kine predstavljaju izazov za regionalnu hegemoniju Sjedinjenih Država i važno je da afričke zemlje ostanu strateške u svojim pregovorima i odnosima s Kinom. Nadalje, neka kineska ulaganja mogu dovesti do zamke duga, gdje afričke zemlje postaju sve ovisnije o kineskim zajmodavcima i ne mogu otplatiti zajmove.

Jedan od ključnih aspekata američko-kineskog suparništva u Africi je gospodarska konkurencija između dviju nacija. Obje zemlje uložile su značajna ulaganja u različite sektore, kao što su infrastruktura, rudarstvo i proizvodnja. Sjedinjene Države pokrenule su inicijativu Prosper Africa, čiji je cilj proširenje trgovinskih i investicijskih veza s afričkim zemljama. S druge strane, kineska inicijativa “Jedan pojas, jedan put” (BRI) rezultirala je znatnim ulaganjima u afričke infrastrukturne projekte. Ovo natjecanje između SAD-a i Kine imalo je različite učinke na afričke zemlje. S jedne strane, pristup kapitalu obiju zemalja omogućio je mnogim afričkim zemljama poboljšanje infrastrukture i poticanje gospodarskog rasta. S druge strane, ovo natjecanje može se promatrati kao utrka za dominaciju u Africi, pri čemu se svaka nacija natječe za geopolitički utjecaj na štetu lokalnih demokracija. Fokus ovog natjecanja povijesno je bio na prirodnim resursima u Africi, posebno nafti i mineralima. Međutim, s promjenom globalne ekonomije, sve je veći naglasak na tehnologiji, sa sve većom potražnjom za kvalificiranom radnom snagom u područjima kao što su informatika i inženjerstvo. SAD i Kina nastojali su mnogo ulagati u ta područja, osiguravajući financiranje tehnoloških novoosnovanih poduzeća i istraživačkih institucija. To je ulaganje imalo pozitivan učinak, povećavajući pristup obrazovanju i stvarajući više mogućnosti zapošljavanja za afričku mladež. Istodobno se može smatrati da konkurencija između Kine i SAD-a negativno utječe na afričke zemlje. Mnoge od tih zemalja već se sučeljavaju s visokom razinom korupcije i slabim demokratskim institucijama. Priljev stranog novca s obje strane otežao je učinkovito upravljanje afričkim vladama, što je dovelo do još većeg oslanjanja na stranu pomoć i ulaganja. Ipak, ukupni učinak ulaganja SAD-a i Kine u tehnologiju i dalje je uglavnom pozitivan za afričke zemlje. S poboljšanim pristupom obrazovanju i mogućnostima zapošljavanja dolazi do povećanog gospodarskog rasta, što zauzvrat može pomoći u ublažavanju siromaštva i nejednakosti. Nadalje, povećana konkurencija između dviju velesila otvorila je mogućnosti afričkim zemljama da postanu neovisnije i osnažene. Na primjer, mnoge afričke zemlje počele su koristiti tehnologiju kao platformu putem koje razvijaju vlastite proizvode, usluge i industrije. To bi pak moglo dovesti do daljnjeg gospodarskog rasta i stabilnosti u regiji.

Osim gospodarske konkurencije, SAD i Kina sudjeluju u geopolitičkom manevriranju u Africi kako bi osigurali političke saveze i utjecali na regionalnu dinamiku. Obje zemlje provode diplomatske posjete na visokoj razini, pružaju vojnu pomoć i surađuju s regionalnim organizacijama. Sjedinjene Države održavaju značajnu vojnu prisutnost kroz svoje Zapovjedništvo za Afriku (AFRICOM), dok je Kina uspostavila svoju prvu prekomorsku vojnu bazu u Džibutiju. Američke i kineske tvrtke natječu se za afričke resurse, uključujući naftu, plin i minerale. Kina je uključena u velike infrastrukturne projekte u Africi za razvoj cesta, željeznica, luka, zračnih luka, telekomunikacijskih mreža i energetskih mreža. Sjedinjene Države odgovorile su pružanjem razvojne pomoći u područjima kao što su zdravstvena zaštita i obrazovanje. Posljednjih godina Sjedinjene Države povećale su fokus na borbu protiv terorizma u Africi, dok je Kina nastojala promicati regionalni mir i gospodarski razvoj. Unatoč konkurenciji, i SAD i Kina nastojali su surađivati s afričkim zemljama. Dvije velesile održale su brojne zajedničke forume o temama kao što su trgovina, ulaganja, razvitak infrastrukture i energetska sigurnost. Također pružaju financijsku pomoć za razne projekte diljem kontinenta. Nadalje, obje su zemlje podržale inicijative pod afričkim vodstvom za promicanje mira i stabilnosti, kao što su napori Afričke unije u Somaliji i Sudanu.Iako postoji napetost između SAD-a i Kine u Africi, obje zemlje imaju interes za ostvarivanje suradničkog odnosa s obzirom na resurse kontinenta, njegov potencijal za gospodarski rast i njegovu stratešku važnost. U tu je svrhu važno da dvije zemlje nastave surađivati kako bi upravljale svojim razlikama i poticale gospodarski razvoj u Africi. Iskorištavanje ljudskog kapitala i prirodnih resursa Afrike ključno je za buduće globalno blagostanje i stabilnost, što ga čini prioritetom i za Kinu i za SAD.

Diplomatska borba SAD-a i Kine za utjecaj u Africi obuhvaća različite dimenzije, uključujući gospodarsku konkurenciju, geopolitičko manevriranje, programe razvojne pomoći, meku moć i zabrinutost za okoliš. Budući da se obje zemlje bore za stratešku prednost na kontinentu, nužno je razumjeti složenost njihovih angažmana i implikacije za afričke nacije. Dinamika ovog suparništva i njegove posljedice za budućnost Afrike tema su koja zahtijeva stalnu pozornost. Ključno je da afričke nacije mudro upravljaju ovim natjecanjem, osiguravajući da se njihovi interesi i prioriteti poštuju usred težnje za vanjskim utjecajem.