Subscribe
Federalne rezerve upravo su krenule s još jednim povećanjem kamatnih stopa od 75 baznih bodova, četvrtim od početka godine, kao odgovor na rastuću inflaciju, koja je u lipnju dosegla 40-godišnji rekord od 9,1%. Iako brojke, na površini, mogu izgledati slične onima koje doživljavamo u Europi, inflacija u SAD-u potaknuta je drugačijom dinamikom, odražavajući domaće čimbenike više nego vanjske. U tom kontekstu, tržišta predviđaju daljnje pooštravanje u nadolazećim mjesecima, nakon čega će sljedeće godine uslijediti smanjenja stopa potaknuta smanjenjem gospodarstva. Uistinu, gospodarstvo SAD-a smanjivalo se dva tromjesečja zaredom u prvoj polovici godine ispunjavajući, na prvi pogled, definiciju tehničke recesije.
Okrećući se s ove strane Atlantika, ECB je u srpnju krenuo s povećanjem od 50 bp, prvim od 2011., čime je okončana era negativnih kamatnih stopa započeta 2014. Nakon što je podcijenio razinu inflacije i njezinu postojanost od prošlog ljeta, ECB se sada našao u potencijalno neugodnoj situaciji: vjerojatno će prisiliti recesiju kako bi se borila protiv inflacijskih pritisaka koji su nastali drugdje – naime, uskih grla u opskrbi i energetske krize – kako bi zaštitila cijenu stabilnost.
Uz to, bila bi užasna pogreška ako bi se borba protiv trenutnih inflacijskih izgleda u eurozoni prepustila isključivo ECB-u. To bi značilo još više stope – a time i manje ulaganja – uz gubitak radnih mjesta, posebice među najranjivijim skupinama radnika. Uistinu, to se događa kada se protiv inflacije bori kompresijom agregatne potražnje; s druge strane, ako cijene porastu, kreatori politike mogli bi povećati ponudu kako bi ublažili inflatorne pritiske. Istina, za to je potrebno neko vrijeme, ali više cijene energije će ostati. Isto tako, geopolitičke napetosti, a s njima i uska grla u opskrbi i poremećaji u lancu vrijednosti.
Ne želim sugerirati da bi prosječnom europskom poreznom obvezniku trebalo uzeti novac kroz veće poreze kako bi se dodatno smanjila njegova potrošačka moć. Umjesto toga, mislim na još uvjerljiviju potrebu za provođenjem politika rasta, na primjer, osiguravanjem da: i) golemi investicijski izdaci financirani kao odgovor na izbijanje pandemije – uglavnom u okviru NextGenerationEU – napreduju bez odlaganja kako bi se povećala ponuda i potencijalni rast; ii) energetska politika se preispituje postavljanjem realističnijih ciljeva za dekarbonizaciju u skladu s novom geopolitičkom stvarnošću u kojoj se nalazimo; iii) zakoni i propisi o tržišnom natjecanju donose se posebno u odnosu na velike korporacije, a ne samo na mala poduzeća.
Gore navedeni prioriteti, iako jednostavno skicirani, bili bi vrlo konzistentni s konzervativnim stajalištima u Europi. Prema nedavnoj anketi , građani čija se stajališta slažu s ECR-om visoko cijene jedinstveno tržište i ekonomske prilike koje s njim dolaze. Rješavanje ne tako prolaznih inflatornih pritisaka s planom usmjerenim na rast ublažilo bi inflaciju uz stvaranje prosperitetnije EU na dobrobit svih.
The text was translated by an automatic system