Subscribe
Mikroplastika predstavlja sve veću prijetnju okolišu i ljudskom zdravlju diljem svijeta, a Europa namjerava poduzeti mjere.
Rastuća prijetnja okolišu su iznimno male plastične čestice, često manje od 5 milimetara, koje mogu proizaći iz različitih izvora, uključujući plastični otpad, proizvode za osobnu njegu, tekstilnu industriju i još mnogo toga. Te sitne čestice infiltriraju se u vodene i kopnene ekosustave, pa čak i u zrak koji udišemo, uzrokujući nepopravljivu štetu živim organizmima i okolišu općenito. Prepoznajući tu rastuću prijetnju, Europska komisija poduzela je značajne inicijative za borbu protiv problema mikroplastike, koja se često namjerno dodaje raznim industrijskim proizvodima.
Mikroplastika se nalazi u svakom kutku planeta, od oceanskih podova do planinskih vrhova uglavnom zbog činjenice da mikroplastika može opstati u okolišu stotinama godina i dalje.
Izvori tih mikročestica su brojni i raznoliki, a jedan od glavnih povezan je s konvencionalnom plastikom koja se s vremenom fragmentira zbog djelovanja atmosferskih agensa, poput sunca i vjetra. Nadalje, uobičajeni potrošački proizvodi, kao što su deterdženti, kozmetika i sredstva za čišćenje, često sadrže mikroplastiku u obliku perli ili suspendiranih čestica, koja se dodaje namjerno kako bi se poboljšala učinkovitost proizvoda. Ostali izvori uključuju trošenje automobilskih guma, oslobađanje plastičnih vlakana iz sintetičkih tkanina tijekom pranja i disperziju plastičnih peleta koje se koriste u prerađivačkoj industriji.
Mikroplastika predstavlja prijetnju ljudskom zdravlju, okolišu i vodenim organizmima, od morske faune do riba, koje mogu progutati te čestice, s potencijalno ozbiljnim posljedicama. Mikroplastika se može akumulirati u tkivima organizama, ugrožavajući njihovo zdravlje, pa čak i završavajući u široko konzumiranoj hrani, što predstavlja stvarnu kontaminaciju. Takvi mali plastični fragmenti još uvijek mogu osloboditi otrovne kemikalije, kao što su plastifikatori, koji mogu naštetiti okolnim organizmima i ekosustavima. Plastične čestice može nositi vjetar, završavajući u zraku koji udišemo, a mogu zagaditi tlo, utječući na rast biljaka i kvalitetu poljoprivrednog zemljišta. Raspršivanje mikroplastike u kopneni okoliš također može imati negativne učinke na divlje životinje koje žive u tim staništima.
Europska komisija prepoznala je hitnost rješavanja problema mikroplastike i poduzela niz inicijativa za borbu protiv širenja tih štetnih čestica. Jedna od ključnih inicijativa bilo je donošenje strategije “Plastika u kružnom gospodarstvu”, čiji je cilj smanjiti plastiku za jednokratnu upotrebu i promicati recikliranje i ponovnu uporabu povezanih materijala. Ta je strategija dio europskog zelenog plana, ambicioznog plana da Europa do 2050. postane prvi klimatski neutralan kontinent.
Europska komisija predložila je i pravi zakon o kružnom gospodarstvu kojim se utvrđuju jasni ciljevi za smanjenje dodane mikroplastike proizvodima. Tim se zakonom zahtijeva postupno ukidanje proizvoda koji sadrže mikroplastiku s europskog tržišta, uvođenjem strogih ograničenja za mikroplastiku u kozmetici, deterdžentima i proizvodima za osobnu njegu. Druga važna inicijativa bilo je potpisivanje Dobrovoljnog sporazuma između europske industrije kozmetike, deterdženata i proizvoda za osobnu njegu u vezi s dodanom mikroplastikom, prema kojem će se poduzeća obvezati na postupno uklanjanje štetnih čestica iz svojih proizvoda u određenom vremenskom razdoblju.
Europska komisija također je uložila u istraživanje i praćenje kako bi bolje razumjela razmjere problema mikroplastike i utvrdila glavne izvore, a takve znanstvene studije već pružaju ključne podatke za razvoj učinkovitih politika za upravljanje tim problemom. Iako je većina tijela za zaštitu okoliša uključenih u uzrok pozdravila inicijative Europske komisije, postoje i izazovi i kritike s kojima se treba suočiti posebno u vezi s učinkovitom provedbom politika i zakona. Kako bi se osiguralo da poduzeća poštuju ograničenja i ciljeve koje je postavila Europska komisija, potrebno je stalno praćenje i učinkovite sankcije za kršenja. Problem mikroplastike je globalan, a mjere koje poduzima Europska komisija, iako su važne, ne mogu same riješiti problem. Ključno je promicati međunarodnu suradnju kako bi se riješio problem protoka mikroplastike diljem svijeta informiranjem ljudi o zdravstvenim problemima koje mogu uzrokovati.
Alessandro Fiorentino