Subscribe
Ključna uloga Giorgije Meloni na Mediteranu
Sastanak na Malti u Valletti 29. rujna, na kojem su sudjelovali svi šefovi država i vlada MED9, organizacije koju čine europske zemlje koje graniče s Mediteranom, svjedočio je neočekivanom novom savezu između Italije i Francuske.
Za početak, vrijedi napomenuti da su odnosi između Italije i Njemačke značajno zahladili, ako ne i potpuno prekinuli, zbog kontroverzi oko imigracije. Raskol je započeo viješću da njemački savezni proračun uključuje financiranje nevladinih organizacija, što je doprinijelo spašavanju migranata, ali i njihovom dolasku, prvenstveno na talijanske obale. Nakon ove vijesti uslijedili su komentari zamjenika tajnika Lige (ID) koji je navodno usporedio Scholzovu vladu s nacizmom, navodeći da su tijekom Drugog svjetskog rata Nijemci napadali zemlje svojom vojskom, dok danas to čine s migrantima.
To je bila vrlo ozbiljna optužba koja sigurno nije dobro prihvaćena u Berlinu. Njemačka hitno treba postići sporazum u Europi o imigraciji, takozvani Pakt o migracijama, koji prvenstveno pokreću socijaldemokrati (SPD u Njemačkoj i PSOE u Španjolskoj). Ovaj pakt mogao bi postati kamen temeljac cjelokupne društvene situacije povezane s imigracijom. To je posebno kritično za Scholza, budući da na unutarnjem planu vladina koalicija iznosi 37 posto, a SPD je na manje od 17 posto, Zeleni ispod 15 posto, a FDP na 6 posto. Sve to dok koalicija CDU/CSU iznosi 27 posto i spremna je pobijediti na izborima u Hessenu i Bavarskoj. Čini se kako je druga stranka po veličini na nacionalnoj razini AfD, koja je u anketama premašila granicu od 20 posto.
Talijanska premijerka Giorgia Meloni nije gubila vrijeme na rješavanje ove situacije. Ponovila je kako financiranje nevladinih udruga potkopava rad proveden u prvoj godini njezine vlade na uspostavi bilateralnih odnosa sa zemljama podrijetla. Cilj je tih odnosa zaštititi ne samo živote migranata, već i stabilnost zemalja domaćina.
Tako sastanak EuroMED9, na kojem sudjeluju Italija, Francuska, Španjolska, Portugal, Grčka, Cipar, Malta, Slovenija i Hrvatska, postaje ključna platforma za osporavanje Njemačke i jačanje položaja Italije na Mediteranu. Da bi to postigla, Meloni je trebala snažnog pandana. Budući da nije bilo izvedivo izravno surađivati sa Španjolcima, koji su usko povezani s Nijemcima, talijanski premijer odlučio je razgovarati jedan na jedan s Emmanuelom Macronom, okončavši gotovo godinu dana neprijateljstva. Taj je sastanak rezultirao dvostrukim planom: Meloni je uputila komunikaciju predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, ponovno potvrđujući važnost bilateralnog rada s afričkim zemljama i izražavajući spremnost za višerazinski europski plan. U međuvremenu, Macron je na sastanku EuroMED9, koordiniranom s Melonijem, predstavio prijedlog za slanje jasne poruke o potrebi europskog angažmana.
Na sastanku EuroMED9 naglašena je potreba za jačanjem odnosa s partnerima iz južnih susjeda i ponovno je potvrđena predanost Europe borbi protiv nezakonite imigracije povećanjem europskih napora za smanjenje primarnih kretanja i time sprečavanje odlazaka – stav je koji Giorgia Meloni zagovara od svog prvog dana na dužnosti.
Međutim, izazov leži u suočavanju s Francuskom, saveznikom Italije. Jasno je da Francuska možda ne gleda povoljno na Italiju koja u osnovi prisvaja bilateralne odnose s afričkim zemljama poput Tunisa ili Egipta, čime se potkopava uloga Francuske kao europske referentne sile za kontinent. Nadalje, sve veća prisutnost Kine u supsaharskoj istočnoj Africi (kao što je Etiopija) i nestabilna situacija u supsaharskoj zapadnoj Africi, koja je upozorila da će se intervencija Francuske ili ECOWAS-a smatrati neprijateljskom nakon državnog udara u Nigeru, ukazuju na to da bi nova sila koja upravlja tim odnosima mogla zaštititi mnoge gospodarske interese nauštrb geopolitičke moći.
Iako je savez Italije s Francuskom ključan za suprotstavljanje financiranju nevladinih organizacija od strane Njemačke, to otvara potencijalno pitanje za budućnost. Nije tajna da Macron vodi Renew Europe, centristički i liberalni europski pokret. Svakako, kako bi se poremetio odnos snaga koje trenutno drže Narodna stranka, socijalisti i druge političke formacije, potreban je ulazak liberala. Međutim, jednako je točno da prvo, većina PPE-ECR-RE možda neće biti dovoljna za upravljanje, a drugo, Macron bi mogao povećati ulog u takvom scenariju, s obzirom na njegovu ključnu ulogu.
Osim tih razmatranja, ideja Giorgie Meloni o promicanju afričkog razvoja kako bi se ograničili odlasci trenutno se čini najcjenjenijim rješenjem, barem od strane vlada koje graniče s Mediteranom. Budućnost Meloni vlade i Europske unije ovisi o tom pitanju.