Subscribe
Svi u Španjolskoj znaju za namjere španjolske vlade da Teresu Riberu, aktualnu ministricu za ekološku tranziciju i demografske izazove i kandidatkinju za europske izbore sljedećeg lipnja, postavi za španjolsku povjerenicu.
No, nije malo glasova protiv glasina da će Teresa Ribera postati europska povjerenica. Iako je istina da ima vrlo tehnički profil, posljednjih godina, kao i cijela socijalistička vlada Pedra Sáncheza, ideološko pitanje dobiva na snazi za njihovu politiku. Zbog toga su stavovi prema Riberinu prijedlogu vrlo različiti.
No, potrebno je usredotočiti se na činjenice koje su karakterizirale Riberu tijekom njezinih više od pet godina na čelu Ministarstva za ekološku tranziciju i demografske izazove kako bi se shvatio razlog za položaj mnogih skupina koje jesu i koje će biti dio Europskog parlamenta.
Od prvih dana u kojima je nuklearna energija počela zvučati kao ključna točka socijalističkog zakonodavstva u Španjolskoj, Ribera je jasno dao do znanja svoj stav i linije koje će voditi njezino djelovanje. Čini se da su prepreke nuklearnoj energiji radnja koja najbolje sažima i opisuje njezino djelovanje u vezi s ovom problematikom. Nema poticaja, veći pritisak i, štoviše, ide se toliko daleko da se kaže da “ni plin ni nuklearna energija ne ispunjavaju kriterije da se smatraju održivima”. Svatko bi se, dakle, mogao zapitati što će biti s nuklearnom energijom ili plinom, koje aktualna Komisija smatra održivim tehnologijama za europsku taksonomiju, ako Ribera u Europsku komisiju stigne braneći isto što je branila s mjesta ministrice.
Neizvjesnost se servira u ovom aspektu, iako je za Skupinu europskih konzervativaca i reformista jasno da je bez nuklearne energije vrlo teško održati scenarij niskih cijena energije, kao i svijest da je nuklearna energija temeljna da bi se mogli provesti strategiju za učinkovito smanjenje emisija.
Još jedan od Riberinih poteza bilo je fiksiranje cijena prirodnog plina, odnosno uvođenje gornje granice cijene plina, koju je podržala i Europska komisija, a koja podrazumijeva određeni kontrolni duh normalniji od socijalističke ideologije. Jedna od predloženih alternativa, a koju ECR podržava, je predanost većoj energetskoj suverenosti i fiskalni plan za svaku državu članicu koji uvažava stvarne potrebe europskih građana.
Na neki način, ovakve akcije ministrice i kandidatkinje za Europski parlament su one koje su izazvale brojne skupine koje su iskazale svoje odbijanje mogućem uključivanju Ribere u Komisiju. Od španjolskog energetskog sektora do nacionalnih i međunarodnih političkih skupina.
Vox, španjolska politička stranka pridružena Grupi europskih konzervativaca i reformista, tijekom čitavog Riberinog mandata ministra za ekološku tranziciju i demografske izazove izražavala je protivljenje politikama koje isti provode, jer tvrde da su išle protiv zabrinutosti i potreba ne samo sektora energetske industrije u Španjolskoj, već i protiv mnogih okolnosti španjolskih potrošača.
Španjolska vlada govori o potpredsjedništvu Komisije koje može obuhvatiti ekološku liniju i liniju za zeleni prijelaz, ali i drugu liniju koja se može suočiti s izazovima s kojima se gospodarstvo suočava u smislu održivosti.
Međutim, čini se da se to zamagljuje u scenariju u kojem socijalizam gubi snagu diljem Europe u korist konzervativnih pozicija koje se odlučujuće klade na industriju i gospodarstvo bez ideoloških uplitanja koja ne rješavaju probleme, kao i novog sastava europskog Parlamenta, u kojemu će, prema svim anketama, imati veću i odlučujuću težinu grupacije poput konzervativaca i reformista.