Subscribe
Djelomično otvaranje schengenskog prostora za Bugarsku i Rumunjsku, očito do danas još nije pronađeno potpuno zadovoljavajuće rješenje za dvije države, koje uspijevaju ugrabiti samo djelomičan ulazak u žuđeni zajednički prostor.
Prostor koji možda najznačajnije predstavlja jedinstveno europsko tržište, kao i slobodno kretanje građana različitih država, ne uspijeva sve okupiti. Nastala 1985. godine, do danas joj pripada više od 420 milijuna ljudi.
Unutarnje i vanjske granice: samo političko pitanje
EU bi, prema nekima, trebala više razmisliti o zaštiti svojih granica prije nego što primi Bugarsku i Rumunjsku u schengenski prostor u kojem je, umjesto toga, 27 zemalja od kojih 23 pripadaju državama članicama, osim Cipra i Irske, zatim Islanda, Lihtenštajna , Norveška i Švicarska, sve su, međutim, dio Europskog udruženja slobodne trgovine.
Glavni problem je u tome što se ne može naći pravo rješenje s obzirom na unutarnje granice pojedinih država članica, odnosno čini se da umjesto da se fokusiramo na stvarnu i konkretnu prijetnju koja može doći s vanjskih granica EU, fokus je na unutarnjem zatvaranju s malo suradnje i definitivno bez jasnog razumijevanja od strane onih koji bi se umjesto toga trebali boriti za zajedničku frontu. Na taj način schengenski prostor postaje zbrka s čisto političkim okusom koji nema mnogo veze s potrebnom kulturnom i gospodarskom vizijom koja ujedinjuje različite države.
Što blokira prolaz?
Dvije istočne zemlje, u međuvremenu, već godinama uzaludno pokušavaju pridružiti se tom području (više od deset otkako su se pridružile 2007.), ali s malo uspjeha. Ne postoji argument za jednoglasnost, nužan čimbenik za ponovno pridruživanje članstvu područja.
I dok ima onih koji to žele vidjeti kao posljedicu diskriminacije, ima i onih koji to čine pitanjem međunarodne sigurnosti, što dugoročno može naštetiti stabilnosti pojedinih država članica.
Blokiranje tog poteza bila bi prvenstveno zabrinutost zbog ulaska neregularnih imigranata. Dok su stajališta nekih država članica tijekom godina omekšala, ovo pitanje u novije vrijeme pokreće uglavnom Austrija, koja se još nije izjasnila da je spremna poduzeti korak. Poanta koju je država postavila odnosila bi se na zaštitu vanjskih granica Europe, koja se smatra neadekvatnom po pitanju ilegalnih imigranata, a kako je Austrija jedna od država koja prima najveći broj imigranata na svoj teritorij (samo 2022. bilo je više od 10.000 zahtjeva za azil), nije potrebno spominjati da je prag pažnje ovom pitanju i dalje vrlo visok. Austrija također zamjera drugim državama članicama što ne poštuju pravilo “prvog ulaska”, odnosno mogućnost podnošenja zahtjeva za azil u prvoj zemlji u koju se stigne, kako je u intervjuu za novinare rekao europarlamentarac Lukas Mandl iz Austrijske narodne stranke.
Trenutna situacija i dalje otvara raspravu
Rumunjska i Bugarska, sa svoje strane, obećale su Uniji da će bolje kontrolirati svoje granice i, iznad svega, boriti se protiv ilegalne imigracije koja se već nalazi na njihovom teritoriju. No, iako će u travnju biti slobodan pristup što se tiče pomorskih i zračnih linija, još nije postignut dogovor oko potpunog ulaska dviju država u schengenski prostor, uz slobodan pristup i što se tiče kopnenih granica . Ono što bi, dakle, trebao biti očiti znak Europske unije, postaje jabuka razdora i naglašava jedno od najsloženijih pitanja u sferi EU, naime dijeljenje i razmišljanje ujedinjeno prema zajedničkom cilju. 2024. bit će ključna godina za raspravu o ovoj temi.