Bugarska, šesti krug prijevremenih izbora u tri godine

Bugarska je pred šestim krugom prijevremenih izbora u tri godine. Zemlja je u političkoj nestabilnosti od protuvladinih prosvjeda 2020., koji su završili godinu dana kasnije ostavkom vlade desnog centra na čelu s Boikom Borisovim. Od tada do danas, Bugarska je iskusila krhke vladajuće koalicije i privremene vlade, za koje je upravljanje energetskom krizom nakon invazije Ruske Federacije na Ukrajinu bio još teži zadatak nego za vlade u susjednim državama. U tom kontekstu, ispunjenje cilja ulaska u eurozonu 2024. godine, kako je planirano, odgođeno je i čini se da će najsiromašnija i najkorumpiranija zemlja Europske unije teško ispuniti mogući novi rok 2025. godine. S druge strane, nestabilnost u Sofiji dovodi do rasta simpatija javnosti prema proruskim i antizapadnim populističkim strankama. Zapravo, predsjednik u drugom mandatu Rumen Radev sam je iskoristio svoj veto protiv sporazuma koji je ratificirao parlament o slanju 100 oklopnih vozila kao podrška Kijevu.

Europarlamentarni izbori spojeni su s izborima za novu Narodnu skupštinu

Bugarski predsjednik Rumen Radev najavio je 5. travnja da će se europski parlamentarni izbori kombinirati s prijevremenim izborima za izbor nove Narodne skupštine, jednodomnog zakonodavnog tijela zemlje. Radev je bio prisiljen raspustiti stari parlament nakon što je bivša vladajuća koalicija – koju su predstavljali prozapadni blok PP-DB stranaka Kontinuirana promjena (PP) i Demokratska Bugarska (DB) i stranka desnog centra Građani za Europu bivšeg premijera Borisa Boykova Stranka za razvoj (GERB) – podijeljena zbog sporova oko rotacije u vladi. Stranka protiv establišmenta Slavija Trifonova, Postoje i takvi ljudi (ITN) – koja je uspjela ući u parlament nakon što je ostala nezastupljena na prethodnim izborima – također je odbila formirati vladu, preferirajući prijevremene izbore, za koje se nada da će joj donijeti konačnu odluku pobjedu ovaj put usred rastućih simpatija prema desničarskom pokretu koji predstavlja, ne samo u Bugarskoj nego i diljem Europe.

Na izborima 2021. pobijedio je GERB, prozapadna politička stranka desnog centra bivšeg premijera Borisa Bojkova, a drugo mjesto pripalo je novoj stranci pjevača Slavija Trifonova. Ali niti jedna politička stranka nije osvojila dovoljno glasova da sama vlada, niti je oko sebe mogla izgraditi koaliciju kako bi preuzela vlast. Nakon tri neuspjela pokušaja sastavljanja vlade, predsjednik je raspisao prijevremene izbore u srpnju 2021. Na njima je pobijedila mlada stranka Slavija Trifonova, rezultat koji predstavlja kraj GERB-ove dominacije u proteklom desetljeću, a otvorio je i poglavlje kaosa koji je nastao od tada do danas. Trifonovljeva politička stranka, koja je na izborima pobijedila s tijesnom razlikom od GERB-a – 24,08% prema 23,51% – nije uspjela formirati vladu jer niti jedna politička stranka koju je pozvala na vlast nije htjela s njom u koaliciju. Od 3. travnja 2021. do 13. prosinca 2021., 254 dana, zemlja južno od Dunava nije imala izabranu vladu, već je djelovala s privremenom izvršnom vlašću. Bio je potreban treći krug prijevremenih izbora – zajedno s predsjedničkim izborima u studenom 2021. – da Sofija postavi vladu.

Ni ona nije bila baš stabilna jer ju je podržavala četverostranačka koalicija nastala nakon dugotrajnog i mukotrpnog pregovaranja za čijim su stolom sjedile četiri stranke različitih političkih orijentacija i programa: Trifonovljeva antisistemska, desna stranka, stranka centra desno Nastavljajući promjenu, konzervativni liberali Demokratske Bugarske i socijalisti – koji su podržali Rumena Radeva, koji se kandidirao za drugi mandat kao nezavisni kandidat. Na izborima u studenome pobijedila je još jedna novoformirana stranka, Kontinuirana promjena – PP – koju vode dva tehnokratska ministra s diplomama zapadnih sveučilišta, Kiril Petkov i Asen Vasilev, bivši sada premijer, potonji ministar financija. Posljednji premijer PP-a nakon prijevremenih izbora 2022., Nikolai Denkov, također je u istoj kategoriji, smatran jednim od najvažnijih bugarskih znanstvenika, također obrazovan na zapadnim sveučilištima.

Četvrti krug izbora za Nacionalnu skupštinu u Sofiji održan je u listopadu 2022., nakon što je predsjednik Rumen Radev raspustio zakonodavno tijelo 1. kolovoza nakon pada vlade suosnivača PP-a Kirila Petkova, postavljene samo pola godine ranije. Padu Petkovljeve vlade – do kojeg je došlo izglasavanjem nepovjerenja – pridonio je i raniji izlazak populističkog ITN-a iz vlade. Na izborima u listopadu 2022. izašlo je samo 35 % Bugara s pravom glasa, a glasovi su podijeljeni između sedam stranaka, koje su uspjele prijeći prag od 4 % za ulazak u parlament. To je dovelo do novih i teških rasprava o formiranju izvršne vlasti. Prva dva mjesta pripala su GERB-u i stranci etničkih Turaka u Bugarskoj, od kojih nijedna nije uspjela uspostaviti vladu u zemlji i donijeti stabilnost. To je dovelo do petog kruga prijevremenih izbora u travnju 2023., na kojem je pobijedio PP-DB, koji je završio koalicijom formiranom s GERB-om, sporazumom koji je trebao funkcionirati izmjenom predstavnika prvog s predstavnikom drugog svakih devet mjeseci kao premijer.

Nikolaj Denkov podnio je ostavku na mjesto premijera kako bi ustupio mjesto Maryiji Gabriel, bivšoj povjerenici EU i ministrici vanjskih poslova u njegovom kabinetu, prema sporazumu. Međutim, nakon prepirki između koalicijskih partnera oko izvornog protokola koji su potpisali čelnici dviju političkih stranaka, GERB nije preuzeo premijersku dužnost od PP-DB-a. A nakon što je Trifonov – sljedeći kojeg je predsjednik pozvao da sastavi vladu – odbio ponudu, bio je šesti krug prijevremenih izbora. U međuvremenu, privremeni premijer GERB-a, Dimităr Glavcev, bivši predsjednik Računskog suda, radi na formiranju vlade koja će voditi državu do 9. lipnja. Prilikom najave izbora 2 u 1 bugarski predsjednik Rumen Radev izrazio je nadu da će se time povećati izlaznost i uštedjeti državni novac.

Bugarska je u političkoj krizi već više od 5 godina

Najnovije političko i gospodarsko krizno razdoblje u Bugarskoj započelo je protuvladinim prosvjedima 2020., točnije epizodom velikog cyber napada 2019., u kojem su ukradeni osobni podaci milijuna Bugara. Prema bugarskim dužnosnicima uključenim u istragu, kibernetički napad imao je za cilj stvaranje klime društvene nestabilnosti i nepovjerenja u bugarski politički sustav. Društvene napetosti kulminirale su protuvladinim prosvjedima koji su izbili u lipnju 2020., a čiji je epicentar bio u Sofiji i trajali su nekoliko tjedana. Uspon Rumena Radeva, bivšeg časnika od karijere, i njegovo osvajanje ne samo drugog predsjedničkog mandata, već i rastuće popularnosti, posebice jer bugarski šef države prema ustavu ima više dekorativnu ulogu, a vlast pripada premijeru , dogodio se na pozadini nepovjerenja u vladu i politički sustav koji ona vodi. Ne može se zanemariti da je Radev upotrijebio veto na sporazum koji je vlada potpisala s Kijevom o slanju oklopa za ukrajinsku vojsku, došavši u sukob s premijerom Denkovim. Tada je Radev tvrdio da bi se 100 oklopnih vozila obećanih Ukrajini moglo bolje iskoristiti za obranu bugarskih granica ili za intervenciju u prirodnim katastrofama u teško dostupnim područjima.

Politička nestabilnost dovela je do odgode članstva u eurozoni

Sve u svemu, politička previranja već su odgodila pristupanje Bugarske eurozoni i predstavljaju velike prepreke za apsorpciju europskih fondova u okviru Plana za oporavak i otpornost. Osim političkih problema, zemlja se suočava s ozbiljnim ekonomskim poteškoćama, s gospodarstvom na 64 posto europske razine i sve većim jazom između produktivnosti i životnog standarda, smatraju analitičari. Rat u Ukrajini i europska energetska kriza također su promijenili planove za postizanje ciljane inflacije. Stoga se ambicija Bugarske da se pridruži eurozoni čak i 2025. u ovom trenutku čini nerealnom. Niti jedna zemlja s minimalnim dohotkom po stanovniku manjim od 500 eura – poput Bugarske – nije primljena u ovaj ‘klub’.

Zapravo, neki Bugari, pristaše krajnje desne stranke Renesansa, čak i ne žele ući u euro. Stranka – koja je ojačala svoje biračko tijelo 2021. retorikom protiv cijepljenja i bila iznenađujuće trećeplasirana na izborima 2022. – u jednom je trenutku predložila održavanje referenduma o tom pitanju. Nisu samo ekstremisti renesanse ti koji su pokušali progurati antizapadne teme u javnu raspravu u kontekstu u kojem je Bugarska već tri godine praktički u permanentnoj izbornoj kampanji. Socijalisti – koji su podržali Ramena za predsjednika 2017. i 2021. – također su pokušavali prikupiti potpise za referendum protiv “rodne ideologije”. Na kraju, ali ne manje važno, postoje i takvi ljudi, koji su, čini se, ostali posljednji pristaše predsjednika Ramena, koji su pokušali uvjeriti Bugare da zahtijevaju da zemlja postane predsjednička republika, također putem referenduma.

Foto Eugen Olariu