Subscribe
Bio je kraj kolovoza prošle godine, a Italiju je po povratku s ljetovanja u stvarnost vratila reportaža koja će svima uzdrmati duhove: dvije djevojčice u dobi od 10 i 12 godina već su neko vrijeme bile izložene nasilju maloljetnika i odraslih na mjestu koje danas svi znamo, ali koji su tada znali samo oni koji su tu živjeli, oni koji su od njega napravili bazu zločina i svećenik koji nije htio odustati: Caivano.
Caivano, točnije Parco Verde di Caivano, mala je općina u metropolitanskom gradu Napulju, sastavljena od općinskih kuća, koja je nakon potresa 1980-ih primila brojne obitelji, katapultirane u ono što će postati pravi geto u rukama podzemlja.
U planovima onih koji su ga gradili, Caivano je trebao biti sretan otok za raseljene iznova, sa sportskim centrom, općinskim parkom i nizom nikad realiziranih ili napuštenih projekata.
Propadanje je dovelo do toga da ondje niču bespravne kuće, mnogi su stanovi zauzeti, a kriminal je zagospodario općinom, a da mu nitko nije pokušavao stati na kraj, pa je ondašnjim lokalnim institucijama bilo lakše okrenuti pogled negdje drugdje. . Uostalom, proliferacija kriminala u ograničenom prostoru bila je podnošljiva kolateralna šteta.
Godinama kasnije, postcovidna Italija odlučila je promijeniti povijest i prepustiti upravljanje državom osobi koja je oduvijek vjerovala u preporod nacije: Giorgii Meloni.
A ta posjekotina koja se otvorila u magli Caivana nekoliko mjeseci prije nego što je Melonijeva vlada preuzela dužnost nije prošla nezapaženo.
No, kao što je spomenuto, u ovoj priči postoji još jedan pozitivan protagonist, svećenik, don Patriciello.
Maurizio Patriciello svećenik je ‘ulice’, onaj pravi, autentični, koji postaje župnik Caivana i po dolasku otkriva da se nalazi na mjestu gdje se nalazi 13 trgova droge za posao od 100 milijuna eura godine, gdje se spaljuje otpad svih vrsta i gdje državu mijenja camorra.
Ne odustaje i zbog toga trpi zastrašivanja svih vrsta, a kulminiralo je napadom na njegovu župu u ožujku 2022. Ali on ne staje.
I tako stižemo do ljeta 2023., tog već prepričanog kraja kolovoza, koji će biti prekretnica za njega, za Caivana i vjerojatno za tu Italiju kojoj treba vjerovati.
On sam prepričava taj kraj ljeta, kronike o degradaciji i institucijama kojih nema… sve do listopada.
Jer kad je Giorgia Meloni preuzela dužnost, primila je SMS poruku od don Patriciella i nazvala ga.
Osam dana kasnije, nova premijerka je tu, uz njega, u toj maloj općini zaboravljenoj od svih, i obećava: Caivano više neće biti napušten, već će postati model.
I konačno, policija je stigla u Caivano, park je očišćen, stanari su prebrojani i delinkventi zaustavljeni, te je započeo projekt potpunog uređenja područja.
Jučer, 28. svibnja, bivši sportski centar Delphinia u Caivanu ponovno je otvoren u nazočnosti predsjednice Vijeća Giorgie Meloni. Objekt, isti onaj koji je u zapuštenom stanju bio poprište nasilja nad dvjema djevojčicama, u potpunosti je renoviran i saniran te će ga konačno moći posjećivati mališani ovog kraja.
Više od 50 tisuća četvornih metara, sadržaji za razne sportske discipline. Osim bazena, tu su i tereni za nogomet, tenis i padel. Uz njega je javni park koji su karabinjeri Šumarije očistili i obnovili. Novim sportskim objektom upravljat će Zlatni plameni Državnog redarstva.
To je prije samo nekoliko mjeseci bilo nezamislivo, toliko da joj je i sam don Patriciello, tijekom svog govora na inauguraciji s pozornice, obraćajući se premijerki koja je sjedila u prvom redu i na napuljskom je nazvao ‘tu’, rekao : ‘Giorgia “O vveco e nun ”o crero’, a zatim prevedeno: ‘Giorgia ono što vidim teško mi je povjerovati’.
A otvarajući strukturu Giorgia Meloni rekla je ‘ovo je jedan od dana u kojem napor, problemi, žrtve, tjeskoba dobivaju značenje u ovoj misiji koju provodimo. Caivano je jedna od mojih glavnih oklada, možda nisam bio spreman na emocije koje sam jutros osjetio, na utjecaj razlike. Poruka je da država može napraviti razliku, može ispuniti svoje obveze, ovdje su se država i institucije ponašale onako kako bi se uvijek trebale ponašati. Uočili su problem, smislili odgovor, oglasili se i najava nije naišla na uši, postala je činjenica. A to znači dati nadu u području za koje su vrlo često institucije smatrale da nade nema. To je vrlo snažna poruka’.
Snažna poruka, uzor i nada za sve Talijane koji su prečesto bili napušteni od strane institucija. Danas je tu država i naš premijer je spreman izazvati one koji ne vjeruju da se stvari mogu promijeniti.
Konačno.
Femo