Desni odgovori ulijevo

Europski dnevnik: Lisabon, rujan 2021.

Tijekom epidemije Covida, proveo sam petnaest mjeseci prizemljen na Islandu, gotovo kao da sam u kućnom pritvoru, iako se mora reći da su tamošnje vladine mjere bile mnogo blaže nego u mnogim drugim zapadnim zemljama. Stoga je bilo prilično olakšanje kad sam mogao ponovno putovati. Jedno od mojih prvih putovanja u inozemstvo nakon epidemije bilo je u Portugal. Briselski istraživački institut New Direction održao je “Think Tank Central” u Lisabonu od 22. do 25. rujna 2021. na kojem su predstavnici mnogih instituta i udruženja u Europi i Sjevernoj Americi raspravljali o tome kako odgovoriti na izazove ljevice. Trustovi mozgova koji su sudjelovali uključivali su, osim New Directiona, Austrijski ekonomski centar u Beču, Dunavski institut u Budimpešti, Zaklada Edmund Burke u Haagu i Washington DC, Institut Ayn Rand u Santa Ani, Kalifornija, Amerikanci za poreznu reformu u Washingtonu, Centar za političke studije u Londonu, CEPOS u Kopenhagenu, Institut za ekonomska pitanja u Londonu, Oikos u Stockholmu, Udruga za slobodu u Londonu, Civismo u Madridu i Disenso, također u Madridu.

Četiri razloga za ljevičarske dobitke

U svom govoru na konferenciji istaknuo sam da je Ljevica nedavno ostvarila značajne dobitke na Zapadu, posebno među mladima, unatoč potpunom neuspjehu socijalističkog projekta. Identificirao sam četiri razloga za ovaj možda iznenađujući trend. 1) Zajednički neprijatelj koji je u hladnom ratu ujedinio Desnicu (kao skraćeni opis konzervativaca i klasičnih liberala koji brane zapadnu civilizaciju) pretrpio je sramotan poraz. Komunizam se srušio, ne praskom, već cviljenjem. 2) Općim prihvaćanjem kapitalizma Desnica je lišena najsnažnijeg argumenta protiv Ljevice, ekonomske učinkovitosti, koju donosi privatno vlasništvo i slobodna trgovina. 3) Sve veći udio birača postao je ovisan o vladi za život, bilo kao javni službenici ili primatelji socijalne pomoći. 4) Marksisti su, u različitim oblicima, preuzeli medije i škole (slijedeći strategiju Antonija Gramscija), stvarajući novu lijevu generaciju osjetljivu na wakekeizam, ekofundamentalizam i druge zablude.

Međutim, inzistirao sam na tome da ljevičarski trijumf nije neizbježan. Pravo se ne mora povlačiti, a neki trendovi mogu poslužiti za izgradnju iznova ili jačanje zajedničkog cilja. 1) Kina je započela novi hladni rat koji bi mogao potaknuti Zapad da se ujedini. 2) Mnogi maštovitiji programi potrošnje Ljevice potpuno će propasti i vidjet će se da neće uspjeti. 3) U zemljama u kojima pravo dolazi na vlast, trebalo bi pokušati smanjiti broj državnih službenika i primatelja socijalne pomoći, između ostalog i zato što se potreba za socijalnom pomoći uvelike smanjila s povećanim prosperitetom. 4) Čak i ako desnica ne bi trebala pokušati ograničiti slobodu govora Ljevice, ne treba trošiti novac poreznih obveznika na svoju propagandu u medijima i školama. 5) Prije svega, rekao sam, Desnica se mora suočiti s intelektualnim izazovom ljevice argumentima i dokazima za četiri načela koja ga definiraju: privatno vlasništvo, slobodna trgovina, ograničena vlast i poštivanje tradicije. Posebno sam spomenuo ogromnu globalnu mrežu aktivnih i učinkovitih skupina za strateško promišljanje slobodnog tržišta koje su uvijek iznova pokazivale da je vlada češće problem nego rješenje.

Thatcherova povijesna uloga

Iskoristio sam priliku u Lisabonu da se sastanem sa starim prijateljima, uključujući dr. Barbaru Kolm iz Austrije, dr. Yarona Brooka iz Sjedinjenih Država i Roberta Tylera iz Ujedinjenog Kraljevstva (sada radi u Bruxellesu). Neki od nas imali su nezaboravnu večeru u Michelinovom restoranu s jednom zvjezdicom Eleven u Lisabonu. Poslužuje jela mediteranske kuhinje, s izvrsnim portugalskim vinima, a može se bezrezervno preporučiti. Hrana je ukusna i nije pretenciozna kao mnogi drugi Michelinovi restorani. Ništa manje upečatljiv nije bio ni pronicljiv govor Johna O’Sullivana, jednog od Thatcherovih pomoćnika kao premijera, a sada direktora Dunavskog institutae. Naglasio je da kada je formirala svoju prvu vladu 1979. trijumf Thatcherizma nipošto nije bio neminovan zaključak. Bila je potrebna odlučnost i hrabrost da se postigne ono što je učinila, a to je vraćanje Velikog u Britaniju i poraz i argentinske hunte i ekstremista u Nacionalnoj uniji rudara. O’Sullivan je međutim zaključila da je Thatcherin najveći doprinos bio taj što nije samo podržavala ‘snažne vrline’ poput napornog rada, štedljivosti, razboritosti, marljivosti, trezvenosti i samokontrole, već ih je i sama utjelovila.

Lisabon u 11. stoljeću

Za mene je putovanje u Lisabon imalo posebnu važnost iz dodatnog razloga. Godine 2005. na Islandu sam organizirao sastanak Društva Mont Pelerin, međunarodne akademije znanstvenika i afera koji pokušavaju definirati, braniti i proširiti individualnu slobodu. Dvojica sudionika, John Nugeé iz Engleske i Gabriel Stein iz Švedske, obojica koji rade kao financijski analitičari u gradu Londonu, zainteresirali su se za islandski Commonwealth. Osnovana je 930. godine, uglavnom od strane norveških izbjeglica koje nisu htjele plaćati porez novoosnovanoj monarhiji. Commonwealth je trajao do 1262. godine i nije imao kralja osim zakona, kako je to jednom rekao njemački kroničar. Nugeé i Stein odlučili su napisati roman o čežnji Islanđana za slobodom. Konačno je objavljen krajem 2021. godine, Sailing Free, živo i dobro napisano djelo. Radi se o dvojici islandske braće Gudmundr i. Gudmundr ostaje na obiteljskom imanju i upliće se u razne lokalne poslove, dok trguje u inozemstvu i odlazi sve do Lisabona gdje ima uzbudljive avanture. Kad se vrati kući, mora se zalagati za drevne slobode Islanda protiv prijetnji norveškog kralja, Rimske crkve i njihovih islandskih pomagača. Roman se odvija u 11. stoljeću, a evo me u Lisabonu, u 21. stoljeću, tisuću godina kasnije, još uvijek istražujući ista pitanja kao i trgovac – pravda, red i suverenitet.