Dugoročne posljedice radne imigracije u Švedsku

Pod sadašnjom konzervativnom vladom, koja je na snazi ​​od 2022. i koju podržava suradnička stranka Švedski demokrati, Švedska je sada u procesu radikalne promjene svoje migracijske politike. Nakon što je desetljećima bila zemlja u kojoj je bilo moralno zabranjeno dovoditi u pitanje načelo velikodušnog primanja izbjeglica, Švedska sada ima namjeru postati država koja će primjenjivati ​​striktnu politiku prema izbjeglicama koliko to propisi EU-a dopuštaju. Zapravo, ovo je već imalo učinka. Čak i prije nego što su novi zakoni stupili na snagu, postotak navodnih izbjeglica koji žele doći u Švedsku znatno je pao. Za usporedbu, možemo vidjeti da je broj tražitelja azila u 2016. godini iznosio 28.939. U 2019. brojka je bila 21.958, au 2023. – nakon što je nova vlada preuzela dužnost – 12.644 (uključujući i izbjeglice iz Ukrajine). Ovo je veliko postignuće za Švedske demokrate, odnosno za stranku koja već duže vrijeme zahtijeva znatno strožu migraciju u Švedsku i koja podržava novu vladu iako nije dio nje. Uspjeh je i to što se broj tražitelja azila smanjuje i prije nego što novi zakoni stupe na snagu jer to znači da se među krijumčarima izbjeglicama i potencijalnim tražiteljima azila širi priča da Švedska više nije zemlja u koju se treba prijaviti. Ali znači li to da je useljavanje u Švedsku gotovo? Nimalo. Sigurno će se smanjiti, ali još uvijek je slučaj da švedska liberalno-konzervativna vlada želi imigraciju. Još uvijek je slučaj da se švedska vlada ruga Švedskim demokratima i njihovim glasačima kada govore o ograničavanju broja ljudi koji žele doći u njihovu zemlju. Ono što se dogodilo jest da se fokus promijenio. Sada liberalne stranke žele privući “kompetentnost”. Sada je odjednom tako važno da švedska poslovna zajednica dobije pristup međunarodnoj kompetenciji koju mi ​​u Švedskoj očito nemamo. Stoga sada tvrde da je važno da Švedska privuče dobro obrazovane ljude iz cijelog svijeta kako bi se ojačala švedska profesionalna kompetencija i inovacijski kapacitet. Sada kažu da bismo, naravno, trebali imati imigraciju u Švedsku, ali moramo imati pravu imigraciju. Ljudi bi trebali doći u Švedsku i dati svoj doprinos. Ovo je teška tema. Europa i Zapad svoj su prosperitet izgradili na slobodi i natjecanju. I unutar Europe imamo slobodno kretanje i mislimo da su konkurencija i slobodna trgovina fundamentalno dobri. I jest, također. Ali to ne znači da ne možemo razgovarati o toj temi ili da ne bismo trebali imati razumnu i konzervativnu regulaciju globalne radne migracije. Mobilnost i natjecanje ne mogu biti vrijednosti koje stoje iznad svega, kao što ni koncepti vjere, nacije ili tradicije ne bi trebali biti iznad svega. Europa mora graditi svoj prosperitet na slobodi i natjecanju, ali također moramo njegovati naš kontinent i naše zemlje usvajanjem razumnog i uravnoteženog stava prema slobodi i natjecanju. Također je važno da zadržimo slobodu izražavanja. Svim onim ljudima u Europi koji su sada skeptični prema imigraciji radne snage velikih razmjera također se mora dopustiti korištenje slobode izražavanja koju uzimamo zdravo za gotovo.

U Deklaraciji iz Reykjavika možemo pročitati da europske zemlje moraju raditi na: “osiguranju prava na SLOBODU IZRAŽAVANJA, uključujući akademsku slobodu i umjetničku slobodu, na zadržavanje MIŠLJENJA te na primanje i prenošenje informacija i ideja, online i offline.” Prethodno je Švedska imala gotovo neograničenu radnu imigraciju. Upravo je bivša neoliberalna vlada na čelu s premijerom Fredrikom Reinfeldtom između 2006. i 2014. godine sporazumom sa Švedskom strankom za zaštitu okoliša otvorila mogućnost regrutiranja slabo plaćene radne snage iz cijeloga svijeta. Ljudi su bili iskorištavani, kriminal na poslu se povećao, takozvano društvo u sjeni se proširilo, a niskoobrazovani i siromašni ljudi koji su već postojali u Švedskoj još su teže dolazili do posla. Nova vlada sada treba postaviti donju plaću za radnu imigraciju koja će, kako se navodi, biti na istoj razini kao švedska srednja plaća, trenutno oko 3.055 eura (35.000 kruna) mjesečno, što znači da će poslovi s niskim plaćama nestati iz radne snage useljavanje. I zahvaljujući tome liberalnije snage u vladi sada mogu trijumfalno proglasiti da će Švedska i dalje biti imigracijska zemlja, ali s pravom imigracijom. Međutim, postoji nekoliko problema s visokokvalificiranom imigracijom koje bi svi pravi konzervativci trebali uzeti u obzir kada pokušavaju zauzeti uravnoteženo stajalište o tom pitanju. Prvo, očito je da sama ideja imigracije kvalificirane radne snage riskira daljnje potkopavanje važnosti nacija i nacionalizma na Zapadu. Nacija nije samo formalna državna tvorevina. Obično je to i narod, kultura, povijest, identitet. Većina zemalja uključuje tradicionalne manjine – poput Samija u Švedskoj – ali unatoč tome nastojimo povezati primjerice francusku kulturu s francuskim narodom, talijansku kulturu s talijanskim. Pravi konzervativac voli nacionalnu i kulturnu raznolikost. On ili ona cijeni činjenicu da se Europa sastoji od odvojenih zemalja i kultura. I nije riječ o zaustavljanju svih migracija prema Europi. To je nemoguće i nije poželjno. No radna imigracija koju sada imamo u Europu će, zbog svojih razmjera, dugoročno oslabiti naše nacionalne kulture i naše nacionalne posebnosti. I ovdje vrijednosti kao što su otvorenost i natjecanje ne mogu stajati iznad svih ostalih vrijednosti. Socijalna pravda spominje se, primjerice, u Deklaraciji iz Reykjavika, a moglo bi postati teže održati takvu pravdu ako imamo previše mobilnosti. Još jedan važan aspekt je da preuzimamo velike rizike sigurnosne politike. Dobro obrazovani i visokokvalificirani Kinezi i Indijci koji dođu u Europu mogu ostati politički lojalni svojim matičnim zemljama. I Kina i Indija danas se smatraju nacijama Bricsa koje se pokušavaju oduprijeti zapadnoj hegemoniji nad načinom razmišljanja i političkom svjetskom dominacijom. To se prije svega odnosi na Kinu, naravno, ali i na Indiju. Indija će vjerojatno tražiti važniju međunarodnu ulogu i možda će početi izazivati ​​europske zemlje na njihovom matičnom tlu kao što Kina već radi. Imati milijune dobro obrazovanih i obrazovanih Kineza i Indijaca na naprednim položajima u našim društvima potencijalno je opasno po život. I to moramo uzeti u obzir.

Alternativa dovođenju velikih količina dobro obrazovane radne snage jest, naravno, da pokušamo ojačati vlastite vještine. Švedsko visokokvalificirano istraživanje moraju provoditi Šveđani koliko god je to moguće. Šveđani se moraju zalagati za švedsku nadležnost. Europljani se moraju zalagati za europsku kompetenciju. Uvoziti strane kompetencije znači raditi protiv razvoja vlastitih kompetencija i dugoročno je to čisto ludilo. Ovdje nam treba mnogo više ravnoteže i mudrosti. A u Švedskoj i općenito u Europi moramo više razgovarati o nedostacima dovođenja previše visokokvalificirane radne snage. Možemo izgraditi prosperitet uz pomoć otvorenosti i konkurencije bez besplatne invazije radne snage. Takva politika riskira potkopavanje drugih vrijednosti koje su nama Europljanima drage i koje također moramo poštivati. Moramo regulirati sve u životu. Čak i radna migracija.