Subscribe
U siječnju je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen posjetila sjevernu Europu gdje se šume protežu miljama i miljama i miljama uokolo. Nije imala pojma koliko su održivi uzgajivači šuma radili kroz mnoge generacije kako bi stvorili ponovni rast i tako uhvatili ugljični dioksid.
Posjet je bio rezultat mišljenja kontinentalnih Europljana da drveće raste samo u malim parkovima i da ga stoga treba zaštititi od sječe. Ali u sjevernoj Europi postoje neke od najvećih šumskih površina na svijetu.
Zakonodavstvo EU-a o klimi navodi da Švedska mora povećati neto skladištenje ugljičnog dioksida u šumama, zemljištu i proizvodima od drva. Da bi se to arhiviralo, u Bruxellesu misle da bi to uspjelo obustavom sječe šume. Dva nordijska premijera, Švedska i Finska, ističu važnost korištenja šuma u sadašnjem stanju, uključujući visoku razinu sječe. Proizvodi iz šume mogu zamijeniti druge materijale, poput plastike. To osigurava da se proizvode stvari koje su zelene, ekološke i klimatske prihvatljive.
EU vidi šumu prvenstveno kao ponor ugljika koji pohranjuje ugljični dioksid kada raste i može stajati dugo vremena bez sječe. Za Švedsku i Finsku to bi značilo nižu razinu sječe.
Često čujemo o važnosti biološke raznolikosti, prisutnosti starije šume, mrtvog drva i skladištenja ugljika, ali rijetko o važnosti čuvanja i održavanja šume koja je ekonomski pokretač vlasnika šuma.
Šumarstvo nalikuje poljoprivrednom društvu
Nordijski premijeri rekli su Komisiji da je šumarstvo pod velikim pritiskom zakonodavstva EU-a o energiji, klimi i okolišu. Skladištenje ugljičnog dioksida u šumi spominje se kao primjer funkcije šume koja se “održava na najbolji način kroz nacionalnu praksu i stručnost”, rekli su Ursuli von der Leyen.
Švedska i finska vlada ne žele jak europski regulatorni okvir koji ograničava djelovanje šumskog sektora.
Vlasnici šuma velikim su dijelom privatne osobe koje žive na njihovoj zemlji. Da postoji mnogo privatnih vlasnika šumskog zemljišta, kao što je više od 300.000 u slučaju Švedske, neobično je u zemljama EU-a, osim u Švedskoj, Finskoj iu maloj mjeri u nekoliko drugih zemalja EU-a. U Švedskoj je to ostatak samoodrživog poljoprivrednog društva gdje je šuma davala drva za ogrjev i drvo, a u njoj su bile i domaće životinje.
Mali šumoposjednici često imaju šumu kao glavni izvor prihoda za financiranje kupnje stvari koje su im potrebne za vođenje gospodarstva i poslovanja, a koje su evidentirane u njihovom računovodstvu. To je tako iako većina šumoposjednika ima i druge prihode, od plaćenog rada na polju koje nije povezano sa šumom.
Dva načina gledanja na šume
Postoje dva različita pristupa razmatranju koristi šuma za klimu. Zemlje članice s velikim šumskim površinama i stogodišnjim iskustvom u šumarstvu vjeruju da šuma pruža najbolje klimatske koristi uzgojem i opskrbom sirovinama koje mogu zamijeniti fosilne proizvode. Klimatsku dobrobit koja tada nastaje istraživači nazivaju efektom zamjene.
Drugo stajalište za koje se zalaže EU u Bruxellesu je da šuma pruža bolje klimatske koristi ako joj se dopusti da ostane. To bi povećalo skladištenje ugljičnog dioksida. Na taj način također je moguće očuvati biološku raznolikost u šumama visoke prirodne vrijednosti.
Napravite šumske poljoprivrednike iz prihoda
Zabrana sječe značila bi veliko zadiranje u vlasnička prava. Šumari su generacijama sadili svoje šume i gospodarili njima. Šuma je bila njihovo bogatstvo koje je raslo u korak s drvećem. Bili bi bez prihoda da im se ne dopusti sječa šume kad se može sjeći.
Europska komisija teško će proći kroz propise da se više šuma ne smije sjeći kako bi se povećalo hvatanje ugljičnog dioksida. Kad bi država zabranila poljoprivrednicima pristup imovini, to bi se smatralo čistim komunizmom.
Vlade Švedske i Finske tome će se usprotiviti. Imaju nekoliko sastavnica koje izravno ili neizravno ovise o šumskoj industriji. Bilo bi politički pogubno prihvatiti propise koji bi mogli doći iz EU za smanjenje sječe kako bi se povećalo hvatanje ugljika.