Subscribe
Sve se igra ovaj tjedan, au Elizejskoj palači igra nikad jasnija. Kriza u francuskoj vladi, koja okupira strane novinske stranice i kod nas, ima korijene u Macronovoj odluci 9. lipnja, nakon europskih izbora, da svoj mandat vrati u ruke birača. Odluka koja je, doduše djelomično, nagradila Le Penov Rassemblement National rezultatom koji je na posljednjim izborima za obnovu Nacionalne skupštine održanim 30. lipnja i 7. srpnja doživio zanimljiv rast francuske desnice. Sada je težina Jean-Luca Mélenchona i Le Pen pridodana Macronu, uvijek na suprotnim stranama, ali u ovom slučaju sa zajedničkim ciljem prisiljavanja šefa države na ostavku, pomicanja predsjedničkih izbora daleko prije 2027. SUKOB NA SOCIJALNOJ POMOĆI
Ovih će se dana, dakle, dogoditi okršaj, a znat ćemo hoće li Vlada koja je na vlasti manje od tri mjeseca uspjeti završiti manevar oko socijalne skrbi – rok je 31. prosinca – bez upadajući u ‘oluju’ koju je posljednjih dana evocirao premijer Barnier. Jedan od elemenata ove oluje (koja je do danas možda tek manja turbulencija) svakako je težina tržišta i spread koji je već dosegao vrlo visoku razinu. Tu je i zahtjev za izglasavanjem nepovjerenja koji je podnio Novi narodni front Gauchea, dok je Le Pen već najavila da neće samo glasovati o dokumentu koji je već predstavljen, već će Nacionalni zbor izraditi svoj koji će predstaviti Zastupničkom domu. . Pokušava se ne dopustiti vladi da donese mjere koje ističu, a Le Pen ih je opisala kao ‘nepravedne prema francuskom narodu’. Među elementima koji se najviše kritiziraju bili bi planirani rezovi za srednju klasu i rezovi, ocijenjeni previše beznačajnim, za besplatne lijekove za ilegalne imigrante i sans papier: mjera koja bi koštala 1,6 milijardi eura godišnje, od čega bi Macron srezao samo 200 eura milijuna. Postoje još neke tehničke mogućnosti da se ‘spasi što se spasiti može’ i osigura manevar. Konkretno, Barnier bi mogao posegnuti za člankom 49. Ustava, koji dopušta da se zakon usvoji bez rasprave, dok bi u isto vrijeme izmijenio tekst kako bi bio probavljiviji za saveznike vlade i prevladao zastoj. EKONOMSKI FAKTOR
Ima vrlo malo vremena da se postigne ravnoteža, vrijeme koje diktiraju prije svega rezultati francuskih državnih obveznica – trenutno jednaki onima grčkih – kao i vrijednost Spread-a, koja je upravo sada na istim vrijednostima kriza iz 2012. Naravno, ni financijska tržišta neće kasniti da se uključe u krizu jer bi nestabilnost mogla brzo natjerati međunarodni kapital da migrira na druge obale. Konačno, domaća gospodarska fronta, s financijskim manevrom koji će se izglasati do 31. prosinca. U nedostatku novog zakona, jedino održivo rješenje bilo bi produženje teksta iz 2024., do ljeta i mogućnosti povratka na volju glasačkih kutija. MOGUĆA KRIZA
Izvršna vlast imenovana 5. rujna mogla bi postati najkraća u povijesti Pete republike i prva koja je službeno izazvana od 1962. Tog je datuma, zapravo, prvi put izazvan premijer Georges Pompidou, a zatim ga je general vratio na pravi put. De Gaulle.
Francuski analitičari u ovom trenutku govore o 320 zastupnika protiv, dok bi za izglasavanje nepovjerenja bilo dovoljno 289 zastupnika. No, u svakom slučaju, kakva bi mogla biti srednjoročna budućnost većine presložene prošlog ljeta? Rizik od preustroja za matematičku potporu je pred vratima, a nastavak rada zakonodavnog tijela s prijetećom krizom – poput Damoklovog mača -, kao i glasanjem o povjerenju, nije lako. Pogotovo s trenutnim međunarodnim scenarijem i vodećom ulogom koju treba pokušati zadržati. Čini se da se više od polovice Francuza trenutačno nada padu, a svakako 11 milijuna birača Le Penovog Rassemblement Nationala. Jedno glasovanje o nepovjerenju za drugim moglo bi dovesti francusku vladu do paralize. Međutim, još jedan element koji treba uzeti u obzir u ovom slučaju bila bi težina ustavnog diktata, koji bi spriječio novi izborni krug prije ljeta, a Macron bi bio prisiljen raspustiti Assemblée tek od lipnja.