Subscribe
Formiranje nove Europske komisije razvilo se u politički nabijeno natjecanje, prijeteći odgodom planiranog početka rada izvršne vlasti EU-a 1. prosinca, kako je zamislila Ursula von der Leyen. Zastoj je nastao zbog napetih pregovora između Europske pučke stranke (EPP) i Socijalista i demokrata (S&D), koji su rezultirali zastojem oko imenovanja na visokoj razini unutar Komisije. Ključni izvor prijepora bio je početni veto EPP-a na španjolsku ministricu Teresu Riberu. Nominiran da preuzme ključnu potpredsjedničku ulogu, Ribera je bio zadužen za nadzor portfelja kompetencija, koji uključuje odgovornost za zelene politike i tržišno natjecanje. Ovo je stajalište ključno jer Europa napreduje u svojoj ambicioznoj energetskoj tranziciji suočena s rastućim geopolitičkim izazovima i hitnom potrebom za klimatskim mjerama. Unatoč početnom otporu, EPP je nedavno ponudio podršku Riberi, iako je Španjolska narodna stranka (PP), koju vodi Alberto Núñez Feijóo, izrazila svoje prigovore. Ribera sada treba preuzeti ulogu potpredsjednika za pravednu, čistu i konkurentnu tranziciju, gdje će upravljati zelenom politikom i nadzirati pitanja tržišnog natjecanja. Njezina potvrda naglašava složenost europske politike, gdje savezi često nadilaze tradicionalne ideološke granice. Španjolska vlada brzo se pokrenula kako bi pripremila Riberinu tranziciju u Bruxelles, osiguravajući da njezine domaće obveze budu završene prije njezina odlaska. Vijeće ministara je 24. rujna odobrilo nekoliko inicijativa kojima je Ribera dao prioritet, uključujući ažuriranja Nacionalnog integriranog energetskog i klimatskog plana (PNIEC) i ponovno uspostavljanje Nacionalne komisije za energiju. Ove mjere naglašavaju predanost Španjolske svojim klimatskim ciljevima, čak i usred tranzicije vodstva. Kako bi ispunila Riberinu ulogu, vlada je imenovala Saru Aagesen novom ministricom za ekološku tranziciju i demografske izazove. Od Aagesena, 48-godišnjeg inženjera koji je prethodno bio državni tajnik za energetiku, očekuje se da će održati kontinuitet u vladinoj politici zaštite okoliša. Međutim, njezino je imenovanje potaknulo zabrinutost unutar energetskog sektora, posebice u vezi s Joan Groizard, kontroverznom figurom energetske politike. Groizard, trenutačno glavni direktor Instituta za diverzifikaciju i uštedu energije (IDAE), navodno će naslijediti Aagesena na mjestu državnog tajnika za energetiku. Poznat po svom snažnom zagovaranju obnovljivih izvora energije, Groizard je također bio glasan kritičar nuklearne energije – stav koji je izazvao značajne kritike od čelnika industrije. Kontroverza oko Groizarda proizlazi iz ključne uloge koju nuklearna energija igra u španjolskoj energetskoj mješavini. Nuklearna energija je ključni izvor stabilne i pouzdane energije, pridonoseći sigurnosti opskrbe, stabilnosti cijena i energetskom suverenitetu. Također podržava ključne sektore kao što su industrija, istraživanje i medicina. Kritičari tvrde da bi zanemarivanje nuklearne energije moglo potkopati španjolsku dugoročnu energetsku strategiju, posebice jer je Europska unija već priznala nuklearnu energiju kao zelenu pod određenim uvjetima. Groizardov utjecaj na europska sredstva dodijeljena za energetsku tranziciju također je izazvala uzbunu.
Restriktivne politike u vezi s nuklearnom energijom mogle bi spriječiti sposobnost Španjolske da ispuni svoje ciljeve dekarbonizacije uz održavanje energetske pouzdanosti. Čini se da je takav pristup u suprotnosti sa širim europskim konsenzusom, koji priznaje ulogu nuklearne energije u postizanju ugljične neutralnosti. Ove promjene vodstva imaju implikacije daleko izvan Španjolske. Kao potpredsjednik za pravednu, čistu i konkurentnu tranziciju, Ribera će igrati značajnu ulogu u oblikovanju energetskih politika EU-a. Njezin odlazak ostavlja složen domaći krajolik, a španjolska energetska tranzicija suočava se s prilikama i izazovima. Tekuća podjela oko nuklearne energije odražava šire napetosti unutar EU-a u vezi s ravnotežom između širenja obnovljive energije i potrebe za stabilnom opskrbom energijom. Španjolska se sada nalazi na kritičnoj raskrižju svoje energetske tranzicije. Vladino kontinuirano protivljenje nuklearnoj energiji, unatoč njezinoj važnosti za europsko gospodarstvo, postavlja pitanja o njezinoj sposobnosti usklađivanja s ciljevima EU-a dok se bavi domaćim energetskim zahtjevima. Uravnotežena i pragmatična strategija ključna je kako bi se osiguralo da Španjolska ostane vjerodostojan igrač u zelenoj tranziciji Europe i zadrži svoj položaj na međunarodnoj pozornici. Odluke donesene u Madridu i Bruxellesu tijekom sljedećih mjeseci definirat će energetsku budućnost Španjolske i njezin doprinos europskoj klimatskoj agendi. Za Pedra Sáncheza i njegovu administraciju ovi izazovi zahtijevaju pažljivo snalaženje, balansiranje ideoloških obveza s praktičnim rješenjima koja štite energetsku sigurnost i gospodarske interese Španjolske. Uz tako visoke uloge, politika koja se sada provodi odjeknut će daleko izvan Španjolske, utječući na šire napore Europe da izgradi održivu i konkurentnu energetsku budućnost.