Subscribe
Opskrba energijom novi je izazov s kojim će se Europska unija suočiti u nadolazećim mjesecima. To nije samo gospodarsko pitanje, već i ključ za političku budućnost EU-a: ako 27 država članica bude u stanju kompaktno odgovoriti na krizu, tada će EU izići snažnija. Ako EU uspije bolje i brže učiniti ono što je svaka država trebala napraviti za sebe, tada će postati jasna važnost sve tješnje i oštrije suradnje na određenim pitanjima. U protivnom treba očekivati nove valove euroskepticizma koji je izblijedio zajedničkim upravljanjem pandemijom i podjelom duga.
Cesta se, međutim, čini uzbrdo. Non-paper koji je Europska komisija predstavila državama članicama, pripremajući se za Europsko vijeće za energiju, koje rotirajuće predsjedništvo saziva za 30. rujna u Bruxellesu, prije svega predviđa prijedlog gornje granice cijena ruskog plina, ali nije primjenjivo na drugi uvoz.
Za Europsku komisiju bilo bi teško (i riskantno) primijeniti opće ograničenje cijena jer bi to moglo dovesti do poremećaja u opskrbi. No, ako uzmemo u obzir da trenutno samo 9% ruskog metana stiže u Europu (u usporedbi s 40% u prijeratnom razdoblju), jasno je da bi ova odluka jako malo pomogla.
Komisija radi na paketu mjera koje će pomoći građanima i tvrtkama da izdrže nevjerojatno povećanje računa i imaju dovoljno energije za pregurati zimu: prije svega, to je obvezno smanjenje potrošnje od oko 10% mjesečno i 5% % u vrijeme kada je potrošnja najveća, u skladu s vremenskim intervalima koje utvrđuje svaka država članica; postoji i gornja granica za prihode tvrtki koje proizvode električnu energiju iz izvora koji nisu plin.
“Kako bismo se nosili s mogućim prekidima opskrbe”, navodi se u gore spomenutom non-paperu, “mjere solidarnosti mogle bi postati obvezne kako bi se osiguralo da sve države članice imaju pristup plinu koji im je potreban za opsluživanje zaštićenih kupaca i kritičnih industrija.”
Petnaest država članica pisalo je Komisiji tražeći ograničenje opće cijene plina, uključujući Italiju, Francusku, Španjolsku i Poljsku. Među potpisnicima su odsutni Njemačka, koja je bila skeptična prema ovoj mjeri, te Nizozemska, koja se apsolutno protivila intervencijama koje ograničavaju tržište.
„Suočeni sa zajedničkim prijetnjama našeg vremena, ne možemo se podijeliti prema prostoru u našim nacionalnim proračunima. Na nadolazećim Europskim vijećima moramo se pokazati ujedinjeni, odlučni, solidarni’, rekao je talijanski premijer Mario Draghi, kojeg je stajalište nekih njegovih kolega uzrujalo.
Europska komisija ponovno je optužena za pogodovanje njemačkim stavovima. Kancelar Scholz je, naime, već prošli tjedan rekao da će Njemačka uložiti 200 milijardi eura kako bi zaustavila rast cijena, pa čak i nacionalizirati glavnog njemačkog uvoznika plina Uniper.
Mađarska se i dalje protivi ograničenju cijena ruskog plina. Za Budimpeštu bi rješenje bilo ukidanje sankcija Rusiji, barem energetskih, stav je mađarskog ministra Gulyasa koji je rekao: ‘Ako bi sutra ukinuli barem energetski dio sankcija Rusiji, imali bismo pola svega, cijene i inflaciju. Nažalost, Komisija je izabrala drugi put, ide u suprotnom smjeru. Time ne štetimo Rusiji, već joj osiguravamo ogromne profite’.
Međutim, bit će potrebna kvalificirana većina zemalja koje predstavljaju najmanje 65% ukupnog stanovništva EU-a da bi se odobrile mjere ograničenja cijena. Posljednji potez, možda i vrijedan cijele utakmice, dakle ostaje u rukama Njemačke, nikako Mađarske.
Glasovanje o novom paketu sankcija Rusiji bit će drugačije. U Vijeću će biti potrebna jednoglasna odluka.
Sposobnost 27 država članica da rade prema zajedničkim ciljevima bit će na ozbiljnoj kušnji u nadolazećim satima. U međuvremenu su građani i tvrtke na rubu ponora, a na kraju mjeseca sve skuplji računi.
The text was translated by an automatic system