Subscribe
Ljeto se bliži kraju i blage temperature ustupaju mjesto kiši i prvim znakovima lošeg vremena i hladnoće.
No, nažalost, uobičajeni ciklus godišnjih doba ove godine sa sobom nosi tjeskobe i brige ako uzmemo u obzir da najveća energetska kriza koju svijet pamti od poslijeratnog razdoblja nije bila usred nje.
A upravo je rat, proizašao iz ruske invazije na Ukrajinu, izvor ove nove, razorne, krize.
Porazno jer vjerojatno će cijenu platiti upravo one zemlje, prednjače Italija i Njemačka, koje su s vremenom odlučile opskrbu svojih plinskih potreba povjeriti ruskim rukama.
Čak i ako se Gazprom nastavi s opskrbom, to neće biti dovoljno da se potpuno zaustavi suludi rast cijena kojemu svjedočimo.
To znači veliko osiromašenje obitelji, a prije svega gašenje brojnih tvrtki koje ne mogu i neće moći podmiriti nove troškove. Riječ je o poskupljenjima i do 10 puta u odnosu na prethodnu godinu, što je uistinu neodrživ trend za sve.
No, je li rat doista uzrok svemu tome ili se uzroci nalaze u sustavu koji je ionako bio pogrešan u početku? Ako gledamo problem, on je europski i ne radi se samo o plinu koji se kupuje u Rusiji, nego o svim plinovima.
Ako bolje pogledamo, poskupljenje je zapravo rezultat politike liberalizacije koja je cijenu plina povjerila Amsterdamskoj plinskoj burzi.
Uglavnom, operateri na dnevnoj bazi određuju očekivanu cijenu plina i po toj cijeni ga prodaju. Jasno da u vrijeme rata, uz prijetnje Gazproma prekidom opskrbe, koji je ionako smanjio dnevni protok, oni uzrokuju stalni rast cijene. Čak i ako cijena proizvodnje plina ostane ista, tržište je to koje određuje vrijednost, uz blagoslov onih koji, naravno, špekuliraju i bogate se u ovakvim situacijama.
U vremenu kao što je sadašnje, jasno je da je kriza, iako generirana ratom, prirodna posljedica politika koje su gotovo 50% energetskih potreba povjerile Rusiji.
I dok bi se sutra problem mogao riješiti korištenjem alternativnih izvora, od vjetra do sunca, od hidroelektrane do čiste nuklearne energije, danas se moramo pomiriti s realnošću.
Trenutačno u Italiji alternativni izvori energije pokrivaju oko 20% potreba, što je druga najveća vrijednost energetske pokrivenosti iz obnovljivih izvora energije u usporedbi s glavnim državama Europske unije (Njemačka, Španjolska i Francuska, koja, međutim, ima nuklearnu energiju) uglavnom zahvaljujući hidroelektrana, a ostatak su nafta i plin.
Stoga trenutno ne postoje uvjeti da se bez fosilne energije.
Kako se suprotstaviti najavljenoj i prognoziranoj krizi uz zadržavanje sankcija Rusiji?
Jedno od hitnih rješenja svakako je kupnja plina iz Sjedinjenih Američkih Država, koje su to već omogućile, ali za to je potrebna upotreba rasplinjavača, elektrana koje mogu vratiti tekući plin u plinovito stanje. U Italiji trenutno rade tri, što nije dovoljno da zadovolji potražnju. Iz tog je razloga planirano aktiviranje dva druga pogona, u Piombinu i Ravenni, ali nažalost, zbog birokracije, vrijeme izgradnje i aktiviranja i dalje se produljuje i postoji rizik da se ne stigne na vrijeme.
Kako bi se suprotstavile izvanrednoj situaciji, mnoge su države članice EU-a iznijele niz mjera s kojima se s nekima svi slažu, a s drugima ne.
Pogledajmo ih detaljnije
1. Smanjenje potrošnje električne energije ograničenjem opskrbe;
2. Ograničenje prihoda od električne energije koja nije proizvedena plinom (uključujući obnovljive izvore);
3. Solidarni doprinos tvrtki za fosilna goriva;
4. Povećana likvidnost energetskih tvrtki;
5. Ograničenje cijena plina;
Pet mjera koje su trebale označiti polazište za rad na izvanrednom Vijeću ministara energetike 10. rujna.
Jedna od ključnih točaka ipak je trebala biti referentni indeks za cijenu ukapljenog prirodnog plina (LNG) nevezan od Amsterdamskog Ttf-a, što bi ga najvjerojatnije zaštitilo od špekulacija i omogućilo stvaranje reprezentativnog i široko upotrebljivog indeksa. Referentna cijena LNG-a za terminske isporuke u Uniji.
Trenutačno najvažniji prijedlozi, odnosno ograničenje cijene plina i izlazak iz TFT-a, razbijeni su oštrim odbijanjem nekih zemalja, posebice Nizozemske i Njemačke, koje te izbore ne smatraju primjerenim jer naštetilo njihovim nacionalnim ekonomijama.
Još jedna situacija podjela oko središnjih pitanja Europe, koja pokazuje kako je EU trenutno u posebno kritičnoj fazi i kako je pod prevelikim utjecajem sjevernoeuropskih naroda, a posebno Njemačke.
Posljednji čin njemačke kancelarke zapravo je izdvajanje fonda od 200 milijardi za kompenzaciju visoke cijene energije, fonda koji bi stvorio katastrofalan domino efekt za druge zemlje i za EU.
Scholzov izbor zapravo ne samo da opterećuje ionako slabu europsku solidarnost, nego i narušava tržište, s obzirom da će zahvaljujući ovom fondu njemačke tvrtke moći proizvoditi po nižim troškovima od svojih europskih konkurenata, a posebno Talijana, te da to bi moglo dovesti do domino efekta od strane drugih zemalja u pokušaju da zauzvrat zaštite svoje nacionalne interese.
Kontroverze okružuju i Ursulu Von der Leyen, njemačku predsjednicu Europske komisije, koja je optužena da je ignorirala pismo u kojem je 15 zemalja tražilo službeni prijedlog o ograničenju cijena plina.
Listopad će stoga biti ključni mjesec za političke izbore i za čvrstoću Europske unije i, kao što čak i sadašnji talijanski premijer Mario Draghi, koji će vjerojatno posljednji put predstavljati Italiju na summitu 7. listopada, priznaje, prognoze su svašta ali optimističan u pogledu stvarne kohezije i jedinstva gledišta različitih šefova vlada.
U svakom slučaju, igra, premda teška, zasigurno je sva za koju se treba igrati: 30. rujna održan je prvi sastanak ministara nadležnih za energetska pitanja zemalja članica, kako bi se pokušalo zacrtati početno polazište za ono što bi trebalo biti put EU-a u suočavanju s krizom.
Na sastanku se vidjelo da je front limita cijena ujedinjen, au svakom slučaju potreba za zajedničkim i zajedničkim izborima. Konkretno, francuska ministrica Agnes Pannier-Runacher izjavila je: ‘U tijeku je intenzivna diplomatska aktivnost, razgovarala sam o tome sa svojim belgijskim, njemačkim, španjolskim, talijanskim, poljskim, rumunjskim i češkim kolegama, svi smo svjesni da imamo odgovornost za obranu naših tvrtki i naše industrije i stvaranje europske solidarnosti oko ovih energetskih pitanja.
Izjava koja je stoga u suprotnosti s izborima Njemačke, koja je u svakom slučaju ponovila svoje ne ograničenju cijena.
Sljedeća vjerojatna talijanska premijerka Giorgia Meloni također poziva zemlje članice na veći osjećaj odgovornosti, jer ‘ni članice koje se čine financijski najmanje ranjive ne mogu ponuditi učinkovita dugoročna rješenja u nedostatku zajedničke strategije’ , izjave koje označavaju kontinuitet s dosadašnjim radom Maria Draghija.
Uskoro će Meloni doći na red da brani interese naše zemlje i da više nego ikad ponovi potrebu da opće dobro ne prevlada nad interesima pojedinaca, a tko zna, možda najbolje saveznike nađe u Francuzima.
Nadajmo se samo da nije prekasno.
FEMO
The text was translated by an automatic system