EU i Kuba: Europska rezolucija i otkazivanje režima od strane Ecra

Europski parlament odobrio je posljednji 12^{. srpnja} 2023. rezoluciju o režimu Kube. Ova rezolucija odnosi se na trenutačnu situaciju na Kubi i odnose EU-a i Kube, među ostalim u svjetlu posjeta visokog predstavnika otoku.

Odnosi između Europske unije i vlade Kube obilježeni su brojnim sporazumima o dijalogu. Da spomenemo samo neke, možemo spomenuti da su izvješće takozvani ADPC (Sporazum o političkom dijalogu i suradnji) koji datira iz 2016. godine; Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.; i Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih kazni iz 1984.

Međutim, potrebno je zapamtiti kakva je stvarna situacija na otoku Kubi.

Zapravo, trenutačni uvjeti Kube daleko su od vrijednosti i načela koje provodi Europska unija. Otok se suočava s općom krizom, koja na mnogo načina utječe na društvo, od ekonomskih do ljudskih sloboda. Osim toga, treba spomenuti i trenutačnu migracijsku situaciju jer je egzodus migracija u nedavnom razdoblju dosegnuo dosad nezabilježenu razinu. Prošle je godine otok napustilo oko 250.000 ljudi.

Među glavnim uzrocima migracija svakako je gospodarska situacija na otoku, koja se suočava s jednom od najgorih kriza od pada SSSR-a 1990-ih. Neke od posljedica ove teške situacije uključuju i galopirajuću inflaciju i nedostatak zaliha, lijekova i benzina.

Istodobno, pogoršanje otočnog elektroenergetskog sustava uzrokuje kontinuirana zamračenja čak iu vrijeme najvećih gužvi. Ova energetska kriza nastavlja se od 2022. godine, do te mjere da je veliki dio zemlje pogođen nesvjesticama koje su dosegle dvanaest sati dnevno.

Još jedan veliki problem koji muči kubansku stvarnost tiče se rasizma. Problem, ovaj, koji se čini daleko od rješenja i koji pogoršava sukob unutar samog društva.

Cijeli ovaj niz problematičnih pitanja čini kubanski kontekst teškim za život i složenim sa stajališta međunarodnih odnosa. Pogotovo s obzirom na činjenicu da demokratski aspekt praktički ne postoji u političkom i društvenom životu Kube. Što otežava ne samo život na otoku, već i odnose između Kube i drugih zemalja širom svijeta.

Vraćajući se analizi onoga što je sadržano u europskom izvješću, ona pokazuje kako, unatoč činjenici da je ADPC još uvijek na snazi, kubanski režim i dalje zanemaruje načela demokracije i poštovanja sadržana u njemu, održavajući kršenje ljudskih prava desetljećima. Europska unija u svojem izvješću najoštrije osuđuje sustavna kršenja i povrede ljudskih prava koje kubanski režim provodi, među ostalim, protiv prosvjednika, političkih disidenata, vjerskih vođa, aktivista za ljudska prava i neovisnih umjetnika. EU istodobno poziva kubanske vlasti da odmah prekinu politiku represije i osuđuje nedostatak vjerskih sloboda na Kubi. Uz sve to, postoji i dramatično stanje u kojem, nažalost, unatoč međunarodnim naporima, situacija na Kubi nije proizvela nikakvo poboljšanje, već se postupno pogoršava.

Ključna točka u međunarodnim odnosima, ne samo između EU-a i Kube, upravo je poštovanje ljudskih prava. Sa strane EU-a, Europski parlament u više je navrata zatražio od Kube da uvede reforme usmjerene na normalizaciju društvenog, političkog i gospodarskog okruženja. Međutim, iz tih zahtjeva nije proizašao pozitivan ishod.

Čini se da ni nedavni posjet visokog predstavnika EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella otoku nije donio nikakvu korist. Čini se da je taj posjet, doista, nekako opravdao ono što se već neko vrijeme događa na Kubi, i doista, izjašnjavajući se da se protivi odluci SAD-a da stavi otok na popis zemalja koje sponzoriraju terorizam. Događaj ovaj, koji sigurno nije nov, toliko da je još 1982. godine Kuba stavljena na američku ‘crnu listu’, da bi je predsjedništvo Baracka Obame uklonilo 2015., a ponovno ušlo 2021. prije kraja mandata Donalda Trumpa. U vezi s tim posjetom govorio je izvjestitelj ECR-a u sjeni Herman Tertsch i potvrdio sljedeće: “Rezolucija je daljnji korak prema okončanju nedopustivog suučesništva Europske unije, a posebno njezina visokog predstavnika Josepa Borrella, s kubanskom diktaturom.”

Uzrok ovih teških bilateralnih odnosa između Kube i SAD-a ima vrlo duboke korijene u vremenu, ali činjenica da ove dvije vlade nisu uspjele postići sporazum proizlazi i iz teške situacije iz koje se otok ne može ponovno uzdići.

Zatim, kako bi se pogoršala ova složena geopolitička slika, intervenirao je i rat u Rusiji. Sukob, iako geografski udaljen, ipak je uključivao i kubanski režim. Zapravo, dobro je poznato kako Putin ima privilegiran odnos s otokom, toliko da je sam kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel 2022. branio postupke Vladimira Putina, čak je napao SAD i NATO i istaknuo ih kao glavne autore rata u Ukrajini. Stoga je rezolucija također ponovila svoju osudu kubanskog režima zbog njegove obrane i potpore činovima agresije Rusije i Bjelarusa.

Kad se sve uzme u obzir, čini se jasnim da je transformacija unutar otoka vrlo složena za postizanje, a teško je pomisliti da čak i značajna pomoć (ovdje se upućuje na milijune eura koje je EU obećala za mala i srednja poduzeća na Kubi) može donijeti osjećaj razuma u okruženje koje je već dugo opterećeno višestrukim problemima.

U tom smislu rezolucijom Europskog parlamenta nastoji se osuditi sve mjere koje su dovele do trenutačne gospodarske, socijalne krize i krize ljudskih prava koja muči otok i cjelokupno njegovo stanovništvo i šire. “Europski parlament odlučno je i dosljedno osudio kršenja ljudskih prava i zločine koje je počinio kubanski komunistički režim”, izjavila je koordinatorica za vanjske poslove Skupine ECR Anna Fotyga.

U vezi s tim pitanjem izvjestitelj ECR-a u sjeni Herman Tertsch želio je istaknuti sljedeće: “Europska unija mora promijeniti svoj stav prema kubanskoj vladi i pomoći u okončanju tog režima koji je nesposoban u svemu osim u kriminalu. Kubanski komunisti, kao i komunisti diljem svijeta, nadamo se da će završiti u kanti povijesti kao kreteni, ubojice i neuspjesi. A s njima i njihovi suučesnici u demokracijama Amerike i Europe, koji su nanijeli toliko štete i boli kubanskom narodu u ove 64 godine.”

Stoga je ključno da se prije svega ostvari napredak u području ljudskih prava te da se u gospodarskom, društvenom i političkom smislu ponovno uspostavi uvjet jednakosti i spokoja. Neprihvatljivo je da Europska unija podržava režim koji ne samo da ne štiti ljude koji žive na otoku, već i ne poštuje međunarodne ugovore i podržava (više ili manje implicitno) Rusiju i njezinu agresiju na Ukrajinu.

Osuda Kube i akcije koje provodi vlada moraju dobiti čvrstu osudu. Europska unija ne može dijeliti pristup režima kojim se sustavno i kontinuirano krše prava ljudi, odstupajući od onoga što je utvrđeno u službenim dokumentima i sporazumima, učinkovito se distancirajući od svake mogućnosti jednakog dijaloga i suradnje.

Konzervativno desno krilo Europske unije, a posebno stranka ECR, nastavit će snažno ponavljati kako kubanski režim ne bi trebalo podupirati sve dok se ne uspostave svi potrebni uvjeti za stvaranje političkog dijaloga utemeljenog na zajedničkim i zajedničkim načelima i vrijednostima te će nastaviti odlučno osuđivati svako djelovanje kojim bi se ugrozilo poštovanje ljudskih prava, koji, kako je potvrđeno međunarodnim pravom, imaju univerzalni, nepovrediv i neotuđiv karakter.