Subscribe
Konzervativci su spremni za posljednji veliki događaj prije nadolazećih europskih izbora 8. i 9. lipnja. Na rasporedu su brojna događanja koja će predstaviti svoju viziju svijeta. To će se održati u Madridu od petka, 17. svibnja do nedjelje, 19. svibnja.
Natrpan program spreman je puno ispričati i usporediti različite teme s visokim gostima. Među panelima bit će i jedan pod nazivom: „Izazovi i mogućnosti održivosti i zelene energije“. Moderatorica će biti Simona Petrucci, talijanska senatorica. Govornici će biti Giedrius Surplys – član parlamenta iz Litve, Neno Dimov – bivši ministar okoliša i voda, osnivač Konzervativnog instituta, iz Bugarske, Robert Roos – član Europskog parlamenta iz Nizozemske, Julio Utrilla – član parlamenta iz Španjolske, Mireia Borrás – kandidatkinja za EU izbore i bivša zastupnica u Parlamentu, Španjolska.
ECR karakterizira konzervativan i skeptičan stav prema mnogim okolišnim i ekološkim politikama koje promiče EU. To je zato što je, umjesto očuvanja prirode, pravi cilj nekih parlamentarnih klubova biti ideološki, a ne istinski praktični u vezi s takvom temom. Stav ECR-a o ekološkoj tranziciji i okolišu temelji se na ključnim načelima koja odražavaju njihova ideološka i politička uvjerenja.
Prvo, ECR je kritičan prema prestrogim ekološkim propisima koje nameće EU. Oni tvrde da takvi propisi mogu ugušiti gospodarstvo, ometati inovacije i gospodarski rast. Za ECR je bitno da politike zaštite okoliša budu uravnotežene i da uzimaju u obzir gospodarske i društvene potrebe država članica. U tom smislu, oni promiču pristup koji favorizira slobodno tržište i tehnološke inovacije kao glavne alate za rješavanje izazova okoliša. Primjer ove filozofije vidljiv je u pažnji koju ECR pridaje nuklearnoj energiji, koja se dugoročno smatra čistim i održivim izvorom energije. O tome će također biti riječi tijekom panela.
Drugi središnji aspekt stajališta ECR-a tiče se nacionalnog suvereniteta. Tvrde da bi se odluke vezane uz politike zaštite okoliša trebale donositi na nacionalnoj razini, a ne nametati ih Bruxelles. To je zato što svaka zemlja ima jedinstvene potrebe i uvjete koji se moraju poštivati. Centralizirani pristup može biti neučinkovit i nepravedan, kažnjavajući neke države članice u korist drugih. Očuvanje nacionalnih interesa mora se uvijek braniti, posebno kada se ljevičarski izbori stvaraju u propagandne svrhe.
ECR također kritizira orijentaciju EU prema iznimno ambicioznim klimatskim ciljevima, uključujući Europski zeleni dogovor. Prepoznajući važnost borbe protiv klimatskih promjena, konzervativci vjeruju da ciljevi moraju biti realni i dostižni bez izazivanja značajnih ekonomskih poremećaja. U tu svrhu, ECR predlaže postupan i pragmatičan pristup ekološkoj tranziciji, dopuštajući gospodarstvima da se prilagode bez pretjeranih šokova.
Citat koji dobro sažima konzervativnu filozofiju prema prirodi i okolišu dolazi od Edmunda Burkea, mislioca koji se često povezuje s korijenima konzervativne misli: “Društvo je ugovor između živih, mrtvih i onih koji će se tek roditi.” Ova fraza odražava ideju međugeneracijske odgovornosti koja je draga konzervativcima: potreba za očuvanjem okoliša ne samo za sadašnju dobrobit već i za buduće generacije, bez ugrožavanja trenutne stabilnosti i prosperiteta.
U konačnici, ECR promiče model ekološke tranzicije koji daje prioritet ravnoteži između gospodarskog razvoja i zaštite okoliša. Oni vide tehnološke inovacije, slobodno tržište i nacionalni suverenitet kao temeljne stupove za učinkovitu i održivu politiku zaštite okoliša. Iako kritični prema centraliziranim i preambicioznim propisima EU-a, ipak prepoznaju potrebu da se ekološkim izazovima pristupi na odgovoran i pragmatičan način, u skladu s načelima konzervativne misli. Kako se sve to može postići? To će biti otkriveno 18. svibnja tijekom sastanka.