Subscribe
Kada govorimo o obrani u Europskoj uniji, o čemu zapravo govorimo?
S pravnog stajališta, Europska unija ima zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (poznatiju kao ZVSP). ZVSP je jedan od takozvanih triju stupova EU-a. Osnovana je 1993. godine, a posebno je usmjerena na očuvanje mira, jačanje međunarodne sigurnosti, promicanje međunarodne suradnje te razvoj i učvršćivanje demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Iako je sa ZVSP-om, obrambeni sektor s vremenom je napredovao. No, do danas Europska unija nema zajedničku europsku vojsku, pa obrambenom politikom uglavnom upravlja svaka država članica na nacionalnoj razini, čak i ako surađuje jedna s drugom.
I, u tom smislu, možda, s značajnim geopolitičkim pomakom koji je nastao od ruske vojne agresije na Ukrajinu, Europska unija se u nekim povijesnim trenucima našla u problemima da donese potrebnu pomoć ukrajinskom narodu.
S vremenom su ne samo ljudi, već i posebno europske institucije i politički lideri postali svjesni kako se pitanje obrane i sigurnosti ne može rješavati samo na nacionalnoj razini i odvojeno, već kako je potreban zajednički i zajednički pristup.
Za europske institucije, uglavnom Europski parlament i Europsku komisiju, poboljšanje obrambene suradnje prioritet je koji treba ostvariti pod svaku cijenu.
Prioritet koji se mora ostvariti slijedeći ono što je sadržano u Ugovoru iz Lisabona u članku 42., uključujući sudjelovanje u NATO-u i načelo neutralnosti.
Na poseban način Europski parlament uvijek je podupirao suradnju, veća ulaganja i razmjenu resursa radi promicanja sinergija na razini EU-a kako bi se osigurala bolja zaštita europskih građana.
Tijekom proteklih sedam godina (od 2016.) pokrenute su mnoge konkretne inicijative s ciljem podupiranja veće suradnje i jačanja europskih obrambenih sposobnosti.
Inicijative koje su, između ostalog, također dobro prihvaćene u javnosti. Zapravo, prema posljednjim dostupnim podacima iz 2022. godine, koje je objavio Eurobarometar, postotak europskih građana koji su rekli da su za zajedničku obrambenu i sigurnosnu politiku iznosio je čak 81 posto stanovništva u Europi. Osim toga, 93 posto ispitanika kazalo je kako se slaže da je važno djelovati zajedno kako bi obranili teritorij EU. Naposljetku, 85 % Europljana pozitivno je odgovorilo na potrebu za jačanjem obrambene suradnje na razini EU-a.
Te su inicijative provedene u praksi s ciljem ne samo pružanja više resursa, već i poticanja veće učinkovitosti i olakšavanja suradnje uključivanjem u razvoj novih kapaciteta.
Među najstrukturiranijim i najuspješnijim inicijativama je stalna strukturirana suradnja (tzv. PESCO), pokrenuta u prosincu 2017. Danas postoje mnogi suradnički projekti obuhvaćeni njime, uključujući, na primjer, obvezujuće obveze, uključujući europsko medicinsko zapovjedništvo, sustav pomorskog nadzora, uzajamnu pomoć u kibersigurnosti, timove za brzi odgovor i zajedničku obavještajnu školu EU-a.
Zanimljiv je i takozvani okvir FED-a, koji označava Europski fond za obranu, koji je otvoren u lipnju 2017. i bio je prvi europski fond koji se koristio za sufinanciranje obrambene suradnje. Taj je fond 29. travnja 2021. financiran po nalogu zastupnika u Europskom parlamentu sa 7,9 milijardi eura iz dugoročnog proračuna Unije (2021. – 2027.).
Osim toga, EU je za provedbu svoje obrane ojačao i suradnju s NATO-om. Projekti u tom području moraju biti povezani, na primjer, s kibersigurnošću, zajedničkim vježbama i borbom protiv terorizma. Osim toga, postoji i plan za olakšavanje vojne mobilnosti u Europi kako bi se lakše brže i lakše reagiralo i interveniralo u kriznim područjima, kako sa stajališta osoblja tako i opreme.
Kada govorimo o misijama, one su također postale učinkovitije. I opet, od lipnja 2017. s novom zapovjednom i kontrolnom strukturom, poboljšano je upravljanje krizama.
Da bi obrambene akcije dale konkretne i opipljive rezultate, resursi se očito moraju uložiti. A resursi, posebno na obrambenoj strani, moraju biti značajni, i ekonomski i u smislu ljudi i strategije. Prema podacima Europske obrambene agencije koji datiraju od 8. prosinca 2022., maksimalna potrošnja koju Europska unija dodjeljuje obrani je 2021., s ukupno 214 milijardi eura. Ta je brojka 6 posto veća od brojke za 2020. godinu. Također, prema posljednjim objavljenim podacima, izdvajanja za obranu porasla su za oko 16 posto, uz ulaganja vezana uz obrambenu opremu te istraživanje i razvoj.
Europska obrambena politika dramatično se ubrzala 2023. i doživjela novi pristup zajedno s početkom rata između Rusije i Ukrajine u veljači 2022. Rat je natjerao Europsku uniju da shvati potrebu za jačanjem svoje međunarodne prisutnosti, uključujući, a posebno u pogledu obrane. Ali ne samo to. jer je još jedna slabost koja je otkrivena s početkom neprijateljstava na ukrajinskom teritoriju bila potreba za ubrzanjem i poboljšanjem proizvodnje oružja.
S tim u vezi, zastupnici u Europskom parlamentu odobrili su 13. srpnja financijska sredstva u iznosu od 500 milijuna eura namijenjena povećanju proizvodnje streljiva i projektila, upravo u svrhu pomoći Ukrajini povećanjem isporuka u zemlju i istodobno pružanjem potpore pojedinim državama članicama da napune zalihe (to je takozvani ASK, ili djelovati kao potpora proizvodnji streljiva).
Europske institucije također rade na jačanju takozvane EDIRPA-e ili europske obrambene industrije putem Zakona o zajedničkoj javnoj nabavi kako bi se pomoglo u popunjavanju najhitnijih i najkritičnijih praznina. Time će se europskim zemljama olakšati napredak i zajednička kupnja obrambenih proizvoda kao što su oružani sustavi, streljivo i medicinska oprema. Osim toga, EDIRPA nastoji ojačati europsku obrambenu industrijsku i tehnološku bazu te promicati suradnju u javnoj nabavi u području obrane.
Naposljetku, samo nekoliko mjeseci nakon što su Parlament i Vijeće EU-a u lipnju 2023. odobrili sporazum o novim mjerama za poticanje zemalja članica na zajedničku kupnju obrambenih proizvoda i potporu obrambenoj industriji EU-a. S ovim novim instrumentom proračun od 300 milijuna eura bit će dostupan do 2025. godine.
S obzirom na prethodno navedenu cjelokupnu sliku o obrambenoj politici u Europskoj uniji, čini se prilično jasnim koliko je napretka ostvareno od uspostave te politike kako je navedeno u Ugovorima. Međutim, također je vidljivo kako je Europska unija do dramatičnog izbijanja rata u Ukrajini držala ulaganja u ovom području u drugom planu.
I danas se za nedostatak zajedničke vojske na nekim područjima može reći da je nedostatak zbog činjenice da države članice često same ne mogu surađivati i izrađivati vanjsku politiku koja je doista kompatibilna i prikladna za suradnju s drugim stranama.
Unatoč različitim vizijama koje se mogu imati o tom kontroverznom pitanju, a to je stvaranje zajedničke europske vojske, ipak treba imati na umu kako je ulaganje u zajedničku europsku obrambenu politiku, koju čvrsto dijeli i podržava svaka država članica, ključno za suočavanje s najoštrijim krizama i za osiguravanje same Europske unije na unutarnjem i vanjskom planu.