Subscribe
Dana 8. svibnja 2024. Robert Williams, američki analitičar, objavio je poduži članak u časopisu Gatestone instituta pod naslovom ‘Nova prijetnja sigurnosti Izraela: hoće li Sjedinjene Države biti sljedeće?’ “U njemu, s obiljem činjenica i citata, prepričava kako je kineska vlada iznenada odlučila, nakon Hamasovog terorističkog napada na narod Izraela kobnog 7. listopada prošle godine, postati lojalni i javni saveznik Hamasa, a sve ukazuje na to da Komunistička partija Kine promiče, preko kineskih državnih tvrtki i konzorcija koji djeluju u Izraelu, ekonomski bojkot svojih luka, logistike i transportnih linija.
U članku se govori o tome kako je kineska komunistička vlada, nakon što se pojavila kao saveznik Izraela i promicala potpisivanje brojnih sporazuma o trgovini i suradnji, te ulaganjima u strateške sektore preko kineskih tvrtki i divova, uz jasnu državnu ovisnost, stekla jasan utjecaj na izraelsko gospodarstvo i kako također ima sredstva i strukturu za dobivanje kritičnih informacija koje utječu na sigurnost Države Izrael i njezinog stanovništva.
S obzirom na ovaj članak, a s obzirom da će jedna od tema sljedećeg saziva, koji će biti apsolutno odlučujući za budućnost europskih naroda i Unije, biti sigurnost, unutarnja i vanjska, obrana i obavještajna služba, u smislu informacija, lekcija se ne može ne naučiti.
Sirovine, energija, promet (zemlja, more i zrak), prometna infrastruktura te formalno i neformalno obrazovanje sektori su u kojima države članice moraju biti potpuno svjesne potrebe za razvojem vlastitih javnih i privatnih poduzeća. Europa već desetljećima iznajmljuje usluge, proizvode i logistiku od trećih sila, bilo da su američke ili azijske. Ova ovisnost može stvoriti lažni osjećaj sigurnosti, budući da je treća strana kojoj je sektor ustupljen uvijek podložna promjeni strane ili interesima koji nisu europski.
Poticanje europskih tvrtki, bilo nacionalnih ili onih sa sjedištem u EU, da budu vodeće u strateškim sektorima nešto je od čega su mnoge vlade odustale iz različitih razloga. Nedostatak političke volje, više ili manje javnih savezništava, navodne ovisnosti – poput njemačke o ruskom plinu – ili ponekad nedostatak resursa, doveli su do trajnog pada prisutnosti Europe u Europi, a posebice na drugim kontinentima. Južna Amerika, Afrika i Azija sve više ovise o Kini, a nacije poput Španjolske i Francuske, u Južnoj Americi i Africi, vide kako njihov utjecaj iz godine u godinu opada. U oba slučaja za to su krivi političari koji se više bave okupacijom domaćih sfera moći ili ideološkim nametanjem svojih globalističkih i ljevičarskih načela, poput Macrona ili Sáncheza.
Domoljubni i konzervativni pokreti diljem Europe imaju odgovor na te izazove. Ojačati europska poduzeća i radna mjesta, povećati produktivnost, zaštititi strateške sektore od neželjenog stranog uplitanja i stvarati saveze s partnerima čija je pouzdanost zajamčena što je više moguće. Ali iznad svega, ulažite u europske talente, u europsko poduzetništvo, u europsku sigurnost.
Očito je pogrešan put kojim su krenule pojedine europske kancelarijske službe – a najozbiljniji je onaj španjolskog premijera Pedra Sáncheza – suočavanja s jedinom demokracijom i vladavinom prava na Bliskom istoku priznavanjem, nakon zvjerskog masakra od 7. listopada od strane Hamasa, takozvane palestinske države.
Pogotovo zato što ta takozvana palestinska država sada ne postoji budući da je, kao što je svima poznato, Pojas Gaze pod kontrolom Hamasa, koji niti je država niti to može ikada biti, koristeći civilno stanovništvo kao ‘živi štit’ nalog da se mrtvi i ranjeni koriste kao propaganda; dok je Zapadna obala podložna drugoj vlasti i kontroli.