Subscribe
Ono čemu svjedočimo u Europskom parlamentu scenarij je koji prije samo nekoliko godina ne bi mogli predvidjeti ni najprecizniji analitičari. Doista, konzervativci nastavljaju osvajati teren (i prisutnost) na račun S&D socijalista i Renew liberala. Za usporedbu dovoljno je pomisliti da su na početku prošlog saziva, u Europskom vijeću (gdje sjede šefovi država i vlada članica) i Renew i S&D mogli računati na sedam šefova država. S druge strane, u istom razdoblju, 2019., Narodna stranka EPP-a imala je deset, dok je ECR imao samo jednog, broj koji će potom rasti s dolaskom Melonijeve vlade u Italiji.
RAST NAKON ZADNJIH EUROPSKIH IZBORA
Naravno, rast je imao prekretnicu u zadnjem izbornom krugu u lipnju 2024. Tada se ravnoteža u EU parlamentu počela pomicati udesno prema konzervativnijim snagama. Također treba analizirati broj stranaka na europskoj razini koje se pridržavaju ECR-a. Danas ih je čak devetnaest, a posljednjih šest pridružuje se primopredajom predsjedanja ECR-om između talijanske premijerke Giorgie Meloni i poljskog čelnika Mateusza Morawieckog. Melonijevo predsjedništvo svakako je imalo presudnu ulogu u približavanju nekoliko stranaka konzervativnom taboru. Riječ je, zapravo, o približavanju koje traje već nekoliko godina i koje će i ove veljače imati važan trenutak u reorganizaciji ravnoteže u klupama Europskog vijeća, kada bi niz važnih pomaka mogao dati veću težinu konzervativnoj i desnoj prisutnosti unutar europskih institucija.
ČVOR VELJAČE 2025
Fokus u veljači posebno je na Njemačkoj i Belgiji. Nijemci su doista pozvani na izbore 25. veljače, a razočaravajući rezultat SPD-a sada je dovoljno jasan svim analitičarima. Umjesto Olafa Scholza, vlada će vjerojatno prijeći u CoU (dio EPP-a na europskoj razini) s Friedrichom Merzom. To će povećati prisutnost EPP-a u Europskom vijeću s jedanaest na dvanaest mjesta. Što se tiče Belgije, s postignutim dogovorom za novu izvršnu vlast koju vodi Bart De Wever, novi član ECR-a ulazi u Europsko vijeće na mjesto člana Renew-a. Liberali će tako s pet lidera biti smanjeni na četiri, a flamanski nacionalist pridonijet će daljnjem povećanju prisutnosti konzervativaca u ovoj europskoj instituciji. Za socijaliste, s druge strane, broj mjesta pada na tri s Robertom Abelom s Malte, Pedrom Sanchezom iz Španjolske – koji će ostati predsjednik – i premijerkom Danske Mette Frederiksen. Isti broj mjesta imat će i ECR s Giorgiom Meloni iz Italije, Peterom Fialom iz Češke, a uskoro i Belgijcem De Weverom.
IZVANEUROPSKI KRAJOLIK
No, težina europskih konzervativaca bit će važna ne samo na starom kontinentu. Izvan Europe, zapravo, uloga koju će te snage moći odigrati bit će vrlo zanimljiva. U međuvremenu, već između 19. i 22. veljače, tridesetak političkih snaga poslat će svoje predstavnike na CPAC (Conservative Political Action Conference) u Washington. Godišnji događaj koji okuplja političare i aktiviste konzervativne obitelji iz cijelog svijeta. Štoviše, ne može se ne primijetiti uloga koju si je talijanska čelnica (bivša predsjednica ECR-a) izborila kao privilegirana sugovornica predsjednika Trumpa. Bila je jedina europska čelnica prisutna na danu inauguracije zajedno s prilično velikom delegacijom ECR grupe. Konzervativci će sigurno imati značajan utjecaj na odnose sa SAD-om u skoroj budućnosti. Zapravo, zahtjev SAD-a je imati snažnu Europu na svojoj strani koja je sposobna igrati važnu ulogu u Savezu koji je izazvan međunarodnim scenarijem. Nije toliko prijedlog MEGA (Make Europe Great Again) koji je pokrenuo Musk ono što zanima odnose sa SAD-om, koliko perspektiva ravnopravnog odnosa u obnovljenom paktu između SAD-a i Europe.