Subscribe
Između 6. i 9. lipnja sve države članice Europske unije raspisane su na izborima na kojima će se odlučivati o novom, ili možda ne, sastavu europskih institucija. Polarizacija, pojava novih stranaka, gospodarske krize i ratovi koji prijete granicama Unije nedvojbeno će biti glavna pitanja koja će odrediti rezultate izbora u svim državama članicama.
Postoji, međutim, jedno pitanje koje, čini se, zanemaruju europski vlastodršci, ali koje za građane svakako nije minorno. Imigracija, legalna i ilegalna, postala je točka prijepora u europskom društvu; od ravnodušnosti prema njoj, preko otvorene osude stavova o zatvorenim granicama, do poznate politike otvorenih vrata.
U 2015. godini više od milijun migranata i izbjeglica stiglo je na europsko tlo i može se reći da su od tog trenutka napetosti za čelnike Unije migracijske politike postale stvar općeg interesa. Najviše pogođene zemlje, uglavnom s juga, poput Španjolske ili Italije, bile su glavne zemlje koje su tražile pravednu i uravnoteženu regulaciju za ostale zemlje Europske unije.
Jasno je da migracijske politike Unije nisu bile učinkovite u postizanju kohezivnog, reguliranog i prilično kontroliranog protoka među državama. Sada, s obzirom na ove okolnosti, migracijske politike i dalje su predmet rasprave, toliko da se rasprava pomaknula prema tome treba li vlasništvo nad tom politikom promijeniti u korist država članica, a time i na štetu europskih Unija.
Nedavno istraživanje koje je provela Stranka europskih konzervativaca i reformista (ECR) o pitanjima migracija i budućnosti Europske unije već odražava apsolutnu podijeljenost. Četrdeset i jedan posto od 5000 ispitanika zagovara zadržavanje EU-a kao glavnog aktera u odlučivanju o migracijskim politikama, dok praktički druga polovica, 40%, odlučuje dati veću zakonodavnu važnost državama članicama u pogledu kontrole migracija. Međutim, kada pogledamo podatke o segmentaciji prema političkim strankama i prema zemljopisnom području, postoje dvije informacije koje bacaju svjetlo na europsku stvarnost u pogledu migracija.
S jedne strane, birači Europske pučke stranke i birači europskih socijalista imaju jasne stavove u korist EU-a i njezine migracijske regulative. To je također većinsko mišljenje u Španjolskoj i Njemačkoj, prema anketi, nešto što se uklapa u izborni trend u tim zemljama, koje su kroz svoju povijest fluktuirale između EPP-a i S&D-a. U drugim područjima, međutim, postoji jasan trend promjene. Najreprezentativniji slučaj je nedvojbeno Italija, gdje sve ankete pokazuju da će Fratelli d’Italia, talijanska stranka iz grupe ECR, pobijediti na europskim izborima u lipnju.
Ova bi pobjeda zasigurno imala puno veze s migracijskom politikom Giorgie Meloni, čelnice talijanske stranke i predsjednice stranke ECR, koja je značila prekretnicu u upravljanju ilegalnim useljeništvom, a samim time i smanjenje socijalne neizvjesnosti. talijanskih državljana. Takva su, zapravo, bila njena politička obećanja tijekom predizborne kampanje koja je na kraju završila s njom kao pobjedničkom kandidatkinjom.
Netko se stoga može zapitati kako je moguće da zemlja poput Španjolske, koja je pretrpjela slične posljedice od nezakonito imigracije jer Italija (nedostatak teritorijalne kohezije, odvraćanje zapadnih vrijednosti ili pritisak južnih graničnih zemalja) može nastaviti vjerovati onim predstavnicima koji su zadržali stav otvorenih vrata ili nedostatak kontrole nad pitanjima migracija.
Međutim, ne pretvaraju se svi građani Španjolske da im imigracija ne utječe. Vox, španjolska konzervativna stranka, uspjela je postati četvrta politička snaga na izborima u Kataloniji, autonomnoj zajednici Španjolske, 2021. godine. Unatoč tome što se radilo o teritoriju s velikim brojem glasača za neovisnost, imigracija je bila mobilizirajući i odlučujući čimbenik za enormni rast VOX-a tijekom posljednjih izbora.. Tako je diskurs koji brani njegov kandidat, Ignacio Garriga, o većoj i boljoj kontroli useljeničke populacije i obrani vlastite, učinio da VOX nadvlada tradicionalnu stranku desnog centra u Kataloniji, Partido Popular.
U svjetlu događaja, čini se jasnim da postoji promjena u trendu europskog glasovanja na koje, u svjetlu događaja, između ostalog utječe i pitanje migracija. Promjena koja odražava činjenicu da, iako se za europske institucije kontrola granica i sigurnost čini u drugom planu, građani traže veća jamstva sigurnosti i zaštite zapadnih vrijednosti, nacionalne sigurnosti i očuvanja socijalnog sustava. Stoga je na sljedećem Europskom parlamentu i budućoj Komisiji da održe i zaštite teško stečene vrijednosti Europske unije.