Europski parlament uključen u povrat rumunjske riznice zaplijenjene u Moskvi

Jedna institucija Europske unije mogla bi se po prvi put uključiti u spor između Rumunjske i Ruske Federacije oko riznice koju potonja odbija vratiti rumunjskom narodu gotovo 100 godina. Europski parlament mogao bi za nekoliko dana raspravljati o nacrtu rezolucije, koju je promoviralo nekoliko rumunjskih zastupnika u Europskom parlamentu, a koja bi, ako bude usvojena, mogla postati važan alat za Rumunjsku, nakon završetka rata u Ukrajini, da dobije zlato koje je Moskva zaboravila povratak.

Rumunjsko zlato u Rusiji vrijedno 2 milijarde eura

Prema stručnjacima Narodne banke Rumunjske, rumunjsko zlato koje je trenutno zaglavljeno u Moskvi vrijedi nešto više od 2 milijarde eura. O tekstu rezolucije još se pregovara među političkim skupinama, ali njeno stavljanje na dnevni red za sljedeći sastanak u Strasbourgu signal je da Bruxelles konačno obraća pozornost na ovaj rumunjski problem na koji pokušava skrenuti pozornost međunarodnog javnog mnijenja godinama. Godine 1995., kada se Rusija pridružila Vijeću Europe, Rumunjska i druge komunističke države podnijele su prijedloge za povrat dragocjenosti koje je zaplijenio bivši Sovjetski Savez. Odbor Vijeća za pravna pitanja i ljudska prava odlučio je da se ta pitanja trebaju riješiti između dotičnih država članica. Prethodno je Rumunjska pokušala uključiti pitanje riznice u bilateralni ugovor s novom Ruskom Federacijom, ali nije uspjela. Od tada – a posebno posljednjih godina – rumunjska je država, preko Nacionalne banke, provela kampanju podizanja svijesti, unutarnju i međunarodnu, o ovom dugu koji Rusija duguje Rumunjskoj.

Rusija ne priznaje dokumente potpisane 1916

Nedavno je, u znak potpore inicijativi rumunjskih zastupnika u Europskom parlamentu, Narodna banka Rumunjske organizirala izložbu u Europskom parlamentu o ovom pitanju, uključujući kopije dokumenata koji potvrđuju zahtjeve Rumunjske. Tim povodom, guverner NBR-a, Mugur Isărescu, rekao je da ovi dokumenti pokazuju da je “NBR blagajna poslana u Moskvu, deponirana u savezničkoj zemlji, zajedno sa svim relevantnim dokumentima, na temelju međunarodnog sporazuma, priznatog i potvrđenog od strane povijesti, predstavlja jedinstven slučaj u kojem se monetarnoj zlatnoj rezervi povjeravaju svi službeni dokumenti i depozitna jamstva prema kojima bi se ona u svakom trenutku vratila na zahtjev vlasnika, samo da depozitar tada ne poštuje te obveze preuzete prema sve međunarodne norme i običaje“.

Prema guverneru NBR-a Muguru Isărescuu, Rumunjska je ruskoj strani predstavila pitanje riznice zaplijenjene u Moskvi 1916.-1917. i dokumente koji dokazuju valjanost zahtjeva u okviru Zajedničke komisije za proučavanje pitanja bilateralnih odnosa osnovane 2003. godine. Prema guverneru NBR-a, tada su Rusi priznali da je rumunjsko zlato poslano u Moskvu i prihvatili da su predočeni dokumenti valjani. Ali pregovori o tom pitanju nisu napredovali i rad komisije je na kraju zaustavljen. Prema riječima guvernera Isărescua, koji ima popratne dokumente u sefu Narodne banke, Rumunjska ima povijesno i pravno valjano pravo na svoje depozite zlata evakuirane u Moskvu 1916.-1917. Mugur Isărescu također je istaknuo da Ruska Federacija 1995. godine, nakon ulaska u Vijeće Europe, nije pristala ni na razgovore na stručnoj razini s drugim državama koje su tijekom Prvog svjetskog rata u Moskvu deponirale razne dragocjenosti, pod izlikom da pripremala je zakon na tu temu. Međutim, Moskovska državna duma naknadno je odbacila prijedlog zakona.

Dosje s blagom, koji je zaključan u sefu u NBR-u, predavao je jedan guverner drugome od 1922. godine, uključujući i tijekom komunističkog razdoblja. Pitanje rumunjske riznice ne spominje se ni u jednom od bilateralnih ugovora potpisanih između Rumunjske i Rusije od 1990. Prvi sporazum, koji su potpisali prvi rumunjski postkomunistički predsjednik, Ion Iliescu, i Mihail Gorbačov, prvi predsjednik demokratske Rusije, ne sadrži niti jednu riječ o zalihama zaplijenjenim u Moskvi. U pregovorima o drugom ugovoru između ministara vanjskih poslova dviju zemalja – Teodora Meleșcanua i Evgenija Primakova – između 1995. i 1996. godine, tema blaga bila je jedna od dvije točke oko kojih se dvije strane nisu uspjele složiti. Druga tema je bio pakt Ribbentrop-Molotov. Pregovori su bili zamrznuti do 2003. godine, kada su bivši rumunjski predsjednik Ion Iliescu i Vladimir Putin potpisali novi ugovor o “prijateljskim i suradničkim odnosima između Rumunjske i Ruske Federacije”.

Dragulji rumunjske kraljice Marije – zaplijenjeni u Rusiji

Između 1916. i 1917. Rumunjska je Ruskom Carstvu povjerila zlato Narodne banke, vrijedno 314,5 milijuna tadašnjih leja, i nakit kraljice Marije, vrijedan 7 milijuna leja. Te su dragocjenosti evakuirane s rumunjskog teritorija zbog straha od trupa Centralnih sila koje su potkraj 1916. opasno napredovale prema Bukureštu, s gotovo dvije trećine osvojene Rumunjske. Ukupno 1.740 kutija s rumunjskim dragocjenostima prebačeno je u Moskvu u nekoliko pošiljki i pohranjeno u Kremlju u Oružarnici u odjeljku rezerviranom za Mosovu podružnicu Državne banke Rusije. Prema posljednjim procjenama, trenutna vrijednost ove ostave je 2 milijarde eura. Prema Cristianu Păunescuu, savjetniku guvernera Nacionalne banke Rusije i stručnjaku za temu ostave, riječ je o 93,4 tone finog zlata u kovanicama i polugama. Cristian Păunescu objasnio je za National Journal da je zlato poslano u Moskvu na temelju sporazuma potpisanog između predstavnika rumunjskih državnih vlasti i onih Ruskog carstva. Prema riječima predstavnika NBR-a, dokumentacija je kompletna i papiri su u dobrom stanju.

Rumunjska nije bila jedina zemlja koja je tijekom rata donijela odluku o prijenosu svog blaga drugoj državi. Mnoge su zemlje to učinile u teškim vremenima, u pokušaju da zaštite svoje bogatstvo od osvajača. Međutim, za razliku od Rumunjske, druge su zemlje odabrale sigurnija – i očito nadahnutija – odredišta za svoje blago.

Dio blaga zaplijenjenog u Moskvi – umjetnička djela i povijesno blago – bivši je SSSR vratio u Rumunjsku 1935., 1956. i 2008. godine. Ali ne zlato. Razlog? Rusija je smatrala i smatra da je Rumunjska dužna njoj, a ne obrnuto. Krajem prošle godine, nakon što je Rumunjska iznijela pozornost međunarodne javnosti na pitanje ostave, Rusija je odgovorila dokumentarnim filmom ruske vojne TV postaje Zvesda. U dokumentarcu se tvrdi da je 1965. godine, kada je bivši glavni tajnik rumunjske Komunističke partije Nicolae Ceausescu pitao komunističkog vođu SSSR-a Leonida Brežnjeva za zlato na njihovom prvom sastanku, on odgovorio: “Kakvo zlato? Ne znamo za nikakvo zlato. Kakvo je zlato to?”

“Brežnjev je rekao, prema rumunjskom protokolu sastanka, da Rumunji više duguju Sovjetskom Savezu nego što mi dugujemo Rumunjima. Rumunji su nam od 1917. godine dužni oko 300 milijuna dolara, dakle oko 274 tone zlata.” – “A šteta koju su Rumunji prouzročili Sovjetskom Savezu u Drugom svjetskom ratu, prema Brežnjevu, iznosila je iznos koji je bio 100 puta veći od onoga o čemu danas govorimo. Odšteta koju je Rumunjska platila SSSR-u u usporedbi s visina štete bila je samo simbolična”.

Sve donedavno, rumunjska strana redovito je ovu mrtvu mačku izvlačila iz naftalina, kako mi to kažemo“, reagirao je ruski veleposlanik u Bukureštu Valeri Kuzmin, koji je u tonu kao u dokumentarcu citirao susret Nicolaea Ceausescua i Leonida Brežnjev.

“Ruska je strana još uvijek uvjerena da je tijekom sovjetskog razdoblja Rumunjska povratila sva svoja umjetnička djela i povijesne vrijednosti. Što se tiče zlata, njegova je vrijednost bila uključena u iznos rumunjske odštete koju duguje SSSR-u nakon Drugog svjetskog rata. Arhivski dokumenti pokazuju da je, općenito, Rumunjska još uvijek dugovala Sovjetskom Savezu”, kaže se u dokumentarcu Ruske vojske TV, citirao Digi24.ro.

Tijekom Prvog svjetskog rata, kako bi zaštitile rumunjsku ostavu od mogućeg gubitka ili pljačke pred njemačkom invazijom, rumunjske su vlasti poduzele posebne mjere da je prebace na sigurno mjesto. Ova operacija je provedena u dvije različite faze. U ljeto 1916., dok su se njemačke trupe približavale Bukureštu, rumunjska je vlada odlučila prebaciti značajan dio ostave na sigurnije mjesto. Prva faza bila je prijevoz dragocjenosti iz Narodne banke Rumunjske u Craiovu, a zatim u Aleksandriju. Ovim se potezom namjeravalo ukloniti imovinu iz izravne opasnosti od invazije. Nakon što su njemačke trupe okupirale Bukurešt u prosincu 1916., provedena je druga faza prijenosa blaga. Velik dio zlata i drugih dragocjenosti ukrcan je u vlakove i prevezen u Iasi, koji je postao privremeni glavni grad Rumunjske pod kontrolom savezničkih sila. Iz Iasija je rumunjsko blago stiglo u Moskvu. Ovaj pokret odvijao se pod strogim nadzorom rumunjskih dužnosnika i savezničkih trupa.