Subscribe
Europski poljoprivrednici ostvarili su prvu pobjedu u borbi s Bruxellesom oko provedbe politike zaštite okoliša. Njihov bijes, izražen u nedavnim prosvjedima – koji su potresli kontinent od zapada do istoka, jednima od najdužih i najnasilnijih prosvjeda u Europi posljednjih godina – potaknuo je, prvo, nacionalne vlade da poduzmu niz mjera, a drugo, Bruxelles da napravi svoj prvi koncesije. Osim obećanja i čak nekoliko konkretnih postignuća, europski su poljoprivrednici naučili lekciju nacionalnim vlastima i briselskim birokratima: ne mogu se zanemariti, važni su, igraju bitnu ulogu u europskom gospodarstvu i društvu. A prosvjedna epizoda u Bruxellesu, koja je uslijedila nakon što su nacionalne vlade već obećale ispuniti neke od njihovih zahtjeva, trebala je naglasiti zaključak ove lekcije. A njihov rat nije gotov. Obećavaju nastavak prosvjeda jer ono što su postigli nije dovoljno.
Europski poljoprivrednici preselili su svoje traktore u Bruxelles
Nakon tjedana prosvjeda u vlastitim zemljama, farmeri su svoje traktore preselili u belgijsku prijestolnicu, opkolivši Luksemburški trg, samo nekoliko stotina metara od mjesta gdje se čelnici EU sastaju u Vijeću EU. Poljoprivrednici iz Francuske, Belgije, Italije, Njemačke, Nizozemske i Španjolske bili su u Bruxellesu kako bi izrazili svoju zabrinutost. Žele proizvoditi kvalitetnu hranu, ali ne mogu po sadašnjem zakonodavstvu koje forsira Bruxelles. Žele poštene cijene i žele da EU prestane uvoziti hranu s drugih kontinenata. Oni ne žele nelojalnu konkurenciju lošijih poljoprivrednih proizvoda koji imaju povlašteni carinski tretman. Nikakva obećanja ih nisu umirila. Poljoprivrednici su palili požare, palili petarde i traktorima blokirali bulevare glavnog grada Belgije. Čak su pokušali nasilno ući u Europski parlament, a policija je morala intervenirati granatama suzavcem i vodenim topovima.
Šef EK javno priznaje važnost poljoprivrednika za europsko gospodarstvo i društvo
U nastojanju da umiri prosvjednike, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen uvjerila ih je u “potporu EU-a”, nakon što je priznala njihovu važnost u osiguravanju sigurnosti hrane na kontinentu i njihov značajan doprinos gospodarskom rastu, s rastom proizvodnje od 13% u 2022. i “pozitivan doprinos” trgovinskoj bilanci EU od 5%. Nadalje, ustvrdila je da razumije njihov “složeni napor” u vrijeme kada moraju ostati konkurentni na globalnom tržištu, a istovremeno imati visoke standarde zaštite okoliša.
“Podrška EU” koju je obećala von der Leyen nije ih zadovoljila. Žele konkretne mjere.
I prvi su koraci poduzeti: jednogodišnje odstupanje od zakona koje od njih zahtijeva da ostave %-7% zemljišta na ugaru svake godine kako bi obnovili zdravlje tla. Bruxelles je također obećao da će se, ako se utvrdi da je netko od ukrajinskih susjeda “preplavljen” ukrajinskim žitom, ponovno uvesti ograničenja carinskog tretmana.
Od početka prošle godine subvencije poljoprivrednicima uvjetovane su poštovanjem novih ekoloških propisa, uključujući i obvezu ostavljanja dijela obradivih površina na ugaru za obnovu. Obveza je obustavljena nakon izbijanja rata u Ukrajini kako bi se izbjegao tržišni poremećaj, posebice u kontekstu invazije ukrajinskog žita na europsko tržište. Odstupanje je isteklo krajem prošle godine, a poljoprivrednici žele produljenje. Za početak, barem još koju godinu.
Carine na ukrajinske žitarice koje ulaze u EU
Poljoprivrednici u susjednim državama Ukrajine pozivaju na ponovno uvođenje carina na ukrajinsko žito, koje su ukinute od 2022. godine. Iako je Komisija utvrdila da europsko tržište nije pretrpjelo štetu zbog ove mjere, morala je priznati da je u zemljama kao što su Poljska, Rumunjska, Mađarska i Slovačka mjera imala katastrofalne učinke na domaći poljoprivredni sektor. Naime, sredinom prošle godine četiri susjedne zemlje – Poljska, Rumunjska, Mađarska i Slovačka te Bugarska – zatražile su od Bruxellesa zabranu uvoza ukrajinskog žita. Dvije od njih – Poljska i Mađarska – također su jednostrano odlučile privremeno suspendirati svoje sporazume s Ukrajinom o tom uvozu.
Najviše “velikodušna” vlada u obećanjima poljoprivrednicima – ona u Parizu
Francuska će prestati zabranjivati pesticide dok se slična odluka ne donese u cijelom EU bloku, jedna je od obveza koje je preuzeo premijer Gabriel Attal. Rekao je da nema smisla da Francuska donosi takve odluke prije nego što se o njima odluči u Bruxellesu. Zabrana upotrebe pesticida – koja je u Francuskoj regulirana već 2019. – bila je jedna od glavnih pritužbi francuskih poljoprivrednika. Još jedan – jednako hitan – je vladin plan za postupno ukidanje subvencija za dizel, koji također imaju poljoprivrednici u Njemačkoj. Ali Attalova obećanja o toj temi odbačena su kao nedovoljna. Na kraju, ali ne i najmanje važno, premijer Attal čvrsto je obećao – rekavši da “ne dolazi u obzir” – da će Francuska prihvatiti trgovinski sporazum Mercosura sa zemljama Latinske Amerike. Neki od njih su i veliki proizvođači poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a očito sporazum o slobodnoj trgovini o ukidanju ili smanjenju carina izaziva zabrinutost među europskim poljoprivrednicima, posebno s obzirom na iskustvo s ukrajinskim žitom. S tim u vezi, iako je politički dogovor između EU i zemalja Mercosura – Brazila, Argentine, Urugvaja i Paragvaja – postignut još 2019. godine, sporazum o slobodnoj trgovini još nije parafiran.
Njemački poljoprivrednici nezadovoljni obećanjima kancelara Scholza prijete daljnjim prosvjedima
Iako je vlada u Berlinu obećala ukinuti poreze na poljoprivrednu mehanizaciju, njemački farmeri nisu zadovoljni i smatraju da je to bio strateški potez kancelara Olafa Scholza kako bi pridobio njihovu naklonost. Od njega traže da revidira svoj plan postupnog povećanja poreza na dizel u poljoprivrednom sektoru do potpunog ukidanja subvencija 2026. godine. Scholz je također obećao smanjenje birokracije u sektoru pojednostavljivanjem administrativnih postupaka. Izjave su dane, strateški, na zadnjem njemačkom poljoprivrednom sajmu.
Proeuropski Donald Tusk dobio je obećanje iz Bruxellesa, no rješenje problema – ukrajinsko žito – još je upitno.
Suočena s velikim prosvjedima manje od mjesec dana nakon preuzimanja dužnosti – oporba je iskoristila trenutak i, paralelno s prosvjedima poljoprivrednika, organizirala velike ulične prosvjede – nova vlada u Varšavi morala je brzo djelovati suočena s opasnošću da bude svrgnut prije nego što je stvarno započeo svoj mandat. Proeuropska vlada Donalda Tuska izborila je ustupke u Bruxellesu, s nekima nisu zadovoljni poljoprivrednici, ali barem je to više od ničega. EU ne odustaje od produljenja bescarinskog pristupa za poljoprivredne proizvode iz Ukrajine u lipnju, ali je prisiljena ponuditi neke “zaštitne mjere specifične za pojedinu zemlju” i blokirati taj uvoz ako tržište jedne zemlje bude preplavljeno tim proizvodima. Osim toga, EU je obećao da će pritisnuti Ukrajinu da smanji neke trgovinske prepreke koje je nametnula proizvodima iz EU-a.
U izbornoj godini, vlada u Bukureštu nastoji riješiti probleme poljoprivrednika u posljednji trenutak.
Vlada u Bukureštu odobrila je niz mjera koje su poljoprivrednici tražili tijekom svojih prosvjeda i obećala više. Potpora od 100 €/ha za poljoprivrednike u sektoru povrća i isto toliko po grlu, odgoda plaćanja po kreditnim ugovorima i subvencioniranje dizela za poljoprivredu 25% cijene pumpe od 30. lipnja. Ali pitanje ukrajinskog uvoza žitarica – glavni zahtjev rumunjskih poljoprivrednih organizacija – je na čekanju. Predstavnici poljoprivrednika pozvali su ministarstvo da radi na uvođenju nacionalne zaštitne klauzule i strožih uvoznih ograničenja kada se obnove koncesije za Ukrajinu.
Povrh svih gorućih pitanja, ostaje pitanje obveze poljoprivrednika da provedu propise EU-a o smanjenju stoke kako bi se uskoro smanjilo zagađenje metanom. Liberalna vlada Marka Ruttea požurila je provesti takav plan u Nizozemskoj prije nego što se usvoji zakonodavstvo EU-a. Rezultat – masovni, nasilni prosvjedi koji su s prekidima trajali godinama. Štoviše, iz svih tih protuvladinih demonstracija rodila se nova stranka, Građansko-građanski pokret (BBB), koja je ušla u zakonodavnu vlast, uzdrmala političku scenu i ugrozila parlamentarnu egzistenciju nekih etabliranih stranaka. Rumunjska je također bila jedna od ostalih zemalja koja se ove godine protivila uvođenju takve mjere, tražeći odstupanje od njezine primjene ove godine.