Europski pristup umjetnoj inteligenciji

Čini li Europa dovoljno kako bi upravljala procesom uključivanja umjetne inteligencije u naše svakodnevne živote? To je pitanje na koje smo snažno potaknuti da damo odgovor, posebice na prijelazu novog kursa Europe koji diktiraju izbori za Europski parlament.

U međuvremenu, moramo krenuti od pretpostavke da AI nije potpuno nova tehnologija koja se posljednjih mjeseci prvi put pojavljuje u našem svakodnevnom životu. Riječ je o tehnologiji koja se, na različite načine, koristi već nekoliko godina. Umjesto toga, dostupnost velikog računalnog kapaciteta (zbog tehnološkog napretka u području hardvera), zajedno s prisutnošću ogromne količine podataka dostupnih na mreži (potrebnih za ‘treniranje’ AI), omogućila je ovoj tehnologiji da eksplodira.

S vremenom su se informacije o umjetnoj inteligenciji preselile iz znanstvenih članaka u opći tisak. To je dovelo do potrage za senzacionalizmom i članaka mamaca za klikove koji ocrtavaju scenarije sudnjeg dana ili dosad neviđene (i često za pomno ispitivanje) mogućnosti umjetne inteligencije. Premještanje informacija o umjetnoj inteligenciji u mainstream tisak dovelo je ovo pitanje u svakodnevni život europskih građana, koje uglavnom privlači jednostavnost korištenja određenih platformi i mogućnost postizanja značajnih rezultata, u smislu stvaranja sadržaja, uz malo ili bez truda.

Nije nedostajalo kritika u korištenju ovih tehnologija, od fenomena prijevara i zavaravajućeg oglašavanja pomoću alata deepfake, do stvarnih slučajeva širenja pornografskih slika koje je stvorila umjetna inteligencija reproducirajući značajke poznatih osoba. Nemojmo također računati na to kako je umjetna inteligencija u velikoj mjeri ušla u naše škole i sveučilišta i kako je naše nastavno osoblje namjerno pronaći rješenja za prepoznavanje kada je umjetna inteligencija pomogla u izradi studentskog rada.

Dakle, čini li Europa dovoljno? Krenimo od početka rasprave: Europsko vijeće u listopadu 2020., kada su europski čelnici otvorili raspravu o digitalnoj tranziciji. Tamo je, podsjetimo, Komisija pozvana pronaći rješenja za povećanje javnih i privatnih, europskih i nacionalnih ulaganja u umjetnu inteligenciju i njezino promicanje.

U travnju 2021. Komisija je predložila početnu uredbu o umjetnoj inteligenciji kako bi se potražila harmonizacija pravila koja se tiču ​​ove tehnologije. Također je izražen cilj povećanja povjerenja u AI i njegov razvoj.

Stav Vijeća o uredbi odobren je u prosincu 2022. Tada počinjemo govoriti o potrebi da umjetna inteligencija koja se plasira na EU tržište ima sigurnosne standarde i usklađenost s pravilima temeljnih prava, kao i sustavom vrijednosti EU. Stoga su potrebni mjeseci pregovora da se godinu dana kasnije (prosinac 2022.) postigne dogovor o uredbi između Vijeća i Parlamenta. Ovaj sporazum će se primjenjivati ​​od 2026.

Konačno zeleno svjetlo za uredbu stiže 21. svibnja 2024., a Vijeće – odobravanjem ovog akta – po prvi put postavlja svjetski standard za regulaciju umjetne inteligencije. Ali je li ovo dovoljno?

Talijanska vlada zapravo potiče raspravu o ovim pitanjima, posebno sa stajališta odgovorne uporabe ove tehnologije i borbe protiv štetne uporabe. Razmislite, na primjer, o autorskom pravu i njegovoj primjeni na sadržaj koji generira umjetna inteligencija počevši od podataka dostupnih na internetu (vjerojatno također pokrivenih autorskim pravom). Volja vlade je podržati, prije svega u Bruxellesu, povećanje prava onih koji proizvode sadržaj. Podržana su i etička načela koja u središte stavljaju čovjeka, a ne tehnologiju i njezin razvoj. Ono što je možda i najpotrebnije u ovom kontekstu je pažnja da se izbjegne degeneracija i nemoralna uporaba tehnologija koje, ako su razumno regulirane, mogu stvarno pomoći svakodnevnom životu građana. S nacionalnog fronta, a zatim i na europskoj razini, ono što se na ovom polju čini nužnim također je ažuriranje zakona o autorskim pravima. Nažalost, izazov se u tom pogledu čini nejednakim, pogotovo ako pomislimo na duljinu zakonodavnog procesa (nacionalnog i europskog) u odnosu na iskorake koje tehnologija može napraviti u samo nekoliko mjeseci.

To je pravi izazov koji se, u zadaći nacionalnih vlada i europskih institucija, mora pretvoriti u priliku za rast – ne samo gospodarski. Sve to predstavlja veliku odgovornost za Europu, koja ne može a da ne igra vodeću ulogu u ovom trenutku ograničavajući rizike krajolika koji je na mnogo načina još uvijek potpuno nepoznat. Vjerojatno se nalazimo pred prekretnicom u ljudskoj povijesti i tehnologiji. Prekretnica u rangu s izumom tiska, uvođenjem pare u proizvodne procese ili izumom motora s unutarnjim izgaranjem. Prava promjena paradigme koja nas mora naći spremnima kao nacije i kao Europska unija.

Prvi koncept koji bi EU trebala prihvatiti jest koncept upravljanja promjenama. Uvođenje umjetne inteligencije u svakodnevni život građana nužno će dovesti do promjena. Bilo da su društveni, kulturni ili politički, oni se moraju kanalizirati u procese kojima se može upravljati, predvidljive i kojima se može upravljati. U tom smislu, izazov za EU je stvoriti svojevrsni kontrolni centar koji može analizirati čimbenike rizika koje donosi umjetna inteligencija. To se mora dogoditi kako u kontekstu vrlo brzog tehnološkog napretka na koji smo navikli, tako iu analizi srednjoročnih i dugoročnih procesa i promjena koje utječu na naše društvo. Analiza i predviđanje stoga su bitni čimbenici zaštite građana u svim onim područjima koja se odnose na osobnu i javnu sferu pojedinca: od zaštite radnih mjesta ugroženih (ne uvijek stvarnim i istinskim) potencijalom umjetne inteligencije, do oštre obrane temeljnih prava pojedinaca, istražujući sigurnost i rizike uvođenja umjetne inteligencije u neka područja osjetljivija od drugih.

Na početku ovog članka govorili smo o tome kako su se informacije o umjetnoj inteligenciji s vremenom prebacile iz znanstvenih članaka u mainstream tisak i kako je to osiromašilo znanje o ovoj tehnologiji. Jedan od elemenata na koji se treba usredotočiti na europskoj razini zapravo bi trebao biti udruživanje znanja kroz stvaranje zajedničkog istraživačko-razvojnog centra za ovu tehnologiju. Prepuštanje primata privatnim tvrtkama definitivno nije najbolji način zaštite interesa građana sa stajališta osobnih prava i zaštite podataka. Ova tehnologija, koja je toliko važna da se lako može smatrati mjenjačem igre u toliko različitih područja, može se proučavati samo na zajednički način unutar europskih institucija.

U isto vrijeme, ne može se ne podržati tvrtke i start-upove koji žele ulagati u istraživanje i razvoj u području umjetne inteligencije. Izostavljanje ovih žarišta ideja na međunarodnom tržištu može biti više rizik nego korist. Privatni kapital može imati drugačije interese od očekivanja javnosti i EU. Rizici su da će se, u ime poslovanja, neprozirna upotreba ove tehnologije normalizirati, možda čak i narušiti barijeru koju je EU podigao na frontu prava.

Konačno, ne smijemo zaboraviti da EU čine ljudi, a građanima se mora omogućiti da na najbolji način iskoriste nove tehnologije. Podaci o digitalnoj pismenosti za 2023. godinu koje je objavila Europska komisija govore o prosječnoj stopi digitalne pismenosti od 6,2 od 10. Zbog toga se shvaća koliko može biti važno kreirati kampanje digitalnog opismenjavanja s ciljem osposobljavanja građana za ispravnu upotrebu ne samo uobičajenih IT sredstava, već prije svega modernih tehnologija povezanih s umjetnom inteligencijom. Put koji bi bio vrlo koristan počevši od najranijih faza obrazovanja i postupno dovodeći do sve više specijaliziranih znanja i vještina.