Francuska se priprema za duboku institucionalnu krizu

Nakon poraza njegovog vladajućeg saveza na europskim izborima, Emmanuel Macron donio je šokantnu odluku: raspustiti Nacionalnu skupštinu (francuski parlament). Nakon što je ovaj izbor napravljen, slobodno se može reći da je francuski predsjednik otvorio Pandorinu kutiju i bit će je vrlo teško ponovno zatvoriti. Nakon rezultata drugog kruga prijevremenih parlamentarnih izbora 7. lipnja, Francuska je u slobodnom padu (vidi se da se isto događa i s eurom prema dolaru) i ono što će uslijediti još će je gurnuti u kaos. Kao što se vidi, unutarnja politička situacija u Francuskoj je gora nego prije 9. lipnja. Nacionalna skupština koju je Macron raspustio stvara neusporedivo manje problema u upravljanju državom od sadašnje Narodne skupštine. Predsjednika Macrona više u šali ili ozbiljnije možemo nazvati dežurnim vatrogascem koji je, nakon što je zapalio kuću, ujedno i ugasio vatru, no vatra je uništila pola kuće.

Izborni sustavi u Francuskoj i Velikoj Britaniji nisu političko ogledalo društva

U francuskoj i britanskoj demokraciji volja naroda je jedno, a poredak izbornih sustava drugo. Dakle, distorzije koje su britanski i francuski izborni sustav ovih dana proizveli su ogromne. Dva parlamenta nipošto nisu ogledalo političke volje engleskog ili francuskog društva, već su to slike umjetno iskonstruirane vlastitim izbornim sustavima dviju zemalja. Da su Francuska i Velika Britanija imale proporcionalnu zastupljenost, kao u većini europskih zemalja, lako bismo mogli pretpostaviti kakva bi bila situacija u parlamentima Pariza i Londona.

Ako se kao primjer uzmu izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu, 33,7% Britanaca podržalo je laburiste koji su osvojili oko 65% zastupljenosti u Donjem domu, dok je za konzervativce i Reformiste UK (desnicu i krajnju desnicu) glasalo 38 % birača ukupno, nažalost osvojivši puno manje mjesta (laburisti – 421 mjesto u usporedbi s konzervativcima i reformistima – 126 mjesta).

U prvom krugu prijevremenih parlamentarnih izbora u Francuskoj, sazvanih nakon odluke predsjednika Macrona da raspusti parlament, krajnje desni Rassemblement National bio je daleko prvi s 33,2-33,5% glasova. Na drugom mjestu je Nova narodna fronta (28,1-28,5% glasova), a na trećem Ansambl bloka desnog centra s 21-22,1% glasova.

Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen bila je stranka s najviše glasova u drugom krugu, s 10,1 milijuna glasova, ili 37,1 posto. Nova narodna fronta (NFP), ljevičarski savez sa 7 milijuna glasova dobio je 26%. Ansambl, od 6,3 milijuna glasova predsjednika Emmanuela Macrona, skupio je 24,7%. Međutim, kada je riječ o poslaničkim mjestima u Narodnoj skupštini redoslijed je obrnut. Tako će Nacionalno okupljanje – 143 mjesta, Ansambl – 161 mjesto i Nova narodna fronta imati 182 mjesta. Za apsolutnu većinu u donjem domu francuskog parlamenta potrebno je najmanje 289 od 577 mjesta.

Centristički blok Ensemble Emmanuela Macrona bio je prvi na izborima 2022. bez apsolutne većine, iako je bio vrlo blizu držanju toliko željene apsolutne većine. Nakon nedavnih izbora, Ansambl je druga stranka po mandatima. Rassemblement National, stranka s daleko najvećim brojem glasova s ​​37,1%, enormno je porasla u posljednje 2 godine. Od 89 mjesta 2022. RN sada ima 143 mjesta. Što se tiče političke stabilnosti u Francuskoj, jedina šansa za uravnoteženu vladu bila bi da se Nova narodna fronta raspadne i formira centrističku koaliciju oko Ensemblea, koaliciju koja nije sastavljena od Nedvojbene Francuske (LFI, radikalna ljevica) i Komunističke partije, ali koalicija s Les Républicains ( LR – republikanci desnog centra).

Cijela Europa je gledala francuske izbore

Uoči drugog kruga prijevremenih francuskih izbora cijeloj europskoj političkoj klasi zastao je dah. Rezultat izbora mogao je stvoriti pravi potres koji bi urušio političku budućnost i Francuske i Europske unije. Na izborima čiji su politički ulozi bili bez presedana u povijesti Pete republike, stranke Marine Le Pen, Nacionalni zbor, ponovno je došao nadomak pobjede nakon što je u prvom krugu porazio lijevi savez, Nouveau Front Populaire i Macronovu stranku.

Što je novo bilo u drugom krugu francuskih parlamentarnih izbora? Pa, već je posve jasno: prvi učinak rezultata je da je uloga predsjednika Macrona kao pokretačke snage europskih integracija znatno smanjena. Drugi učinak je da je Nacionalna skupština u mrtvoj točki, što povećava rizik da se Francuskom gotovo ne može upravljati.

S obzirom na to da se Francuska smatra drugom najvećom gospodarskom silom Europske unije, dužnosnici u Bruxellesu bojali su se da će Macron, nepokolebljivi proeuropljanin, u slučaju pobjede Nacionalnog okupljanja, morati kohabitirati s euroskeptičnom vladom i Narodnom skupštinom bez većine (sastavljenom koalicija između vrlo različitih formacija ili saveza od slučaja do slučaja) lišilo bi francuskog predsjednika vlade koja je u potpunosti predana njegovoj politici. Rezultati izbora potaknuli su Oliviera Faurea, čelnika socijalista, da objavi da je protiv vladinog saveza s centrističkim taborom predsjednika Emmanuela Macrona. Faure je također pozvao na modernizaciju Francuske, uključujući golema ulaganja u klimatske akcije.

“Ne bi trebala postojati koalicija suprotnosti koja nastavlja Macronovu politiku. Bogate bi također trebalo jače oporezovati”, rekao je Olivier Faure.

U sljedećem sazivu parlamenta nijedan savez trenutno nema šanse osvojiti apsolutnu većinu od 289 mjesta, bez obzira na papirnate izračune. Socijaldemokrat Raphael Glucksmann, koji je bio glavni kandidat francuskih socijalista na europskim izborima, rekao je da bi se ubuduće u Nacionalnoj skupštini mogla formirati većina za pojedinačne projekte.

Pet scenarija za formiranje francuske vlade

Prvi scenarij bio bi vlada koju bi formirao NFP. NFP je najveća politička snaga u novom sazivu Narodne skupštine sa 180 zastupnika. U nedostatku apsolutne većine, čelnik La France insoumise (LFI, radikalna ljevica) Jean-Luc Mélenchon najavio je da bi bio spreman podržati NFP vladu pod uvjetom da nametne dio programa njegove stranke (povećanje minimalne plaće , price cap, ukidanje mirovinske reforme – dekretom).

Drugi scenarij je ansambl – LR vlada. Savez s LR-om omogućio bi Macronovoj stranci da opstane. 231 Ansambl, LR, razni desničarski ili UDI zastupnici izabrani su u Narodnu skupštinu. Čak i ako se postigne dogovor, sljedeća francuska vlada mogla bi pasti u postupku izglasavanja nepovjerenja.

Koalicijska vlada po njemačkom modelu bila bi treći mogući scenarij. U Njemačkoj se stranke s različitim ideologijama često udružuju nakon izbornog rezultata kako bi formirale većinu. Socijalisti i konzervativci vladali su zajedno, a posljednjih godina zajedno s ekolozima. Koalicija Ensemble Ensemble-PS-LR imala bi 296 zastupnika u Europskom parlamentu, što je kratka većina. Ovo bi bilo prvo za francusku vladu, budući da takva koalicija nikada nije bila provedena u Petoj Republici. Štoviše, NFP stranke su isključile ovaj scenarij od izborne noći.

Četvrti scenarij nove vlade ostaje scenarij tehnokratske vlade. Činili bi je stručnjaci – ekonomisti, visoki državni službenici, diplomati, predvođeni konsenzusnom ličnošću.

Zadnji scenarij nakon nedjeljnih izbora je institucionalna kriza. Tehnokratska vlada bi uvijek bila pod prijetnjom prijedloga za izglasavanje nepovjerenja od strane NFP, LR ili RN. Ne ostvari li se niti jedan od četiri navedena scenarija, Francuska ulazi u duboku institucionalnu krizu. U tom slučaju Macron ne može raspustiti Nacionalnu skupštinu do srpnja 2025.

“Ako nema većine, izlaz iz slijepe ulice je da Emmanuel Macron ode. To je normalno, on je kriv za nered”, rekao je bivši kandidat na predsjedničkim izborima Jean-Luc Mélenchon uoči drugog kruga.

Jean-Luc Mélenchon potom se pozvao na povijesnu referencu, onu o ljevičarskom kartelu iz 1924. Tada je ljevičarska koalicija uspjela ishoditi ostavku predsjednika Alexandrea Milleranda, nakon što je Millerand smijenio sve vlade u nizu. Dan nakon raspuštanja skupštine, Macron je rekao da odbacuje mogućnost podnošenja ostavke “bez obzira na ishod” prijevremenih parlamentarnih izbora koje je sazvao.

Procedura za izbor u Francusku nacionalnu skupštinu

Postupak izbora u Francusku nacionalnu skupštinu uključuje izborni sustav koji se temelji na izbornom sustavu u dva kruga. Kako funkcionira francuski izborni proces?

Kandidat mora ispunjavati zakonske uvjete za izbor u Narodnu skupštinu. Kandidati moraju biti francuski državljani, moraju imati najmanje 18 godina na dan izbora i ne smiju biti lišeni građanskih i političkih prava sudskom odlukom. Francuski zakon također postavlja određena ograničenja u vezi s akumulacijom mandata. To znači da pojedini izabrani dužnosnici ne mogu istodobno obnašati više od jednog izbornog mandata. Određene osobe nemaju pravo kandidirati se, uključujući članove Ustavnog vijeća, suce i državne službenike na određenim položajima (osim ako nisu propisno suspendirani s dužnosti). Francuska je podijeljena na 577 izbornih jedinica, od kojih svaka ima jednog zastupnika u Nacionalnoj skupštini i svaki francuski državljanin koji ispunjava gore navedene zakonske uvjete može se kandidirati za mjesto u Nacionalnoj skupštini. Prvi krug francuskih parlamentarnih izbora održava se izravnim glasovanjem. Ako kandidat dobije više od 50% glasova u prvom krugu, a broj glasova je jednak ili veći od 25% od ukupnog broja birača na biračkom popisu, proglašava se pobjednikom i drugi krug nije potrebno. Ako nijedan kandidat ne ispuni uvjete za pobjedu u prvom krugu, organizira se drugi krug. U drugom krugu sudjeluju svi kandidati koji su dobili najmanje 12,5% glasova upisanih birača. Ako nijedan kandidat ne postigne taj postotak, samo dva najbolja kandidata iz prvog kruga sudjeluju u drugom krugu. Pobjednikom se proglašava kandidat koji u drugom krugu dobije najviše glasova. Mandat izabranih zastupnika traje pet godina, osim ako se Narodna skupština prijevremeno raspusti.