Subscribe
Zašto ‘Stockholmska konvencija’ koja izbjegava rizik podržava štetne zabrane i zaustavlja napredak tamo gdje je najpotrebnije…
Među razvijenim zemljama, jedan od najznačajnijih pokretača gospodarskog rasta i prosperiteta bila je sposobnost naših inovatora, znanstvenika i poduzetnika da isporuče sjajne proizvode potrošačima kojima su potrebni.
Trebamo misliti samo na napredak u tehnologiji perilica rublja, koji je oslobodio sate kućnog rada, plastike i silikona, koji su omogućili da se proizvodi proizvode jeftino i dulje traju, i više obilna upotreba računalnih čipova u našim aparatima, što je omogućilo „pametnu“ revoluciju u potrošačkim proizvodima koji nam štede vrijeme i trud kod kuće, što potiče revolucije u umjetnoj inteligenciji i medicinskoj tehnologiji.
Iako ove inovacije počinju dosezati i zemlje u razvoju, postoje postojeći međunarodni ugovori i regulatorna tijela koja otežavaju i otežavaju prodaju ovih proizvoda ili čak otežavaju njihovu prodaju. To značajno utječe na život potrošača i njihovu sposobnost opskrbe obitelji.
Jedan od takvih sporazuma Ujedinjenih naroda je malo poznati globalni pakt poznat kao Stockholmska konvencija , koji ima za cilj regulirati dugotrajne ili “postojane” kemijske tvari, a postao je neslužbeni svjetski regulator za industrijske i potrošačke proizvode i njihov sastav.
Mnoge tvari i spojevi na koje se konvencija prvo odnosila bili su pesticidi, industrijske kemikalije i nusproizvodi za koje je poznato da su štetni za ljude ili okoliš. To uključuje aldrin, klordan i najkontroverzniji insekticid koji ubija malariju poznat kao DDT.
Glavna ideja koja stoji iza ovih ograničenja, kao i same konvencije UN-a, je da se tim spojevima zauvijek razgrađuje u okolišu i na kraju dospijeva u naša tijela kroz kontaminaciju hrane ili vode, te bi mogli predstavljati moguću opasnost za organizme.
Nažalost, otkako je konvencija pokrenuta 2001. godine, prošla je put od zabrane i ograničavanja poznatih opasnih tvari do sada primjene opreznih oznaka ili cijelih zabrana na kemikalije koje se koriste u običnom životu i bez poznatog ili izmjerenog faktora rizika kod ljudi ili životinjskih vrsta.
Štoviše, s velikim međunarodnim proračunom i ograničenim nadzorom, Istraživači su primijetili kako je financijska provedba konvencije često tjerala zemlje u razvoju da usvoje ograničenja ili zabrane samo za jamstvo financiranja, nešto što je primijećeno u sporazumima UN-a o proizvode za vaping , a možda i neke komplikacije za globalnu trgovinu .
Sada, u svojoj 20. godini, konvencija se više puta oslanjala na pristup Europske unije „ načela predostrožnosti “ kada je u pitanju određivanje rizika, što znači da se svaka opća opasnost, bez obzira na čimbenik rizika, mora napustiti uz obilje opreza. Time se zanemaruje normalni znanstveni okvir balansiranja rizika i izloženosti.
Primjer herbicida diklordifeniltrikloretan – poznatog kao DDT – predstavlja jedan od najočitijih slučajeva. Iako je zabranjen u mnogim razvijenim zemljama i blokovima kao što su Sjedinjene Države i Europska unija, još uvijek se koristi u mnogim zemljama u razvoju za uništavanje insekata koji prenose malariju i druge bolesti. U tim zemljama, uključujući Južnu Afriku i Indiju, moguća šteta je “ uvelike veća ” zbog njezine sposobnosti da spasi živote djece.
Sadašnji mehanizam, dakle, uzima u obzir želje razvijenih nacija koje se ne moraju nositi s tropskim bolestima poput malarije i nameće ovaj standard onima koji to rade. Znanstvena analiza pronađena na globalnim sastancima Stockholmske konvencije ne uzima u obzir ovaj faktor, kao i niz drugih.
Uz ovakvo načelo predostrožnosti, uključujući proces koji više vodi politika nego znanost, lako se može vidjeti kako se gospodarski rast može osujetiti u zemljama koje još uvijek imaju potrošački pristup proizvodima koje koristimo svakodnevno u razvijenim zemljama.
Bilo da se radi o pesticidima, kemikalijama za kućanstvo ili plastici, jasno je da je globalno regulatorno tijelo za regulaciju tih tvari poželjna snaga za dobro. Međutim, ako međunarodna organizacija provodi lošu politiku prema zemljama sa srednjim i niskim dohotkom, onda je to izračun koji šteti potencijalnom napretku i inovacijama u svijetu u razvoju.
Yaël Ossowski je kanadsko-američka spisateljica i novinarka koja živi u Beču, zamjenica ravnatelja u Consumer Choice Centeru i suvoditeljica sindicirane emisije Consumer Choice Radio .
The text was translated by an automatic system