Subscribe
Sumnja je postojala, au ovim satima postoji i dokaz koji svi mogu vidjeti. Macronova odluka da izađe na izbore nakon rezultata europskih izbora svakako nije urodila plodom kakvom se predsjednica Republike nadala ubrati. Njegova je popularnost na najnižoj razini u povijesti, a vlada sastavljena prošlog ljeta pokazala se klimavom i neuvjerljivom. Jučer je Michelu Barnieru izglasano nepovjerenje Le Pen i Mélenchon, ‘čudnog para’ ujedinjenog željom da sruše ovu izvršnu vlast neglasavanjem za fiskalni manevar koji se smatra previše nepovoljnim za Francuze. Transverzalni cilj je, naravno, srušiti Macronovu izvršnu vlast, dok se u isto vrijeme otvara sustavna kriza koju, u ovom obliku, Francuska nikada nije morala preživjeti u Četvrtoj Republici. GLASANJE
Bio je 331 glas za prijedlog o nepovjerenju koji je podnijela lijeva koalicija i podržala Le Pen nakon početne želje da se podnese autonomni prijedlog, ali 288 bi bilo dovoljno. Izazvana izvršna vlast – u Četvrtoj republici to se nije dogodilo od 1962. – najniža je u novijoj francuskoj povijesti, samo tri mjeseca i neuspješan financijski manevar na kojem treba raditi što je prije moguće. Zapravo, rok za porezni zakon je 31. prosinca ove godine, a Barnierova ostavka, predstavljena u četvrtak 5. ujutro u Elizejskoj palači, trebala bi dati Macronu priliku da imenuje novog premijera, u sljedećih nekoliko sati ili dana, formirati izvršnu vlast sposobnu izglasati ovaj tekst. U nedostatku novog zakona, jedino održivo rješenje bilo bi produženje teksta iz 2024. godine, do ljeta i mogućnosti da se to stavi na volju glasačkim kutijama. OSTAVKE
Situacija u ovom trenutku nije laka: na dan ostavke Francusku karakteriziraju štrajkovi i demonstracije, dok tržišta i širenje negativno utječu na ovu vladinu krizu. Nedvojbeno užasno opterećuje dinamiku ovih sati ustavni diktat, koji bi spriječio novi krug izbora prije ljeta, s Macronom koji bi bio prisiljen raspustiti Assemblée tek od lipnja. Dodatnu bi poteškoću predstavljao izbor novog premijera, osobe koja bi morala biti sposobna riješiti nesuglasice i održati glasovanje u Assembléeu sljedećih mjeseci, barem do lipnja 2025. Alternativa bi mogla biti smjena vlada u trajanju nekoliko mjeseci ili tjedana, s datumom isteka diktiranim institucionalnim terminima na kojima je par Le Pen-Mélenchon mogao osjetiti svoju težinu nizom prijedloge za izglasavanje nepovjerenja. U ovom bi slučaju nekoliko političkih figura moglo biti spaljeno, a umjesto toga bi možda imale priliku uspješnije se kandidirati u normalnom izbornom krugu. Ono što je sigurno je da je u ovakvoj klimi zakonodavac teško donijeti normalan zaključak u roku od tri godine. ULOGA LE PEN
U međuvremenu, i Le Pen je proteklih sati pokušala smiriti raspoloženje i umanjiti vrijednost svojih postupaka. Čelnica Rassemblement Nationala rekla je kako je uvjerena u mogućnost donošenja financijskog zakona do kraja godine. Rekla je i da novog premijera namjerava pustiti da radi svoj posao.
Le Penov potez da podrži Mélenchonov prijedlog također se mora uzeti u obzir, odluka koja bi mogla natjerati dio umjerenog biračkog tijela – koji se posljednjih godina približio temama i eksponentima Rassemblement Nationala – odmaknuti se od nje. U svakom slučaju, Le Pen nije sklona izravno pozivati na Macronovu ostavku, čak i ako joj to može biti krajnji cilj, s obzirom na želju da se ponovno kandidira za Elysée. Nada za Le Pen mogla bi biti sporo trošenje predsjednice koja je, kao što također ponavlja u svakom intervjuu ili debati, već iskoristila dva prerogativa dodijeljena francuskim Ustavom: štoviše, već je proveo rekonstrukciju vlade i raspustio se komore. Jedini preostali korak je prijevremena ostavka, ništa više od onoga čemu se Le Pen nada.