‘Globalno selo’ talijanske G7

Što je ostalo od sastanka G7 u Apuliji pod predsjedanjem talijanske premijerke Giorgie Meloni? Nedvojbeno izvanredna slika kulture, mjesta i tradicije naše zemlje i posebice Puglie, ali i završna deklaracija puna namjera i važnih stavova koje je Velika sedmorka zauzela pred međunarodnom scenom.

Bio je to G7 iz kutije. Prije svega zbog nazočnosti, po prvi put u povijesti ovih susreta, Pape. Zapravo, Papa Franjo je bio prisutan na Outreach sjednici, govoreći (uz kratku verziju svog govora, kako je sa simpatijom priznao) o temi umjetne inteligencije. Osim toga, ovaj događaj 2024. ugostio je i nekoliko međunarodnih igrača, poput čelnika UN-a, Međunarodnog monetarnog fonda, OECD-a, Afričke razvojne banke i Afričke unije. Također je važna bila nazočnost međunarodnih čelnika kao što je Volodymyr Zelensky za Ukrajinu, te čelnika raznih afričkih i mediteranskih zemalja, Brazila, Indije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ovo je nedvojbeno važan signal koji je ovaj G7 pod talijanskim predsjedanjem želio poslati: sastanak nije bio ‘iza zatvorenih vrata’, nije se održao u tvrđavi da se brani, već na trgu otvorenom svijetu kako bi tražiti pravedna i zajednička razvojna rješenja. Nije to bio susret velikana Zapada protiv ostatka svijeta, a to je sigurno bio pristup premijerke Meloni kada je na svojoj konferenciji za novinare upotrijebila metaforu sela. Doista, Meloni je o G7 u Apuliji govorila kao o ‘globalnom selu’, mjestu gdje se može otkriti vlastiti identitet kako bi smogao snage i pameti zajednički se suočiti s izazovima na međunarodnoj šahovskoj ploči.

Važan element, možda jasniji insajderima nego nacionalnom i međunarodnom tisku (koji se bavio detaljima koji su bili sve samo ne relevantni), bila je zajednička namjera među vođama. Bliskost koja se dokazuje činjenicom da je sama Završna deklaracija G7 već definirana i dovršena dan prije potpisivanja, a da nije bila predmet zamjerki sve do nekoliko trenutaka prije završne ceremonije. Sama predsjednica Meloni je od čelnika tražila konkretnost i kompaktnost, dobivši zauzvrat vrlo širok – kao što se često događa u ovakvim kontekstima – ali iznimno konkretan i značajan dokument, fokusiran i usmjeren na globalne izazove pred kojima su nacije G7 pozvane suočiti se u ovim nesigurnim vremenima.

Naravno, bilo je nemoguće da se ovaj forum ne pozabavi velikim međunarodnim krizama poput sukoba u Ukrajini i Gazi, a da ne spominjemo žarišta nestabilnosti koja se nastavljaju množiti na globalnoj sceni.

Počevši od ruske agresije na ukrajinske teritorije, obveza koja proizlazi sa sastanka sedam velikih zemalja je kompaktna i tiče se, kako je sama premijerka Meloni izjavila u nekoliko navrata, obrane sustava međunarodnog prava koji regulira odnose među državama . Čimbenik koji je svakako ugrožen ruskom agresijom. U ovom slučaju podrška Ukrajini ne dolazi u obzir. Ujedinjena i kompaktna pozicija, daleko od rascjepa koje su neki međunarodni igrači nadali pronaći među Big Seven. Izbor je dodatno osnažiti predanost potpori borbi ukrajinskog naroda, a vrijedi naglasiti da je gospodarska obveza kojom je sastanak zatvoren bila sve samo ne gotova stvar na početku razgovora. Obveza koja predviđa 50 milijardi dolara povezanih s dodatnim profitom koji će se u nadolazećim godinama ostvariti imobilizacijom ruske imovine u Europi. Ovo je vrlo važan politički korak koji je od temeljnog značaja u smislu jedinstva svrhe. Sljedećih tjedana igrat će se igra na razini ministara vanjskih poslova kako bi se točno definiralo kako će taj mehanizam funkcionirati. Čelnici su već dali neka predviđanja, uključujući Giorgiu Meloni koja je novinarima objasnila da bi SAD, Kanada, UK i Japan (nakon ustavne provjere) trebali osigurati sredstva. Trenutno, zapravo, europske nacije i EU ne bi bili izravno uključeni. Treba imati na umu da je većina ruske imovine na stolu imobilizirana u Europi i stoga će te zemlje morati dati jamstva za otplatu kredita u narednim godinama. Odluka koja će, u svakom slučaju, morati proći Europsko vijeće, uključivši se u tešku igru ​​koja se ovih dana igra u Bruxellesu.

Obveza koju je preuzela Velika sedmorka tako potvrđuje potporu koja je Ukrajini omogućila da izbjegne poraz u posljednje dvije godine. Ono što je izvjesno jest da je ovako velik zajam, posebice u trenutku kada se ruske snage pripremaju za novu ljetnu ofenzivu (koja bi silovito mogla krenuti već sljedećih tjedana), stvorio sumnje u njegovu održivost u budućnosti, posebno kada se ruska imovina treba odmrznuti. Na to se ukazala i premijerka Meloni, koja je međutim naglasila da bi svaki povrat te imovine morao proći kroz stvarni mirovni proces, u kojem bi bilo uključeno i poglavlje o troškovima i odgovornostima obnove. Put koji bi trebao imati čvrste temelje, a ne čisto propagandne, poput onih sadržanih u prijedlogu mira koji je posljednjih dana iznio Putin, koji bi zapravo samo otvorio put mirovnom procesu ako bi Ukrajina napustila ukrajinske regije.

Pitanje sukoba na Bliskom istoku tada je u potpunosti obrađeno u Završnoj deklaraciji koju je potpisala Velika sedmorica, kao iu intervencijama zemalja domaćina na zasjedanju sastanka na vrhu. Konkretno, perspektiva – podržana od strane sedmorice – o rješenju s dvije države snažno se vratila, također kao dugoročni instrument za sprječavanje eskalacije u regiji. Izgledi koji bi, međutim, bili odmah obezbijeđeni potporom, uključenom u Deklaraciju, prijedlogu američkog posredovanja za prekid vatre u Gazi i trenutačno oslobađanje svih izraelskih talaca. Proces koji mora ići ruku pod ruku s povećanjem humanitarne pomoći civilnom stanovništvu, obvezom – na koju je podsjetila i premijerka Meloni – koju Italija snažno provodi u ovim mjesecima sukoba.

Gledajući još uvijek na globalnu šahovsku ploču, upada u oči veza (koju je svakako istaknulo talijansko predsjedništvo) između upravljanja migracijskim fenomenima i potrebe za preispitivanjem modela razvoja i suradnje sa zemljama u koje tokovi odlaze. Model koji mora biti sve više povezan s partnerstvom temeljenim na odnosu među jednakima, kako bi te nacije mogle napredovati s resursima koje već posjeduju, čime bi se eliminirali svi čimbenici koji pokreću migraciju. Važan posao bit će onaj koji je predložila premijerka Meloni, tj. sistematizacija triju velikih projekata koji se trenutno bave ovim zemljama, počevši od Matteijevog plana za Afriku (talijanska inicijativa), koji prolazi kroz Global Gateway Europske unije, do Partnerstvo za globalnu infrastrukturu i ulaganja, koje su prije dvije godine pokrenule same zemlje G7.

To je rad koji se tiče čiste energije, tehnologije, poljoprivredne proizvodnje, sve do sudjelovanja afričkih gospodarstava u globalnom lancu vrijednosti, kako bi se povećalo bogatstvo u tim nacijama. Novi i zajednički pristup suradnji s afričkim kontinentom zasigurno je najbolji način za rješavanje hitne situacije upravljanja migracijskim tokovima. Zajedničko opredjeljenje koje prvi put dolazi na dnevni red G7 na poticaj Italije. Nadamo se da će ove deklaracije imati za cilj uhvatiti se u koštac s temeljnim uzrocima migracija, počevši upravo od prava na neemigriranje, pronalaženja u vlastitoj zemlji svih prilika za živjeti punim i časnim životom. Naravno, obveza ne može zanemariti borbu protiv ilegalne imigracije i trgovaca ljudima. Premijerka Meloni je pred novinarima govorila o ‘globalnoj koaliciji’ protiv krijumčara, fenomenu koji generira novi oblik ropstva, opseg poslovanja koji trenutno premašuje trgovinu oružjem, a ravan mu je samo onaj s narkoticima.

Model za borbu protiv ove trgovine mogao je doći samo iz Italije. Upravo je poznati moto ‘slijedi novac’ sudaca Falconea i Borsellina u borbi protiv mafije referenca koju ova koalicija mora imati u borbi protiv ilegalne imigracije. Sve to kroz niz zajedničkih inicijativa poput razmjene informacija između nacionalnih obavještajnih agencija, zajedničkih istraga i usklađivanja zakonodavstva o oduzimanju nezakonite dobiti. Povodom svega toga, donesena je odluka da se ministri unutarnjih poslova zaduže za izradu akcijskog plana koji će se što prije donijeti.

Od nacionalnog identiteta do međunarodnih izazova. ‘Globalno selo’ koje je pozvala Giorgia Meloni mora biti u mogućnosti, u nadolazećim mjesecima, pratiti i dati sadržaj onome što je navedeno u Završnoj deklaraciji. To su vrlo hitna i iskrena pitanja, posebno u europskom ozračju u kojem je u tijeku politička reorganizacija u kancelarijama i, u isto vrijeme, avet nestabilnosti i rata na istočnim granicama.