Izvršni potpredsjednik Europske komisije Maroš Šefčovič pojavio se 3. listopada 2023. pred Europskim parlamentom kako bi odgovarao na pitanja zastupnika o glavnoj točki svoje nadležnosti, a to je takozvani “Europski zeleni dogovor”.
Nažalost, g. Šefčovič nije iznio mnogo informacija, već zbirku klišeja koji bi teško ikoga mogli uvjeriti.
Započeo je obranom zakonodavnih inicijativa koje Grupa europskih konzervativaca i reformista (ECR) smatra vrlo štetnima za gospodarstvo: Zakon o obnovi prirode i nova pravila o pakiranju koja napuštaju prethodni model recikliranja u korist ponovnog korištenja.
Nadalje, potpredsjednik Komisije branio je Uredbu o ekodizajnu za održive proizvode, dok bismo radije manje regulative kako bismo smanjili administrativni teret i promicali rast.
Slovački birokrat pohvalio je četvrti regulatorni materijal EU – Zakon o kritičnim sirovinama, koji navodno smanjuje našu ovisnost. Međutim, ostaje za vidjeti kako će koncept “otvorene strategije” poboljšati autonomiju sirovina. Dijete bi brzo shvatilo da su to proturječni predmeti i stoga njihovo miješanje predstavlja bizarnu ceremoniju zabune.
G. Šefčovič nastavlja braniti dobrobit životinja kao cilj na koji je stavio “svoj tim povjerenika Green Deala” da radi. Preporučamo da se ljudski resursi Komisije angažiraju na dobrobiti ljudi, dobrobiti radnika, dobrobiti poduzeća i dobrobiti naroda.
Navodno će se ove jeseni fokusirati na vjetroelektrane pa tako objašnjava. To se čini logičnim jer su jesen i zima tipična godišnja doba kada puše vjetar; činilo bi se prilično originalnim usredotočiti se na sunce (ili pijesak, kako kaže briefing) između mjeseca listopada i Uskrsa.
Angažman s građanima, prema potpredsjednici Komisije, očitovat će se kroz Fond za pravednu tranziciju. Ovaj fond zapravo liječi neke od rana uzrokovanih Zelenom tranzicijom i Zelenim dogovorom. Na kraju krajeva, Povjerenstvo napravi problem građanima, a onda glumi da se s njima bavi kako bi djelomično platilo nastalu štetu.
Štoviše, g. Šefčovič je obećao organizirati “zelene socijalne dijaloge” s građanima, kako bi se ojačala podrška javnosti Green Dealu. Drugim riječima, javnoj potpori Zelenom dogovoru šefice Von der Leyen prijeko je potreban neki vitamin, uključujući u obliku propovijedi ili loše potrošenog vremena.
On hvali automobilsku industriju kao “krunski dragulj” europskog gospodarstva, ali ne daje točne brojke o tome kakav bi bio plan da se ona zaštiti od konkurenata u drugim svjetskim područjima. Jedine navedene brojke odnose se na obnovljivu energiju. Budući da 2050. sve mora biti električno kao što su nametnuli Von der Leyen i njezini poslušnici, morat ćemo u Europi imati “2 do 3 puta više proizvodnje električne energije nego što imamo sada”.
Ipak, on to naziva postavljanjem europskog gospodarstva na čvrsti put prema smanjenju troškova za građane. Utrostručenje proizvodnje električne energije smanjit će troškove građanima? Nitko ne može vjerovati takvim željama. Pa ipak, on navodi da će Green Deal donijeti “opipljive i nematerijalne koristi” građanima u Europi.
Barem superpovjerenik priznaje suverene prerogative i tehnološku neutralnost kada je riječ o nuklearnoj energiji. To se implicitno kvalificira kao izvor energije s niskim udjelom ugljika, a 12 država članica koje trenutačno rade nuklearne elektrane nisu uprte prstom u to.
Uz fotonapon i vjetar, vodik se prikazuje kao industrija budućnosti. Saslušanje završava naivnom ekscentričnošću: g. Šefčovič izjavljuje svoje oduševljenje biciklizmom kao prijevoznim sredstvom na oltaru EU religije. I doista smo uspjeli pronaći sliku, doduše malu, na kojoj se vidi na dva kotača.
Sve u svemu, kao posljedica ove razmjene između Europske komisije i nekih članova Europskog parlamenta, čitatelj će moći sam lako odlučiti može li se Green Deal i njegov glavni pomoćnik shvatiti ozbiljno.
Izvor slike: Shutterstock