Subscribe
Gruzija je ponovno u središtu međunarodne pozornosti nakon što je Mikheil Kavelashvili prisegnuo kao novi predsjednik u klimi političkih i društvenih napetosti. U srcu Tbilisija više od 2000 prosvjednika ispunilo je ulice, mašući zastavama EU-a i zahtijevajući oštru promjenu političkog smjera zemlje. Optužbe za prorusizam upućene vladajućoj stranci Gruzijski san potakle su bijes javnosti koja u Bruxellesu i NATO-u gleda kao na bastione demokracije i sigurnosti.
Borbeni oproštaj Zurabišvilijeve. Predsjednica u odlasku Salome Zurabishvili napustila je predsjedničku palaču, ali ne bez slanja snažne poruke Gruzijcima: “I dalje se smatram legitimnim šefom države i nastavit ću se boriti za budućnost Gruzije. Prije šest godina prisegnula sam na vjernost Ustavu i ljudi se neće promijeniti, unutar ili izvan palače Riječi koje odjekuju kao poziv na otpor sustavu koji mnogi vide kao sve veći Podložan pritisku iz Moskve posljednji su čin mobilizacije protiv Kavelašvilijevih izbora održanih 14. prosinca usred optužbi za prijevaru i manipulaciju. Bivši nogometaš koji je postao političar predstavlja kontinuitet s vladom koju mnogi optužuju za potkopavanje Gruzije. europske težnje. Prosvjednici traže poništenje parlamentarnih izbora u listopadu i jasno opredjeljenje za integracije u Europsku uniju i Atlantski savez.
Smještena između Europe i Azije, Gruzija prolazi kroz sukob identiteta koji je stavlja u središte suparništva između Zapada i Rusije. Od raspada Sovjetskog Saveza, zemlja se nastojala distancirati od utjecaja Moskve, potpisavši sporazum o pridruživanju s EU-om 2014. i postupno se približavajući NATO-u. Međutim, prisutnost ruskih trupa na okupiranim područjima Abhazije i Južne Osetije ostaje nepremostiva prepreka na putu te zemlje u Atlantski savez.
Gruzijski san, u vladi, izjavljuje da je za europsku integraciju, ali se njegovi postupci često kritiziraju kao dvosmisleni. Stranka nastoji uravnotežiti odnose sa Zapadom bez izazivanja neprijateljske reakcije Rusije, balans koji mnogi smatraju previše bojažljivim.
Ujedinjeni nacionalni pokret (MNU), glavna oporbena snaga, predstavlja najjaču frontu protiv NATO-a i EU. Nasljednik bivšeg predsjednika Mikheila Saakashvilija, stranka se zalaže za radikalne reforme i veći međunarodni pritisak protiv ruskog ekspanzionizma.
U ovoj pozadini visokih napetosti, predsjednica Moldavije Maia Sandu izrazila je podršku Gruziji: “Moldavija danas, kao i uvijek, stoji uz gruzijski narod u njihovoj borbi za slobodu, demokraciju i europsku budućnost.” Izjava koja dobiva dodatnu težinu nakon što je Rusija prekinula opskrbu plinom Moldaviji, potez koji su mnogi protumačili kao kaznu za njezin proeuropski stav. Čini se da je Gruzija sve više podijeljena između onih koji sanjaju budućnost u Europi i onih koji se boje posljedica otvorenog sukoba s Rusijom. Unutarnja politička polarizacija i ekonomske poteškoće prijete usporavanjem ionako složenog procesa, dok Moskva nastavlja vršiti destabilizirajući pritisak. Zemlja je na raskrižju: hoće li uspjeti konsolidirati svoju demokraciju i ojačati zapadne saveze ili će ostati zarobljena u ruskoj sferi utjecaja?
Prosvjedi u Tbilisiju jasan su signal: gruzijski narod nije spreman odustati od svojih europskih snova. Ali put do Bruxellesa i Washingtona još je dug i pun prepreka. Gruzija je parlamentarna republika s višestranačkim sustavom. Političkom scenom dominiraju dvije glavne formacije: Gruzijski san i Ujedinjeni nacionalni pokret (MNU), iako su druge manje stranke značajno prisutne. Unutarnju politiku Gruzije često karakterizira intenzivna polarizacija, što se odražava i na pitanja vanjske politike.
Europska integracija glavni je cilj gruzijske politike od neovisnosti 1991. Gruzija je 2014. potpisala Sporazum o pridruživanju s EU-om, uključujući zonu slobodne trgovine. Međutim, put do članstva ostaje dug i složen.
Gruzijski san (SG): Vladajuća stranka izjavljuje da je za europsku integraciju. Međutim, oporba i međunarodni akteri su je često optuživali da nije uspjela provesti reforme potrebne za ispunjavanje standarda koje zahtijeva EU. Neki kritičari tvrde da SG koristi proeuropsku retoriku za konsolidaciju domaće moći bez konkretne predanosti demokratizaciji.
Ujedinjeni nacionalni pokret (UNM): Opozicija vidi članstvo u EU kao prioritetni cilj i optužuje SG da potkopava europsku budućnost zemlje. MNU, politički nasljednik vlade Mikheila Saakashvilija, smatra se proaktivnijim u promicanju reformi koje zahtijeva EU. Druge stranke, poput Lela za Gruziju i liberalnih pokreta, snažno podupiru članstvo u EU-u, smatrajući ga ključnim za gospodarski razvoj i nacionalnu sigurnost.
Članstvo u NATO-u još je jedan istaknuti prioritet gruzijske vanjske politike. Suradnja s Atlantskim savezom porasla je od rata s Rusijom 2008., no proces pristupanja otežan je prisutnošću ruskih trupa na okupiranim područjima Abhazije i Južne Osetije. Gruzija se suočava s mnogim izazovima na svom putu ka zapadnim integracijama. Domaća polarizacija koči provedbu smislenih reformi, dok Rusija nastavlja vršiti destabilizirajući pritisak. Europska unija i NATO, iako su prepoznali napredak zemlje, zauzeli su oprezan pristup, imajući na umu geopolitičke implikacije daljnjeg širenja na istok.
Politička situacija u Gruziji je delikatna ravnoteža između težnji prema Zapadu i pritiska Rusije. Dok se čini da javno mnijenje snažno podržava put prema EU i NATO-u, unutarnje političke podjele i ekonomske poteškoće značajne su prepreke. Budućnost zemlje ovisit će o sposobnosti gruzijskog vodstva da prevlada te izazove i konsolidira svoje odnose sa Zapadom bez ugrožavanja unutarnje stabilnosti.