Haiti u rukama kriminalaca

Kriza karipske države i geopolitičke implikacije. Što se događa na Haitiju?

Ako, kao što smo vidjeli u prethodnim člancima, Južna Amerika predstavlja jedan od najtoplijih geopolitičkih scenarija zbog čestih političkih nestabilnosti i progresivnih ekstremizama koji predlažu da vode zemlje, Sjeverna Amerika je, čini se, sklona mirnijoj, čak iu karipskom scenariju.

Trenutno se na Haitiju događa značajna politička i institucionalna kriza koja nije dobila mnogo medijske pozornosti. Međutim, to izaziva zabrinutost na međunarodnoj razini. Haiti je država francuskog govornog područja koja se nalazi na zapadnoj obali otoka Hispaniola, koju gotovo ravnopravno dijeli s Dominikanskom Republikom.

Otok, a posebno Republika Haiti, jedno je od najtežih područja na svijetu. U razdoblju od dva desetljeća Haiti se suočio s dva razorna uragana, drugim najrazornijim potresom u povijesti čovječanstva 2010. godine i još jednim potresom jačine iznad 7 stupnjeva po Richteru. Ova situacija potpuno je osakatila zemlju, rezultirajući s približno 235.000 smrti uzrokovanih seizmičkim ili atmosferskim događajima.

Situacija u zemlji se ubrzano pogoršava. Trenutačno 27% stanovništva doživljava krizu s hranom, a više od 2 milijuna ljudi suočava se s stvarnom krizom i riskira smrt od gladi. Gladovanje je također oslabilo njihovu zdravstvenu otpornost, što je dovelo do raznih gladi i epidemija poput kolere. Razdoblja relativnog mira bila su moguća samo zahvaljujući velikoj američkoj vojnoj prisutnosti u zemlji. Međutim, misija UN-a kojom koordinira Brazil trenutno se bori da osigura bolju situaciju.

Politička situacija na Haitiju trenutno je izuzetno nestabilna. Dana 7. srpnja 2021., predsjednik Republike, Jovenel Moïse, ubijen je u predsjedničkoj rezidenciji. Prije smrti imenovao je Ariela Henryja svojim nasljednikom. Međutim, zbog atentata Henry nije mogao odmah položiti zakletvu. Nakon toga, haićanske vlasti počele su istraživati ​​Henryja, koji je odbio surađivati ​​u njihovim istragama. Situacija na Haitiju i dalje je napeta i neizvjesna.

Komandos koji je otišao u atentat na Moïsea sastojao se od tridesetak ljudi uglavnom kolumbijskih i američkih državljana haićanskog podrijetla, što ukazuje na kombiniranu operaciju s narko-kartelima protiv kojih se predsjednik žestoko borio tijekom svog mandata.

Iako je formalno neovisan, Henry dolazi iz nekih stranaka lijevog centra i od američkog predsjednika Joea Bidena više puta je tražena konkretna podrška. To nije ništa novo, s obzirom na to da zemlja značajno ovisi o Sjedinjenim Državama. A upravo su Sjedinjene Države počele napuštati zemlju s evakuiranim vlastitim diplomatskim osobljem, kao i osobljem Europske unije i Njemačke.

Zapravo, prošlog 29. veljače dogodio se masovni bijeg koji je doveo do rekonstitucije kriminalnih skupina koje su se – unatoč tome što su nekoć bile rivali – ujedinile kako bi svrgnule Henryjevu vladu i preuzele kontrolu nad republikom.

Henry je isprva popustio, davši ostavku nakon što su bande okupirale i kontrolirale glavni grad države, Port-au-Prince. Okupacija koja je trajala već od prošle godine, ali koja je eksponencijalno intenzivirana u prvim danima ožujka. Policija ne može uzvratiti vatru, budući da je raspoloživih 10.000 policajaca nedovoljno, a mnogi od 1.500 policajaca koji su nedavno dali otkaz čak se pridružuju kriminalcima.

Ličnost koja trenutno dominira scenom u kampu “pobunjenika” je Jimmy Chérizier poznat kao “Roštilj”, koji je šef G9 (unija 9 glavnih bandi na teritoriju) i već je poznat po izazivanju energije krize zapljenom 25.000 tona dizela. Prosvjedi su započeli nakon što je Henry obećao održati prijevremene izbore 7. ožujka samo da bi ih otkazao; Henry je nedavno otišao u Keniju zatražiti od UN-a naoružani kontingent.

Situacija postaje kritična: Henry nije rado viđen gost u Dominikanskoj Republici, zbog čega je sada zapravo “izbjeglica” u Puerto Ricu, na tlu SAD-a. Važnu ulogu sada ima Mohamed Irfaan Ali koji je – unatoč svom imenu – predsjednik Gvajane i Caricoma, Karipske zajednice. Na njemu će također biti jamčiti mirnu tranziciju i moderirati različita stajališta, a prije svega jamčiti potporu Sjedinjenih Država u rješavanju krize, također iskorištavajući činjenicu da je njegova stranka ljevičarska i stoga bi mogla računati uz potporu i američkih demokrata i južnoameričke ljevice, koji su izravni produžeci BRICS-a. “Hladni rat” također utječe na Haiti.

Sjedinjene Države, prema posljednjim vijestima, sudjeluju u sigurnosnoj misiji pod vodstvom Kenije s doprinosom od 300 milijuna dolara, a afričke trupe već su u fazi prije raspoređivanja kako bi ugušile ustanke predvođene “Roštiljom”. Situacija očito zahtijeva posebnu pozornost i s geopolitičkog gledišta.

Naime, Dominikanska Republika, koja je u prošlosti već primila tisuće migranata s Haitija, ovoga je puta zatvorila granicu, a jedini alternativni glas u pomoć Haitiju je onaj predsjednika El Salvadora Nayiba Bukelea koji se prisjetio vlastite represije. bandi u zemlji kao konkretan primjer mogućnosti učinkovitog suprotstavljanja kriminalnim pobunjenicima.

Broj smrtnih slučajeva u rukama razbojnika, između 2023. i 2024., iznosi oko 5000, sa 700 ozlijeđenih i 3000 otetih, što Haiti doslovno čini nepogodnim za život, stvarajući bijeg ljudi koji, blokirani od strane Dominikanaca, imaju jedinu opciju potražiti utočište u Sjedinjene Američke Države, koje su međutim u jeku izborne kampanje.

U pozadini se pojavljuje figura koju mnogi traže, ali je teško dobiti odobrenje: čini se da je jedan od rijetkih koji može uspostaviti red Jean-Bertrand Aristide. Aristide je zapravo bio predsjednik Haitija u nekoliko navrata između 1991. i 2004., svrgnut s nekoliko državnih udara i razmaknut ograničenjem od dva uzastopna mandata.

Za mnoge, Aristide je jedini sposoban osigurati dobrobit zemlje budući da je identificiran kao neka vrsta nacionalnog heroja koji je srušio prethodni režim Duvalierovih (François i Jean-Claude, otac i sin) koji je trajao neprekinuto od 1957. i pao 1986. također pod udar Aristidova propovijedanja.

Lik je, međutim, prilično nepopularan među različitim društvenim skupinama, uglavnom među katoličkom zajednicom Haitija i među konzervativnijima: ako zapravo trenutno postoji samo policija da odgovori na kriminalce, to je zato što je Aristide, kao reakcija na vojni udar koji ga je svrgnuo, odlučio je po povratku na vlast raspustiti vojsku. Nadalje, Katolička crkva bila je upletena u skandale WikiLeaksa jer se više puta suprotstavila liku Aristida nakon što ju je nekako pokušao savjetovati u najturbulentnijim trenucima njegove vlade.

U svakom slučaju, ostaje činjenica da su samo njegove vlade imale minimum stabilnosti, ili barem nisu imale kao jedini ishod narodne pobune i rane ostavke, dapače, često su ga interesne skupine smjenjivale.

Ipak, vrlo je vjerojatno da će haićansko pitanje postati jedna od prvih tema na dnevnom redu budućeg predsjednika Sjedinjenih Država: američka uloga u upravljanju krizama te ekonomske i socijalne, ali i migracijske reperkusije su zapravo vrlo važne točke za ocjenu postupaka predsjednika.