Hidroenergetski potencijal Europe opadat će tijekom sljedećih pet desetljeća

Hidroenergija je trenutačno najvažniji izvor ‘zelene’ energije, koja ne samo da ima nulti ugljični otisak, već je i obnovljiva. Ali ovisi o iznimno vrijednom izvoru kojemu prijete klimatske promjene: vodi. Unatoč sumornim predviđanjima stručnjaka da će rijekama – vodama iz kojih hidroelektrane crpe snagu – doći do opadanja tokova u narednim desetljećima, hidroenergija neće nestati. U najboljem slučaju, pretvorit će se iz snage vala. Do tada, gradnja novih hidroelektrana se ubrzava umjesto da se usporava. Samo u posljednje dvije godine u Europi su puštene u rad dvije megahidroelektrane, a pokrenuti su i drugi veliki projekti. Ovo je slučaj mega-projekta koji je u Rumunjskoj bio napušten 40 godina i ponovno je pokrenut prošle godine.

Hidroelektrane proizvode više energije nego nuklearne elektrane

Hidroelektrane na rijekama i potocima proizvode više energije od nuklearnih elektrana, vjetroturbina i fotonaponskih panela. Takvo je stanje danas, ali neće biti isto u budućnosti. Baš kao što energija vjetra ovisi o vjetru, a solarna energija o suncu, hidroenergija ovisi o tekućoj vodi i, nažalost, globalno zatopljenje ugrožava ovaj izvor jedne od najčišćih energija. U borbi da se izbave od ovisnosti o fosilnim gorivima – koja se pojačala nakon posljednje energetske krize – mnoge su zemlje nastavile s izgradnjom velikih hidroelektrana, unatoč pretjeranim troškovima i dugotrajnom radu. Pogotovo jer su, barem u Europi, jedine održive alternative obnovljive energije koje ne ovise o vremenskim nepogodama – biometan i vodik kao izvori energije velikih razmjera – još uvijek u povojima u smislu iskorištavanja. Ali trebamo li se zavaravati da ćemo dobiti više energije kada budemo imali sve manje vode? Na pitanje isplati li se realizirati velike hidroenergetske projekte dvije europske zemlje – Švicarska i Portugal – rekle su “da”, prva će otvoriti megahidroelektranu 2022., a druga 2023. godine. Kao i Rumunjska, koja je nastavila sličan projekt napušten prije 40 godina. Ne treba zanemariti da hidroelektrane, osim električne energije koju proizvode, imaju fleksibilnost i veliki skladišni prostor, što pomaže u održavanju stabilnosti elektroenergetskog sustava. Drugim riječima, oni pomažu uključiti druge izvore u mješavinu, poput vjetra i sunca. Drugim riječima, hidroelektrane pomažu decentralizirati energetski sustav i učiniti ga fleksibilnijim, što je važan cilj EU – drugim riječima, ne ovisiti o jednom ili drugom izvoru energije.

Hidroenergetski potencijal Europe smanjit će se za do 12% u sljedećih 50 godina

Ali buduće prognoze ostavljaju malo mjesta za optimizam. Dvije trećine brana hidroelektrana izgrađeno je na vodama koje će izgubiti značajan protok do 2050. Europa nema ni najveće ni najviše hidroelektrana. A europska proizvodnja hidroenergije dodatno će pasti, a službeni podaci pokazuju da će europski hidroenergetski potencijal pasti za 7 do 12 posto u sljedećih pet desetljeća. A budući da je procijenjenih 90% riječnih slivova nezdravo, EU namjerava vratiti 25 000 od ukupno 1,3 milijuna km rijeka u njihov prirodni tok.

Europa ima oko 30 000 hidroelektrana, od kojih je samo 21 000 u funkciji, dok je 8 500 u fazi planiranja, a gotovo 300 u izgradnji. U 2022. hidroenergija je činila gotovo 30 % proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u EU i više od 10 % električne energije u EU. Bila je to i godina u kojoj je 22,3% – što je rekordna vrijednost – električne energije u EU proizvedeno iz vjetra i sunca, a obnovljivi izvori dosegli su 38% udjela u ukupnoj energetskoj mješavini.

Nevladine udruge za zaštitu okoliša, pak, tvrde da u Europi više ne treba graditi hidroelektrane jer ih ima dovoljno i njihovo preklapanje sa zaštićenim područjima ima razorne posljedice za biološku raznolikost. Jedna od pet hidroelektrana u Europi nalazi se ili je izgrađena u zaštićenom području, a hidroelektrane sprječavaju migraciju riba kroz turbine i preusmjeravanje vode u kanale i tunele u brdima i dolinama. Otuda strategija EU-a o bioraznolikosti, koja poziva zemlje da uklone brane i barijere na vodi. Jasno je da se to neće dogoditi, niti je poželjno zaustaviti sve hidroelektrane. Ali jasno je da postoji potreba za nadogradnjom postojećih hidroelektrana i ulaganjem u tehnologije koje omogućuju migraciju riba.

U Rumunjskoj hidroelektrane proizvode gotovo četvrtinu ukupne električne energije, što je iznad europskog prosjeka od 17%. Toliku količinu energije proizvode samo dvije hidroelektrane: Željezna vrata 1 i 2 na Dunavu. Međutim, od revolucije 1989. Rumunjska je imala više od 200 velikih hidroelektrana s ukupnim instaliranim kapacitetom od 6 443 MW i više od 450 malih postrojenja s ukupnim kapacitetom od 586 MW. Sve te projekte razvili su privatni investitori uz subvencije države. Izgradnja malih hidroelektrana u Rumunjskoj je uzela maha s implementacijom Direktive o obnovljivim izvorima energije, koja je donijela izdašna europska sredstva za takve projekte. Međutim, mnogi od njih su napušteni nakon što su ta sredstva “srezana” iz sljedećeg proračuna EU.

U kontekstu poslijeratne energetske krize u Ukrajini, vlasti u Bukureštu nastavile su s nekoliko projekata izgradnje hidroelektrana koji su bili u pripravnosti, uključujući jedan napušten prije 40 godina. Bivša Vlada je 2022. godine hitnom uredbom uvrstila devet takvih projekata u sklopu ulaganja u nove obnovljive izvore energije – hidro, vjetar i fotonapon – koji se mogu realizirati sredstvima EU. Neke su zaustavili nacionalni sudovi na temelju toga što se nalaze u zaštićenim područjima, a zakon su kritizirale ekološke nevladine organizacije, koje su pozvale predsjednika Klausa Iohannisa da ga ne donese.

Krajem prošle godine ministar energetike Sebastian Burduja najavio je konkretne korake za oživljavanje megaprojekta hidroelektrana Tarnița-Lăpuștești, koji je Rumunjska “imala dužnost učiniti najmanje 40 godina”. Samo studija izvodljivosti procjenjuje se na 3,5 milijuna eura. S proizvodnim kapacitetom crpne akumulacije do 1.000 MWh, ova hidroelektrana će riješiti nekoliko problema, prije svega potrebu za uravnoteženjem elektroenergetskog sustava.

“Da svi razumiju: imamo dva jezera, u Lăpuștești i u Tarniți, jedno je postavljeno više od drugog. Kada nam je potrebna proizvodnja u sustavu, voda iz gornjeg jezera prolazi kroz turbine i proizvodi električnu energiju. Kada imamo višak proizvodnje , uključujemo crpke u donjem jezeru i u osnovi pumpamo vodu natrag u gornje jezero. To je poput velike zelene baterije”, objasnio je ministar, a prenosi Agerpres.

Radovi bi mogli započeti iduće godine, s maksimalno 12 mjeseci za završetak Studija izvodljivosti. Štoviše, hidroelektrana Tarnița – Lăpuștești bit će regionalni pružatelj usluga balansiranja i skladištenja i pridonijet će osiguravanju energetske sigurnosti ne samo Rumunjske nego i dijela srednje i istočne Europe, kaže ministarstvo na čelu sa Sebastianom Burdujom. Projekt Tarnița sličan je megahidroelektrani koja je prošle godine otvorena u Portugalu. Novi hidroenergetski kompleks Tamega ima veliki kapacitet od 1.158 MW. Opremljen je “giga-baterijom”, a napajanje dolazi iz nove proizvodnje i skladišta električne energije.

Do 2030. godine 45 % mješavine energije u EU trebalo bi dolaziti iz zelenih izvora

Zeleni izvori trebali bi opskrbljivati ​​45% energetske mješavine EU-a do 2030., u skladu s postavljenim ciljevima za postizanje ambicioznog cilja klimatske neutralnosti 2050. godine. Oslanjanje na snagu vode za ubrzavanje prijelaza na obnovljive izvore energije bilo bi neodgovorno, kažu ekološke nevladine organizacije. A Europska komisija poziva na temeljitije studije utjecaja od onih koji razvijaju ove projekte. Mnogi od njih – a ovdje govorimo o mini-hidroelektranama – ne prođu fazu proučavanja.

Dobra vijest za budućnost hidroenergije je da već postoje nove tehnologije za njezinu proizvodnju korištenjem snage oceanskih valova. Tijekom proteklog desetljeća već su razvijeni brojni projekti koji su prošli prve testne faze. Međutim, te tehnologije nisu dovoljno zrele i njihovi su troškovi još uvijek iznimno visoki. Budući da ove tehnologije nisu dovoljno razvijene, još nije moguće točno odrediti koliko bi koštala proizvodnja električne energije iz valova, ali neka pionirska istraživanja na tom području pokazuju da bi ti troškovi mogli biti približni onima proizvodnje energije iz vjetra i sunca.