Hoće li 2025. biti godina konzervativaca u Europi?

Ah, 2025., konačno. Je li to godina kada su konzervativni pokreti u Europi spremni zajahati na pobjedničkom valu ili će se suočiti s reakcijom koja ih je zaustavila na njihovom putu prije deset godina? Prošetajmo sadašnjim krajolikom i vidimo što bi budućnost mogla donijeti europskim desno orijentiranim frakcijama, uz razne primjere europskih političkih stranaka i politika.

The Rightward Drift: A Recap

U slučaju da ste živjeli ispod kamena (ili možda samo blaženo ignorirali vijesti), 2024. je bila godina za europske konzervativne i krajnje desne stranke. Na izborima za Europski parlament te su skupine dobile potporu bez presedana, učinkovito pomjerajući politički krajolik udesno. Ovo nije bila puka slučajnost ili jednokratan događaj. Porast je bio potaknut koktelom ekonomske stagnacije, imigracijskih posljedica (kao što je porast kriminala) i općeg osjećaja “nećemo više tolerirati isto staro, isto staro”. Birači diljem kontinenta odlučili su da su tradicionalne centrističke stranke korisne poput čokoladnog čajnika, što je dovelo do značajnih dobitaka za nacionalističke, konzervativne i desničarske frakcije općenito. Nemojmo se zavaravati; uspon europske desnice nije se dogodio u vakuumu. Karizmatične ličnosti poput Jordana Bardelle u Francuskoj i Giorgie Meloni u Italiji imale su ključnu ulogu u ovoj ideološkoj promjeni. Njihove platforme, ogrezle u nacionalizmu i naoružane oštrom kritikom politike Europske unije, imale su odjeka među stanovništvom umornim od statusa quo. Ti su vođe uspjeli iskoristiti kolektivnu tjeskobu svojih nacija, nudeći rješenja koja variraju od krajnje racionalnih do ponekad kontroverznih.

Promjene u energetskoj politici: Je li Green zastario?

Jedan od značajnijih pomaka bio je u politici zaštite okoliša. Europska pučka stranka (EPP) desnog centra zalaže se za poništavanje zabrane vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem iz 2035., tvrdeći da se time vrši pretjeran pritisak na već opterećenu europsku automobilsku industriju. Umjesto toga, predlažu dopuštanje tradicionalnih motora koji koriste biogoriva i druge alternative s niskim emisijama. Ovaj potez dočekan je mješavinom pljeska i dlanovima, ovisno o tome na kojoj se strani rasprave o klimi nalazite. Ali to naglašava širi trend: konzervativni pokreti sve više izazivaju progresivne politike, posebno one za koje se smatra da štete ekonomskim interesima. U tekućoj raspravi o energetskoj budućnosti Europe, desničarske frakcije sve su se više pozicionirale kao glasni zagovornici nuklearne energije. Ovo stajalište odražava šire ideološko odstupanje od politike zelene energije koju zagovaraju ljevičarski i progresivni pokreti. Za konzervativce, nuklearna energija nudi pragmatično rješenje za europske energetske izazove, posebice dok se kontinent bori s problemima energetske sigurnosti, ekonomskim pritiscima i potrebom za smanjenjem emisije ugljika. Obrazloženje za podršku nuklearnoj energiji je ukorijenjeno u njenoj percipiranoj pouzdanosti i učinkovitosti. Za razliku od solarne energije i energije vjetra, koje su podložne vremenskim promjenama, nuklearna energija osigurava dosljednu i stabilnu opskrbu energijom. Ova pouzdanost privlači konzervativne frakcije, koje često kritiziraju inicijative za zelenu energiju kao nepouzdane ili pretjerano ovisne o subvencijama. Čelnici poput Giorgie Meloni u Italiji i Marine Le Pen u Francuskoj istaknuli su važnost održavanja raznolike energetske mješavine, s nuklearnom energijom kao kamenom temeljcem njihovih strategija za osiguranje energetske neovisnosti. Ekonomska razmatranja također igraju značajnu ulogu u desničarskoj podršci nuklearnoj energiji. Mnogi konzervativni pokreti tvrde da je prijelaz na obnovljivu energiju bio skup za kućanstva i poduzeća, pridonoseći inflaciji i gospodarskom pritisku. Nasuprot tome, nuklearna energija se smatra dugoročnom investicijom koja može pružiti visoku proizvodnju energije uz niže operativne troškove tijekom vremena. To je u skladu s konzervativnim prioritetima fiskalne odgovornosti i gospodarske konkurentnosti. Geopolitički kontekst dodatno podupire desničarsko zagovaranje nuklearne energije. Energetska kriza pogoršana ruskom invazijom na Ukrajinu naglasila je europsku ovisnost o vanjskim izvorima energije, posebice o prirodnom plinu. Nuklearna energija, uglavnom domaće proizvodnje, smatra se sredstvom za povećanje energetske sigurnosti i smanjenje ovisnosti o uvozu iz politički nestabilnih regija. Međutim, ova podrška nije bez kontroverzi. Zaštitnici okoliša i progresivne skupine često tvrde da nuklearna energija predstavlja značajne rizike, uključujući izazove odlaganja radioaktivnog otpada i potencijal katastrofalnih nesreća. Desničarske frakcije su se pozabavile ovim problemima naglašavajući napredak u nuklearnoj tehnologiji, kao što su mali modularni reaktori (SMR), koji obećavaju sigurniju i fleksibilniju implementaciju.

Promjene u imigracijskoj politici: Čini se da se vrata zatvaraju

Na jesenskom sastanku Europskog vijeća imigracija je ponovno zauzela središnje mjesto. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen obećala je novi zakon koji će olakšati deportacije, uz Pakt o migracijama i azilu. Unatoč padu neregularnih ulazaka, politička klima pomaknula se udesno, što je omogućilo oštriji stav prema imigraciji. Zemlje poput Njemačke ponovno su uspostavile granične kontrole, a države poput Nizozemske i Mađarske žele se isključiti iz Pakta o migraciji i azilu. To je pravi dokaz političkih promjena, a sve ukazuje na konzervativniji pristup tome tko Europu može zvati domom. Pitanje migranata bez dokumenata i njihova povezanost s kriminalnim aktivnostima bila je sporna tema u Europi, često raspirujući političke rasprave i zabrinutost javnosti. Posljednjih godina nekoliko je javnih napada visokog profila koje su počinili ilegalci intenziviralo nadzor nad migracijskom politikom, a konzervativne i krajnje desničarske frakcije pozivaju na strože granične kontrole i mjere deportacije. Incidenti u Francuskoj, Njemačkoj i Švedskoj — gdje su počinitelji napada kasnije identificirani kao migranti bez dokumenata — izazvali su nacionalni bijes. Ti su slučajevi bili u rasponu od ubadanja nožem na javnim mjestima do koordiniranih činova nasilja, često usmjerenih na civile u gusto naseljenim područjima. Konzervativni komentatori tvrde da nedostatak odgovarajuće provjere i provjera biografije migranata bez dokumenata povećava rizik od ulaska pojedinaca s nasilnim ili ekstremističkim tendencijama u Europu. Oni ukazuju na nedostatke u sustavima azila i deportacije, koji ponekad dopuštaju odbijenim tražiteljima azila da ostanu u regiji, kao faktor koji pridonosi sigurnosnim slabostima.

Promjene ekonomske politike: više odgovornosti?

Ekonomska prognoza za Europu nije baš sunčana. Uz projekcije rasta koje se kreću oko mlakih 0,8% za 2025., postoji opipljiv osjećaj financijske tjeskobe. Konzervativni pokreti iskoristili su ovu neizvjesnost, pozicionirajući se kao zagovornici fiskalne odgovornosti i gospodarskog oživljavanja. Konzervativci često kritiziraju visoku razinu javnog duga i deficitarnu potrošnju, često povezanu s progresivnom socijalnom politikom. Oni se zalažu za uravnotežene proračune, tvrdeći da će ograničavanje državnih rashoda – posebice u programima socijalne skrbi – spriječiti fiskalne krize. Štoviše, zajednička tema među konzervativnim prijedlozima je porezna reforma. Stranke poput njemačke CDU i talijanske Braće Italije zagovaraju smanjenje poreza za poduzeća i osobe sa srednjim primanjima, s ciljem poticanja ulaganja, otvaranja radnih mjesta i potrošačke potrošnje. Osim toga, predlažu racionalizaciju birokratskih propisa za koje tvrde da guše mala i srednja poduzeća (SME), okosnicu europskih gospodarstava.

Zaključci

Dakle, hoće li 2025. biti dobra godina za konzervativne pokrete u Europi? Svi znakovi upućuju na “vjerojatno”. Zamah dobiven 2024. postavio je pozornicu za daljnji utjecaj, posebno u oblikovanju politika useljavanja, gospodarstva i okoliša. Vanjski utjecaj predsjedništva Donalda Trumpa u Sjedinjenim Državama također će ojačati kredibilitet njegovih europskih ideoloških saveznika, ali to je tema koja zahtijeva opsežnu analizu. Međutim, vrijedi napomenuti da unutarnje podjele i izazovi stvarnog upravljanja mogu predstavljati značajne prepreke. Uostalom, jedno je kritizirati sa strane, a nešto sasvim drugo biti na vozačkom mjestu, a da se auto ne slupa. Međutim, jedno je sigurno: bit će to zanimljiva vožnja.