Hoće li Mark Rutte biti sljedeći glavni tajnik NATO-a?

Što se može promijeniti s bivšim nizozemskim premijerom na čelu?

Mandat Jensa Stoltenberga (norveški laburisti, AP – S&D) na mjestu glavnog tajnika NATO-a bliži se kraju. Stoltenberg, koji tu ulogu zapravo obnaša više od dva mandata, a službeno je imenovan 1. listopada 2014., uskoro bi mogao biti smijenjen s obzirom na dogovor nekoliko zemalja oko imena.

Prema onome što je izvijestilo više izvora, postoji dogovor između Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Njemačke o odlasku nizozemskog premijera Marka Ruttea (VVD – RE) i već se mogu primijetiti neki mali znakovi u tom smislu od strane europske misije u Tunisu, gdje su otišli Ursula von der Leyen (CDU – PPE), Giorgia Meloni (FdI – ECR) i Rutte.

Položaj bi trebao preuzeti u listopadu, točno na kraju desete godine Stoltenbergova tajništva. Koliko i koji su bitni aspekti ove kandidature? Ukratko rečeno, prvi veliki aspekt je kako će se nastaviti ruska i također izraelska fronta.

Vlade Ruttea često su ocijenjene kao pristaše politika fiskalne štednje, a jedan od pogođenih sektora bila je upravo obrana. To bi nas moglo navesti na razmišljanje o tajništvu koje je više sklono diplomaciji nego raspoređivanju resursa. Međutim, s invazijom Rusije na Ukrajinu, Nizozemska je povećala javnu potrošnju za obranu, dosegnuvši 2% nizozemskog BDP-a. Malo je reći da će Rutte nastaviti s oštrom politikom prema Vladimiru Putinu.

Drugi element je odnos između različitih NATO partnera: ako su Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Njemačka svakako izvrsni sponzori Ruttea, jednako je istina da će biti teško zadržati istočnoeuropske zemlje podalje od igara. Dovoljno je reći da Poljska, pogotovo sada kada je Tusk ponovno premijer, nema stav o Rutteu, što gotovo izgleda kao zahtjev za jamstva. Turska ne bi dobro vidjela njegovu kandidaturu zbog prošlih (ali možda i budućih) dogovora s Geertom Wildersom (PVV – ID) o antiislamističkim i antiimigracijskim politikama, kao i Rutteove averzije prema Orbanovoj politici (Fidesz – NI) o Prava LGBT osoba mogla bi dovesti do raskola unutar NATO-a. Još tri imena su kandidati – ili su bili kandidati: predsjednik Rumunjske Klaus Iohannis (PNL – PPE), estonska predsjednica Kaja Kallas (ER – RE) i latvijski ministar vanjskih poslova Krisjanis Karins (JV – PPE), imena koja bi mogla biti cijenjen i od strane Višegradskog bloka i od strane skandinavskih zemalja, tako da će Rutte prvo morati uvjeriti svaki unutarnji otpor.

Unutarnji front također je vrlo važan: Mark Rutte podnio je ostavku na mjesto nizozemskog premijera 10. srpnja 2023. i još uvijek je premijer budući da pregovori za uspostavu nove vlade nisu završeni od kraja studenog. Čini se posve jasnim da bi imenovanje tako snažnog imena nizozemskih liberala otvorilo važne mogućnosti za postizanje političke većine koja ne vidi VVD kao stranku sposobnu izraziti premijera. Hoće li to biti podrška nekom imenu iz VVD-a ili socijalistima PvdA (S&D), još nije poznato.

Najvažniji element ipak je odnos s američkom politikom: čini se da je Mark Rutte zapravo prilično blizak Donaldu Trumpu i jedan je od rijetkih koji je sposoban usmjeravati tajkuna u vanjskoj politici. Više detalja to jasno pokazuje: prvo, prije nekoliko dana Mark Rutte je u intervjuu pozvao europske čelnike da se prestanu žaliti na Trumpa i da se umjesto toga usredotoče na to što učiniti s Ukrajinom; u intervjuu za Bloomberg Mark Rutte također je pozitivno komentirao Trumpove izjave o “slabosti” NATO-a, navodeći da je “Donald Trump rekao da ne trošimo dovoljno i bio je u pravu! Amerika predstavlja 50% gospodarstva NATO-a i kada je on Predsjedniku su došli do 70-75% općih rashoda, tako da je bio potpuno u pravu”; nadalje, magazin Politico izvještava kako je Rutte u nekoliko navrata uspio promijeniti Trumpovo mišljenje bez sukoba, već pronalazeći diplomatski put između ideje američkog predsjednika i i otpor saveznika, na toliko prijateljski način da je samog Trumpa nazvao svojim “prijateljem”.

Neizvjesnost oko ishoda predsjedničkih izbora koji će vjerojatno uključiti Joea Bidena i Donalda Trumpa u studenom vjerojatno snažno utječe na ovu odluku: imati glavnog tajnika NATO-a koji je sposoban razgovarati s oba potencijalna predsjednika najveće je životno osiguranje za sam Atlantski savez.