Subscribe
Europska unija označila je značajnu prekretnicu u upravljanju međunarodnom zaštitom migranata.
Prema riječima Magnusa Brunnera, europskog povjerenika za unutarnje poslove, korisnici međunarodne zaštite koji se privremeno vrate u svoju zemlju podrijetla riskiraju gubitak prava na takvu zaštitu. Ova odluka, priopćena kao odgovor na zastupničko pitanje, potaknula je raspravu o upravljanju imigracijom i sigurnosti na europskim granicama. Pitanje proizlazi iz osvrta na Direktivu 2011/95/EU koja uređuje priznavanje međunarodne zaštite. Magnus Brunner pojasnio je da, kako bi se ukinuo status izbjeglice, država članica mora dokazati na pojedinačnoj osnovi da je osoba prestala biti izbjeglica. To se događa, primjerice, kada se korisnik ponovno koristi zaštitom zemlje čiji je državljanin. Zastupničko pitanje koje je podnio njemački europarlamentarac David McAllister iz Europske pučke stranke (EPP) posebno se fokusiralo na migrante koji su se, unatoč tome što su dobili zaštitu u Njemačkoj, privremeno vratili u zemlje poput Afganistana i Sirije. Ova kretanja, prema Brunneru, predstavljaju kontradikciju temeljnom načelu međunarodne zaštite, koje pretpostavlja nemogućnost povratka u zemlju podrijetla zbog progona ili opasnosti po život. Direktiva 2011/95/EU utvrđuje da se međunarodna zaštita može opozvati kada prestanu postojati okolnosti koje su opravdavale njezino priznanje. Ako se migrant dobrovoljno vrati u zemlju iz koje je pobjegao, to bi moglo značiti da situacija više nije toliko opasna da ga sprječava u povratku. Ovo se načelo, međutim, mora primjenjivati od slučaja do slučaja, pažljivo procjenjujući razloge i okolnosti svakog povratka. Nova linija politike Europske komisije odražava potrebu za jačanjem vjerodostojnosti sustava azila i migracija u EU-u. Međutim, postavlja etička i pravna pitanja. Na primjer, privremeni povratak može biti motiviran potrebom da se pomogne članovima obitelji u nevolji ili osobnim hitnim slučajevima, bez impliciranja značajne promjene u sigurnosnoj situaciji u zemlji podrijetla. Posjet Magnusa Brunnera Ateni naglašava ključnu ulogu Grčke kao ulazne točke u Europsku uniju za tisuće migranata. Tijekom sastanka s grčkim premijerom Kyriakosom Mitsotakisom, Brunner je ponovio predanost Komisije pružanju potpore upravljanju granicama i migracijama u duhu solidarnosti između država članica. Ključna tema razgovora bila je provedba Pakta o azilu i migracijama, čiji je cilj redefinirati upravljanje migracijskim tokovima u EU. Među istaknutim prioritetima, povjerenik je naglasio potrebu za jačanjem povratka ilegalnih migranata, što je mjera koja se smatra ključnom za osiguranje ravnoteže između solidarnosti i odgovornosti unutar bloka. Unatoč navedenom cilju osiguravanja pravednog i učinkovitog sustava azila, nova politika EU-a o međunarodnoj zaštiti izazvala je zabrinutost. Humanitarne organizacije i aktivisti za prava migranata strahuju da bi ukidanje međunarodne zaštite onima koji se privremeno vraćaju u zemlju podrijetla moglo izložiti ljude većim rizicima i dodatno zakomplicirati ionako složen sustav azila. Još jedna zabrinutost je jedinstvena primjena pravila u svim državama članicama.
U nedostatku jasnih i zajedničkih kriterija, postoji rizik od različitih tumačenja koja bi mogla potkopati koherentnost europskog sustava međunarodne zaštite. Odluka Europske unije predstavlja prekretnicu u upravljanju međunarodnom zaštitom, postavljajući nove izazove i za migrante i za države članice. S jedne strane, nastoji osigurati strožiji i vjerodostojniji sustav; s druge strane, bitno je da nove mjere budu popraćene pažljivom procjenom humanitarnih i pravnih implikacija. Potreba za uravnoteženjem sigurnosti, solidarnosti i odgovornosti ostaje u središtu europske rasprave o imigraciji. Provedba Pakta o azilu i migraciji, zajedno s jačanjem suradnje između država članica, bit će ključna za rješavanje zajedničkih izazova i izgradnju sustava koji može odgovoriti na potrebe i migranata i zajednica domaćina.
Alessandro Fiorentino