Subscribe
Primjer ravnoteže između prijema i zakona, sada priznat diljem Europe
Italija se potvrđuje kao vodeća zemlja u europskim migracijskim politikama, odlučno se suočavajući s izazovima povezanima s upravljanjem migrantskim tokovima i još jednom pokazujući svoju predanost balansiranju sigurnosti i ljudskih prava. Nedavna rasprava na europskoj razini o legitimnosti uredbe o sigurnim zemljama naglašava kako Italija djeluje u skladu s propisima Zajednice, dok pokušava osigurati učinkovitu i održivu kontrolu nacionalnih i europskih granica.
Dekret o sigurnim zemljama, koji je usvojila Italija, predstavlja inicijativu usmjerenu na osiguravanje bržih i učinkovitijih postupaka upravljanja azilom. Ova mjera, u skladu s europskom direktivom o azilantskim postupcima, omogućuje da se neke zemlje podrijetla klasificiraju kao sigurne, čime se skraćuje vrijeme potrebno za procjenu zahtjeva za međunarodnu zaštitu i poboljšava učinkovitost sustava prihvata. Cilj dekreta je dvojak: s jedne strane, ubrzati analizu zahtjeva migranata koji dolaze iz zemalja koje se općenito smatraju sigurnima, poput Egipta ili Bangladeša; s druge strane, jamčiti pravo pojedinca na konkretnu procjenu rizika, izbjegavajući generalizacije i poštujući temeljna načela prava na azil.
Važno priznanje talijanskom pristupu neočekivano je stiglo iz Europske komisije. Odvjetnica Komisije, Flavia Tomat, izjavila je da Italija djeluje u skladu s europskim pravilima, prepoznajući da Direktiva o postupcima azila dopušta državama članicama da zemlje podrijetla proglase sigurnima, uz mogućnost iznimaka za određene kategorije ljudi. Ovaj položaj označava prekretnicu. Prethodno je Europska komisija bila opreznija, naglašavajući potrebu da se ubrzanim graničnim postupcima u potpunosti poštuju pravila prava na azil. Otvorenost Komisije ne samo da jača vjerodostojnost talijanske vlade, već također naglašava da donesene mjere nisu proizvoljne, već rezultat pomne pravne i političke procjene.
Italija se ističe svojim pragmatičnim i realnim pristupom pitanju migracija. Usvajanje uredbe o sigurnim zemljama ne predstavlja neselektivno zatvaranje, već pokušaj da se zahtjevi za azilom učine lakšim za rukovanje, a da se pritom ne isključuje zaštita migranata koji se nađu u situacijama stvarne opasnosti. Zapravo, talijanski zakon zahtijeva da se svaki pojedinačni zahtjev pažljivo procijeni, čime se osigurava da svatko tko može dokazati da se nalazi u rizičnim uvjetima ima pristup međunarodnoj zaštiti. Ovim pristupom izbjegava se zlouporaba sustava azila i pomaže učinkovitijem upravljanju resursima dodijeljenim prihvatu. Pitanje migracija ne može se rješavati izolirano. Italija, svjesna ove stvarnosti, uvijek je promicala dijalog s europskim institucijama i drugim državama članicama kako bi se pronašla zajednička i učinkovita rješenja. Usvajanje uredbe o sigurnim zemljama dio je šire strategije koja ima za cilj kombinirati sigurnost i poštivanje ljudskih prava, sprječavajući da teret upravljanja migracijskim tokovima padne isključivo na zemlje prvog dolaska. U tom kontekstu, povoljna pozicija Europske komisije predstavlja pozitivan signal za Italiju, koja pokazuje da ima strategiju u skladu s ciljevima zajednice. Suradnja s europskim institucijama i drugim državama članicama bit će ključna za osiguranje pravednog i učinkovitog sustava azila, koji može razlikovati one kojima je potrebna zaštita od onih koji ne potpadaju unutar parametara utvrđenih međunarodnim pravom.
Italija se potvrđuje kao zemlja koja se s ozbiljnošću i odgovornošću suočava s migracijskim izazovima. Uredba o sigurnim zemljama, koju podržava Europska komisija, pokazuje kako je moguće spojiti sigurnost, zakonitost i zaštitu temeljnih prava. Priznanje od strane europskih institucija predstavlja važnu legitimaciju rada talijanske vlade, naglašavajući središnju ulogu Italije u upravljanju migracijskim politikama na razini zajednice. U sve složenijem međunarodnom kontekstu, Italija se i dalje ističe svojom sposobnošću pronalaženja uravnoteženih rješenja, promicanjem dijaloga i suradnje s drugim europskim zemljama. Ovaj duh odgovornosti i pragmatizma predstavlja model koji treba slijediti kako bi se osiguralo učinkovito i podržavajuće upravljanje migracijama, uz poštovanje temeljnih načela prava na azil i ljudskog dostojanstva.
Alessandro Fiorentino