Subscribe
Zaključak Washingtonskog samita povodom 75. obljetnice NATO-a ostavlja prostora za nekoliko razmišljanja. Posebno su zanimljive neke izjave, posve u skladu s međunarodnim scenarijem s kojim se suočava Atlantski savez, koje je novinarima dao general Chris Cavoli. GENERAL CHRIS CAVOLI Za one koji se svakodnevno bave obrambenim ili međunarodnim analizama, Chris Cavoli je sve samo ne novo lice. Časnik, kojeg vojni establišment smatra jednim od najpametnijih u ovoj generaciji, trenutačno je američki vrhovni zapovjednik u Europi i vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi. On je drugi najvažniji vojni vođa NATO-a, uloga koja je u prošlosti čak bila izgrađena i isklesana za Eisenhowera. General Cavoli, koji se može pohvaliti talijanskim podrijetlom (roditelji su mu porijeklom iz Pinzola u Trentinu), autor je Opsežnog obrambenog plana NATO-a odobrenog na summitu u Vilniusu, prvog koji je sastavljen nakon završetka Hladnog rata i koji se fokusira na odvraćanje . Međutim, mora se zapamtiti da bi u nesretnom slučaju da jedna od zemalja NATO-a bude uključena u sukob, a kolektivna obrana sadržana u članku 5. ugovora bila pokrenuta, general Chris Cavoli bio taj koji bi vodio europske vojske za NATO. ULAGANJA U OBRANU Naravno, sa summitom NATO-a u Washingtonu ponovno se počelo govoriti o ulaganjima savezničkih zemalja u istraživanja i obrambeni sektor. Konkretno, sam general Cavoli je govorio o potrebi da zemlje NATO-a nastave s jačanjem industrijskih kapaciteta, posebno u tako vodećem sektoru kao što je obrana. U međunarodnom scenariju koji trenutno doživljavamo, počevši od agresije Putinove Rusije na suvereni teritorij ukrajinske nacije, rast proizvodnje u obrambenom sektoru svakako je cilj kojemu treba težiti. Konkretno, to je, kao što je general Cavoli također izjavio, dugoročni diskurs da se Atlantski savez stavi u poziciju da jamči vlastitu egzistenciju i iznad svega sigurnost čak i u slučaju napada. U tom smislu general je odgovorio i talijanskim novinarima koji su ga pitali o koracima koje Italija poduzima za povećanje ulaganja u obrambeni sektor. Cavoli je odgovorio objašnjavajući kako je talijanski cilj dostizanja 2% BDP-a posvećenog obrani vrlo važan korak unutar panorame Saveza. CILJEVI ZA EUROPU Naravno, ne smije se zaboraviti da su mnoge zemlje, osim što su članice NATO-a, također i dio Europske unije, te se također u tom kontekstu mora ponovno obratiti pozornost na ekonomske politike povezane s obranom. Središnja pitanja koja treba uzeti u obzir svakako su industrija, istraživanje i sigurnost europskih zemalja i članica NATO-a. Izgradnja zajedničke industrijske politike u sektoru obrane ostaje od primarne važnosti. To se može postići povećanjem suradnje u logici europskog suvereniteta, s ciljem jačanja cjelokupne industrijske baze. Međutim, potrebno je zadržati fokus na novim tehnologijama, uz razvoj koji je općeniti, ali i povezan s istraživanjem, kako bi se stvorila tehnološki napredna obrambena industrija koja je oslobođena vanjskih ovisnosti, ali snažno integrirana s NATO-om. Potpora formiranju mreže između istraživačkih centara zemalja članica EU mora ići u tom smjeru, kako bi se povećala vrijednost zajedničkih industrijskih klastera i zajedničkih projekata na novim obrambenim tehnologijama. POLITIČKE PERSPEKTIVE Da bi se sve to postiglo, međutim, potrebno je nametnuti političke instrumente suradnji među državama članicama. Konkretno, formalni sastanak ministara obrane 27-orice u okviru Vijeća Europske unije bio bi od primarne važnosti. Ova akcija ne bi imala samo formalni značaj okupljanja obrambenih samita, već bi također naglasila važnost zajedničkih obrambenih strategija koje su novi međunarodni izazovi učinili evidentnima.