Subscribe
Napomena urednika: Na margini konferencije ECR u Kilkennyju u Irskoj konzervativac se sastao s Cormacom Luceyjem, stručnjakom za financije na Fakultetu Trinity College Dublin i govornikom na samoj konferenciji. Ovo je intervju koji je dao našim čitateljima.
U vašoj vrlo glasnoj intervenciji naglasili ste da zelene politike prijete našim zapadnim društvima. Kako?
Zapad čini tri kardinalne pogreške usvajajući zeleni program tako bezrezervno.
Onda počnimo s prvim.
Prva strateška pogreška zelenog gospodarstva jest da je riječ o konceptu koji postoji neovisno o bilo kakvoj analizi troškova i koristi. Možda bi bilo razumljivo kada bi se lijevi politički vođa držao “neto nule” kao političke pobjede. No, nije li izvanredno da bi se konzervativni vođa, poput Therese May, trebao držati toga.
I ne pokazuje li to sirovu, emocionalnu moć koju ima koncept zelene ekonomije?
Ta moć predstavlja političku žicu s kojom se protivnici koncepta moraju vrlo pažljivo suočiti. Živimo u eri u kojoj se softver liberalnog društva tiho i polako briše. Da bi se liberalno društvo moralo održati politički, to mora biti političko djelovanje, politička rasprava i politički kompromis. Može se nastaviti samo kompromisima, političkim stratagemima i koalicijama. Jedna od značajki modernog liberalizma je da želi izbaciti sve više pitanja iz politike, tako da se uopće ne mogu osporiti. Uspostaviti ih kao prava, zakonska prava ili na neki način na koji su stavljeni izvan političkog propitivanja. Mnogi u Europi žele da zeleno gospodarstvo uživa taj status, gdje ono postaje pitanje pravne obveze, a ne demokratskog donošenja odluka. Međutim, fatalne strateške i operativne pogreške zbog kojih trpi zeleno gospodarstvo prevelike su da bi ta pozicija bila održiva.
Vratimo se na popis kardinalnih pogrešaka…
Druga strateška pogreška zelene ekonomije je da bi Zapadu bilo bolje trošiti resurse na prilagodbu klimatskim promjenama nego na uzaludne napore da ga preokrene djelovanjem u jednom kutku svijeta. Kao što je filozof i pisac John Carey primijetio: Ljudi bi mogli reći: “Ali moramo, moramo pokazati da smo na pravoj strani, moramo to ostvariti, čak i ako drugi ljudi to ne rade.” Mislim da je to politika narcizma: “Želim se osjećati dobro.” Ali u međuvremenu, gubite resurse i gubite vrijeme. Postoji ozbiljna mogućnost da smo sada u ranoj fazi odbjeglih klimatskih promjena. Sve što imamo – ne bismo trebali imati beskonačan učinak na globalne razine ugljika, što bi bio slučaj čak i da se cijeli program provodi – već na politike prilagodbe.
A koja je treća kardinalna pogreška?
Treća strateška pogreška zelenog gospodarstva jest dopuštanje zaustavljanja i preokretanja klimatskih promjena tako visokog političkog prioriteta kada postoje drugi zaslužniji uzroci. Bjorn Lomborg predsjednik je Konsenzusnog centra u Kopenhagenu i autor knjiga “Skeptični ekolog” (2001.) i “Najbolje stvari na prvom mjestu: 12 najučinkovitijih rješenja za najsiromašnije na svijetu i naša globalna obećanja o ciljevima održivog razvoja [sustainable development goal] ” (2023.). Lomborg je nedavno u Wall Street Journalu pisao o nedavnom zajedničkom sastanku MMF-a i Svjetske banke. Uoči tog sastanka Lomborg je upozorio kako će “nesveti savez zelenih aktivista i političara zabrinutih za klimu” potaknuti kreatore politike “da posvete mnoštvo novih resursa klimatskim promjenama”.
Ali sigurno ima važnijih ljudskih prioriteta?
Lomborg izvještava da u siromašnijim zemljama svake godine prije petog rođendana umre pet milijuna djece, a gotovo milijarda ljudi ne dobije dovoljno hrane. Više od dvije milijarde mora kuhati i grijati se zagađujućim gorivima poput gnoja i drva, što im skraćuje životni vijek. A obrazovanje je često toliko sumorno da će većina djece u zemljama s niskim i nižim srednjim dohotkom ostati funkcionalno nepismena. Ipak, novo izvješće Skupine 20 poziva Svjetsku banku i druge razvojne organizacije da se zalažu za dodatnih 3 bilijuna dolara godišnje potrošnje i većinu toga usmjere na klimatsku politiku. Ovo je zapadnjački narcizam na steroidima.
Istina, međutim, čišći planet je javno dobro. Kako konzervativci mogu voditi na dnevnom redu?
Na političkoj razini troškovi zelenog gospodarstva postaju sve očitiji. Opća potpora zelenim politikama jako je narušena. Trebali bismo:
- Inzistirajte na strogoj analizi troškova i koristi za sve buduće korake zelenom cestom.
- Zalažite se za praktičnu prilagodbu klimatskim promjenama, a ne za narcisoidnu, požrtvovnu politiku pokušaja da se to zaustavi.
- I, konačno, zalažite se za humanije velike vladine projekte – poput uklanjanja gladi, okončane tuberkuloze i promicanja obrazovanja – od izgradnje još više zelenih slonova na nebu.
Kao potrošači, trebali bismo biti oprezni pri žrtvovanju na oltaru promjene zelene politike u područjima kao što su toplinske crpke i električni automobili. Prije svega, vladinu politiku treba odrediti prosvijetljenim osobnim interesom, a ne narcisoidnim požrtvovnošću.
U ovoj raspravi, kakvu bi ulogu trebala imati nuklearna energija?
Mislim da nuklearna energija s niskom razinom emisija ugljika može i treba igrati ključnu ulogu u olakšavanju prijelaza na obnovljivu energiju. Ali zelenu agendu toliko pokreće adolescentski narcizam da nuklearna nije uključena u nju.