Subscribe
Italija potvrđuje svoje vodstvo u recikliranju aluminija, s impresivnim rezultatima koji je svrstavaju na vrh europske ljestvice.
Stopa recikliranja aluminijskih limenki doseže 93,8%, brojka koja daleko premašuje europski prosjek od 76%. Čak i za aluminij općenito, Italija se ističe sa stopom recikliranja od 70%, dobrih 10 postotnih bodova iznad prosjeka ostalih zemalja na kontinentu. Ove su brojke izvor ponosa, ali otkrivaju strukturni problem koji prijeti budućnosti nacionalnog lanca recikliranja. Unatoč izvrsnim rezultatima u recikliranju, talijanska industrija ne iskorištava u potpunosti svoje kapacitete za obradu aluminijskog otpada. Zapravo, mnogi ostaci se ne prerađuju u Italiji, već se izvoze u zemlje europskog i azijskog “Dalekog istoka”. Ovdje se aluminij reciklira uz niže troškove, često uz niže ekološke standarde od onih nametnutih u Europskoj uniji.
Prema podacima koje su dostavili Assomet-Centroal i Cial (konzorcij za aluminijsku ambalažu), aluminijski otpad u Europi dosegao je 1,4 milijuna tona 2023. godine, što je povećanje od 13% u usporedbi s prethodnom godinom. Unatoč povećanju količine materijala dostupnog za recikliranje, značajan dio tog otpada napušta Italiju, lišavajući zemlju vrijednih industrijskih i ekoloških resursa. Danilo Amigoni, predsjednik Assomet-Centroala, i Stefano Stellini, generalni direktor Ciala, istaknuli su problem tijekom konferencije za novinare u Zastupničkom domu. “Aluminijski otpad stjeran je na tržište od strane zemalja Dalekog istoka, gdje se prerađuje uz niže ekološke standarde i kroz subvencije koje štete Europi, a posebno Italiji”, rekao je Amigoni. Fenomen nereguliranog izvoza za Italiju nosi niz nedostataka. S ekonomskog gledišta, nacionalna industrija gubi prilike za zapošljavanje i dodanu vrijednost. Zapravo, prerada otpada u inozemstvu oduzima resurse sektoru koji bi mogao dalje rasti, učvršćujući talijansko vodstvo u recikliranju metala. S ekološke točke gledišta, prijenos otpada u zemlje s nižim standardima pridonosi pogoršanju globalnih uvjeta. Aluminij je materijal koji se može 100% reciklirati i može se ponovno koristiti beskonačno mnogo puta bez gubitka svojih svojstava, ali proces recikliranja mora se odvijati u postrojenjima koja poštuju rigorozne ekološke parametre kako bi se osigurala stvarna korist za okoliš. Amigoni i Stellini pozivaju na odlučnu akciju kako bi se spriječilo da prednosti recikliranja budu poništene manje strateškim upravljanjem izvozom. Kako bi riješili problem, Assomet-Centroal i Cial predlažu uvođenje strožih europskih standarda. Glavni zahtjev je dopustiti izvoz otpada samo u zemlje koje su u stanju certificirati ekološke standarde ekvivalentne onima u EU. To bi jamčilo poštenije tržišno natjecanje i veću zaštitu okoliša. Prvi pozitivan signal već je stigao od strane talijanske politike, koja je aluminijski otpad i druge obojene metale uključila u nacionalni sustav praćenja izvoza kritičnih sirovina. Međutim, prema stručnjacima iz industrije, potrebna je daljnja predanost transformaciji ovih inicijativa u obvezujuće propise na europskoj razini. Aluminij je izvrstan primjer kružnog gospodarstva u kojem se materijal može neograničeno puta reciklirati bez gubitka vrijednosti.
U globalnom kontekstu u kojem su prirodni resursi sve oskudniji, recikliranje aluminija je strateški resurs za smanjenje utjecaja na okoliš i promicanje održivog razvoja. Italija je pokazala da ima vještine i infrastrukturu potrebnu za briljiranje u ovom sektoru. Međutim, kako bi zadržala svoju vodeću poziciju, zemlja se mora odlučno pozabaviti problemom nereguliranog izvoza, pretvarajući slabost u priliku za rast. Biti lider u recikliranju aluminija značajno je postignuće, ali i odgovornost. Italija mora nastaviti ulagati u svoj lanac opskrbe recikliranjem, promičući visoke ekološke standarde i jačajući konkurentnost svojih tvrtki. Suradnja između industrije i politike bit će ključna za rješavanje trenutnih izazova i izgradnju modela kružnog gospodarstva koji može poslužiti kao primjer cijeloj Europi.
Alessandro Fiorentino