Subscribe
Jedan od dosjea koji je najviše zaoštrio europsku raspravu nesumnjivo je imigracija. Od 2015. do danas pritisak migracijskih tokova raste, ostavljajući e speciale zemljama prvog dolaska s teškom i vrlo složenom situacijom za upravljanje.
Nedostaci u europskom zakonodavstvu sigurno nisu mali, a čini se da već gotovo deset godina taj problem još uvijek nije pronašao konačno rješenje.
Međutim, posljednjih mjeseci postignut je napredak jer su europski forumi uspjeli na papiru utvrditi nove zahtjeve i novi pristup po pitanju ilegalnih migranata.
Konkretno, zaključci Europskog vijeća od 9. i 10. prosinca 2007. pokazali su konvergenciju stajališta šefova država i vlada o jačanju vanjskog djelovanja, učinkovitoj kontroli vanjskih granica i tješnjoj suradnji sa zemljama podrijetla i tranzita.
Nakon tog sastanka novi pakt o azilu i migracijama revidiran je i novim i primjerenijim izmjenama u lipnju 2023., iako se još dovršava zbog protivljenja nekih država članica.
Zatim je u srpnju 2023. jasno i odlučno riješeno pitanje migranata koji pristižu iz Tunisa. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen otputovala je u Tunis zajedno s talijanskom premijerkom Giorgijom Meloni i nizozemskim premijerom Markom Rutteom, gdje je potpisan Memorandum o razumijevanju između EU-a i Tunisa, u kojem je EU obećao osigurati europski paket pomoći za ublažavanje pritiska na europske obale i poticanje Tunisa na suradnju s europskim vlastima.
Tijekom 2023. godine Europska unija doživjela je novi trend u području migracija, promijenila je svoju viziju i složila se da se treba više usredotočiti na vanjsku dimenziju, a ne na unutarnju, a istovremeno morati bolje i više surađivati s afričkim i mediteranskim zemljama općenito. Cilj se stoga promijenio od davanja prednosti unutarnjoj preraspodjeli do sprečavanja ulaska ilegalnih migranata na teritorij EU-a.
Međutim, unatoč tome, postoje neke države članice za koje se čini da nisu toliko ujedinjene u zajedničkom radu na sprečavanju ilegalne imigracije. Naprotiv, neke od tih vlada čak su donijele zakone u tu svrhu, što nije izazvalo nekoliko sumnji u vezu između poznatih nevladinih organizacija i samih nacionalnih državnih tijela, odnosno Europske ljevice.
Njemačka je jedna od tih zemalja.
Pokušajmo bolje razumjeti o čemu se radi i što se danas događa u Europskoj uniji u pogledu imigracije.
Da bismo razumjeli kontekst u kojem se danas nalazimo, moramo se vratiti u 2022. godinu. Naime, u studenom 2022. njemački Bundestag odlučio je financirati United4Rescue, nevladinu organizaciju koju je u studenom 2019. osnovala Evangelička crkva, s 2 milijuna eura godišnje tijekom tri godine, od 2023. do 2026., za ukupno 8 milijuna eura – nevladinu organizaciju koja okuplja stotine udruga koje podržavaju akcije volontera za spašavanje migranata na moru.
Njemački parlament tada je priopćio kako želi vidjeti ‘značajna financijska sredstva’ za brodove nevladinih organizacija. Međutim, iza ove odluke vrebao je prilično značajan potencijalni sukob interesa, jer je jedan od članova odbora United4rescue, Thies Gundlach, partner potpredsjednika Bundestaga i čelnica Stranke zelenih Katrin Göring-Eckardt.
Situacija se razvija i stižemo 2023., u lipnju 2023. ta su ista sredstva zamrznuta kako bi se izbjegle napetosti u EU-u. No, postoji još jedna promjena kursa, a u rujnu 2023. glasnogovornica berlinskog ministarstva vanjskih poslova, na čelu sa Zelenom Annalenom Baerbock, najavljuje da će vlada Olafa Scholza uskoro nastaviti sa znatnim sredstvima za zajednicu Sant’Egidio i nevladine organizacije Sea Eye i Sos Humanity, kako bi podržala i civilno spašavanje na moru i projekte na kopnu za ljude spašene na moru. SOS Humanity dobit će 790.000 eura, iznos koji, kako se navodi, pokriva samo četvrtinu njegovih godišnjih potreba.
Na taj način Njemačka financira nevladinu organizaciju sos humanity koja djeluje na Mediteranu na potpuno autonoman način, ne uzimajući u obzir trenutni scenarij koji doživljavaju zemlje koje graniče s morem.
Italija je zemlja koja je najpogođenija. Premijer Giorgia Meloni stoga je odlučio pisati njemačkom kancelaru Olafu Scholzu kako bi zatražio pojašnjenje s obzirom na nedostatak koordinacije na njemačkoj strani, što će neizbježno imati ozbiljne izravne posljedice na talijanski teritorij i neizravne posljedice na europski teritorij.
Ministri unutarnjih poslova EU-a sastali su se 28. rujna u Bruxellesu na sastanku Europskog vijeća za unutarnje poslove kojim je predsjedao španjolski ministar unutarnjih poslova Fernando Grande-Marlaska Gómez, zadužen za aktualna pitanja. Među temama o kojima se raspravljalo je, naravno, stanje pregovora o Paktu o migracijama i azilu, čiji je cilj reforma postojećih europskih pravila.
Konkretno, rasprava o tekstu uredbe bila je usmjerena na aspekt upravljanja migracijskim krizama. Paktom se utvrđuju odredbe koje treba aktivirati kada se država članica suoči s iznimnim brojem iskrcaja, događaja kao što su pandemije ili umjetne krize uzrokovane politički motiviranim iskorištavanjem migranata od strane trećih zemalja.
Kao što se i očekivalo, pregovore o usvajanju teksta blokirala je skupina zemalja, uključujući Njemačku, koje su se usprotivile smanjenju jamstava za zaštitu tražitelja azila. Uoči sastanka na vrhu 28. rujna njemačka vlada objavila je da je pronašla sporazum o prekidu zastoja i da će do kraja sastanka predložiti amandmane za postizanje političkog odobrenja teksta. Nacrt španjolskog predsjedništva sadržavao je dvije izmjene: brisanje članka 5., kojim se predviđa mogućnost da zemlje prvog dolaska odstupe od minimalnih standarda prihvata u slučaju iznimnih tokova, te dodatak članku 1. u kojem se navodi da se “humanitarne operacije” nikada ne mogu smatrati čimbenikom instrumentalizacije migranata, čime se legitimiraju aktivnosti nedržavnih aktera, uključujući nevladine organizacije koje financira Njemačka, a da se pritom ne regulira njihov način rada. Talijanska vlada, iznenađena njemačkim prijedlogom, zatražila je više vremena za analizu mogućih rješenja. U međuvremenu, zabilježena je nazočnost najmanje sedam brodova nevladinih organizacija u središnjem Sredozemlju, od kojih su četiri plovila pod njemačkom zastavom i odlazila u talijanske luke. To se smatra provokativnim signalom, koji je Italija osudila na svim razinama.
U tom je trenutku talijanska delegacija predložila novu izmjenu u kojoj se navodi da se migranti koji se prevoze brodovima nevladinih organizacija moraju automatski prihvatiti u državi zastave broda. Implikacija je bila da je sasvim u redu da Njemačka pokaže solidarnost s radom nevladinih organizacija, sve dok je također primila natrag migrante koje je prevezla. Sastanak je stoga odgođen na zahtjev Njemačke.
U ovom trenutku postavlja se legitimno pitanje zašto je vlada u Berlinu, a posebno Zelena stranka, postala prvi snažni pristaše nevladinih organizacija. Kao što je već spomenuto, osim osobnih interesa (tj. da je Thies Gundlach, član nevladine organizacije United4rescue, partner Katrin Göring-Eckardt, potpredsjednice Bundestaga i vodeće članice Zelenih), iza tih bi djelovanja mogli stajati mnogo važniji i relevantniji interesi, svakako gospodarski.
I doista, pomnijim pregledom, kao što je pokazala istraga Politica, Zelena stranka posljednjih godina bilježi značajan porast sredstava privatnih donatora. Čak i za 2021. donacije filantropa i civilnog društva stranci iznose blizu 3,5 milijuna eura, što je izrazito iznenadna brojka u usporedbi s drugim strankama. Da to stavimo u perspektivu, Scholzova stranka, SPD, koja se tradicionalno oslanja na javno financiranje i članarinu, primila je samo 175.000 eura donacija.
Kao što je prethodno analizirano, svakako nije tajna da je dodjela sredstava nevladinim organizacijama koje rade na Sredozemlju bila mjera koju su snažno željeli Zeleni i ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock.
S obzirom na predstojeće datume izbora, počevši od europskih izbora, posebno snishodljiva politika Zelenih prema svijetu nevladinih organizacija i udruga (skupine United4Rescue, od kojih su mnoge interne), uključujući njihovo inzistiranje na uključivanju upućivanja u korist nevladinih organizacija u Pakt o azilu, mogla bi biti usmjerena na pripremu terena za kampanju financiranja kampanje za sljedeće europske izbore. Da je to slučaj, bili bismo suočeni ne s iskrenom željom da pomognemo migrantima, već s provokacijom protiv zemalja prvog prihvata, koje bi bile strogo kažnjene za puko pitanje glasova, dopuštajući da nezakonitost i kriminal sve više prodiru, ne samo u njihovim zemljama, već i u cijeloj Europi. To je neprihvatljiv scenarij koji se mora ispraviti prije nego što se dosadašnji napredak izbriše radi novca i moći, koji se sada čine jedinim povlasticama Europske ljevice.