Izbori u Sjedinjenim Državama bili su remetilački događaj i prvih nekoliko tjedana nakon izbornog dana donijelo je nekoliko iznenađenja, posebno kada je riječ o imenima i imenovanjima koje je Trump najavio. Dok se pozicija milijardera Elona Muska sada čini jasnom – budući da će on voditi Odjel za učinkovitost vlade, DOGE – drugi ključni odjeli i položaji izazvali su dosta razgovora i vjerojatno će nastaviti izazivati kontroverze sve dok predsjednik Trump ne prekine ovu raspravu potvrđivanjem ili promjenom svog novog Kabineta. Mora se reći da se, u usporedbi sa svojim prvim predsjedničkim mandatom, Trump čini kao da se želi okružiti potpuno drugačijim okruženjem. Dok se na izborima na kojima je pobijedio protiv Clintona okružio osobnostima koje su bile jasno republikanske i vrlo prisutne u vladi, u ovom slučaju čini se da sve fokusira na svoje lojaliste, čak i uz rizik da antagonizira dio GOP-a. Ali još je dalek put prije nego što on preuzme dužnost, a postoji i nekoliko institucionalnih imenovanja koja će sigurno imati svoje reperkusije i na američku i na europsku politiku, posebno s obzirom da se Unija muči s formiranjem tima Von der Leyen. Riječ velikih birača U američkom sustavu postoje neke vrlo zanimljive figure, zvane tranzicijski timovi, koji vrijedno rade na primopredaji između odlazeće administracije i one koja dolazi. Sve u slijedu fino reguliranih koraka koji će dovesti novog predsjednika Trumpa po drugi put u Ovalni ured Bijele kuće. Prvo od velikih političko-administrativnih imenovanja (zapravo, treba imati na umu da ono što danas čitamo u novinama u smislu imenovanja ne tiče se formalnih koraka, već samo političkih spekulacija) je glas velikih birača. Prema praksi, održat će se prvog ponedjeljka nakon druge srijede u prosincu, što je ove godine 17. prosinca. Na ovaj dan elektori izbornog kolegija sastaju se u različitim glavnim gradovima i stvarno glasuju za predsjednika i potpredsjednike, uzimajući u obzir ishod glasovanja u pojedinačnim državama. U ovom slučaju mehanizam je reguliran Ustavom SAD-a i ne sprječava velike elektore da glasaju za koga god žele. Međutim, 32 države, uključujući District of Columbia, donijele su zakone koji ograničavaju mogućnost takvih slučajeva. Konkretno, Vrhovni sud je 2020. presudio da Ustav ni u kojem slučaju ne sprječava države da zamijene glasače identificirane kao ‘nevjernike’. Mogućnost da birači ne ratificiraju narodno glasovanje stoga je ne samo udaljena, već je i obezbijeđena sustavom unutarnjih zakona pojedinačnih država. Glasovi elektora potom se šalju predsjedniku Senata i državnom arhivu, a sve do četvrte srijede u prosincu. Nakon toga, obično do 3. siječnja, glasovi se prenose u Kongres na ovjeru. Uloga Kongresa U ovom trenutku može doći do prvih problema s prebrojavanjem glasova. Doista, 6. siječnja kada se Kongres sastaje na zajedničkoj sjednici kako bi prebrojao i potvrdio glasove, ovdje se mogu staviti prigovori. Potpredsjednik u uredu, u svojstvu predsjednika Senata, glasno čita glasove, dok članovi Kongresa u ovom trenutku mogu prigovoriti bilo kojem ili cijelom prebrojavanju glasova u državi.
U tom slučaju primjedbe se podnose u pisanom obliku i posebno ih potpisuje član oba doma. Ti se članovi zatim moraju sastati, ispitati prigovor i glasovati hoće li dotične glasove poništiti ili ne. Delikatna procedura koja bi, bude li iznenađenja (koja u svakom slučaju ne bi ugrozila Trumpov izbor), ipak mogla stvoriti razdor i javne demonstracije. Tog se datuma zapravo dogodio poznati napad na Capitol Hill 2021. Dan inauguracije Sve te procedure moraju biti dovršene do 20. siječnja: Dan inauguracije. Toga dana, naime, polaganjem prisege novi predsjednik i njegov potpredsjednik preuzimaju dužnost. To je vrlo svečan i cijenjen trenutak za Amerikance, koji hrle iz različitih država da gledaju, gomilajući se uz National Mall. Od tada loptica definitivno prelazi u ruke The Donalda, koji će morati predstaviti cijeli tim koji će činiti njegov kabinet. Neka od tih imenovanja već su najavljena proteklih dana, a rasprava koja se vodi, a koja puni i naslovnice inozemnog tiska, govori o čvrstom stavu tajkuna, spremnog afirmirati svoju težinu i snagu stečenu u izbore dobio protiv svih, čak i protiv dijela vlastite stranke.