Agencija Europske unije za azil (EUAA) agencija je Europske unije koja ima ulogu pružanja potpore državama članicama u provedbi paketa zakona EU-a kojima se uređuju uvjeti azila, međunarodne zaštite i prihvata, poznatog kao Zajednički europski sustav azila (CEAS).
Agencija Europske unije za azil jednom godišnje objavljuje takozvano “izvješće o azilu”, koje sadrži sveobuhvatne podatke povezane s razvojem događaja s kojim se suočavaju države članice Europske unije, Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske u pogledu azila.
Ove je godine izvješće objavljeno u srpnju i sadržava podatke koji se odnose na 2022. godinu. Izvješće EUAA-e posebno je značajno jer istražuje jedno od pitanja koje je odjeknulo u Europskoj uniji od 2015. Migracije i azil dva su ključna čimbenika za EU i šire te je stoga potrebno pažljivo pratiti i ocjenjivati politike koje se uvode na tim područjima.
Kao što je opisano u tom izvješću, prošle je godine bila ogromna količina ljudi koji su tražili zaštitu, a analiziran je i nagli porast zahtjeva za azil podnesenih u Europi i prisilno raseljavanje milijuna ljudi iz Ukrajine također kao posljedica ruske invazije. Zbog toga je Europska unija sa svojim državama članicama morala mobilizirati velik broj sredstava.
Jedan od glavnih koji je pokrenuo neviđeni pritisak u smislu sustava prihvata bio je rat između Rusije i Ukrajine. Doista, s početkom sukoba, izbjeglicama koji su već dolazili iz drugih dijelova svijeta pridružili su se deseci tisuća ukrajinskih izbjeglica koji su se morali obratiti EU-u kako bi izbjegli rat, posljedično će pritisnuti već zasićene sustave prihvata.
Europska unija očito nije mogla odustati, morala je poslušno primiti sve one ljude koji su prisiljeni brutalnošću rata izazvanom ruskom invazijom s pravom pušteni na državno područje država članica.
Kad je riječ o zahtjevima za azil podnesenima tijekom 2022., zahtjevi za međunarodnu zaštitu bili su kvantitativno mnogo veći nego prethodnih godina. Ukupan broj takvih zahtjeva iznosio je oko 996.000, što je povećanje od oko 50 posto u odnosu na one registrirane u 2021. godini.
Većina zahtjeva podnesena je u zemljama Njemačke, Francuske, Španjolske, Austrije i Italije. Većina tražitelja azila bili su državljani Sirije, Afganistana i Iraka, kao i spomenuta Ukrajina.
Suprotno tome, kad je riječ o povlačenju zahtjeva, u 2022. povučeni zahtjevi iznosili su oko 140 000, što je dvostruko više nego 2021. i najveći broj od 2016.
Krajem 2022. donesena je odluka o 899 000 zahtjeva za azil, što je povećanje od gotovo jedne petine u odnosu na prethodnu godinu. Ta brojka ističe da je prošle godine zabilježen najveći broj neriješenih predmeta od travnja 2020. Ravnoteža neriješenih predmeta bila je daleko viša od razine zabilježene prije krize 2014., što je povećalo pritisak na nacionalne sustave prihvata.
Podneseni zahtjevi za azil tada su imali postotak koji se odnosio na maloljetnike. Bilo je 42.000 zahtjeva za azil koji su uključivali strane maloljetnike bez pratnje, što je najveća brojka od 2016., što je povećanje od tri petine u odnosu na prethodnu godinu i nešto više od rasta ukupnih zahtjeva (+53 posto). Samo su dva državljanstva zajedno činila dvije trećine zahtjeva za strane maloljetnike bez pratnje: gotovo polovicu (20.000) podnijeli su Afganistanci, a 10.000 Sirijci.
Kao što je već spomenuto, godina 2022. bila je rekordna godina za tražitelje azila i one raseljene iz Ukrajine, kojih je bilo više od 4 milijuna, i koji su zatražili privremenu zaštitu.
Tako velik broj značio je da su nacionalni sustavi pod velikim pritiskom, pogoršani situacijom s kojom se sve države članice EU-a suočavaju već gotovo desetljeće i s kojom se moraju nositi svim mogućim sredstvima, kako na nacionalnoj razini tako i na razini EU-a.
Konkretno, Europska unija odgovorila je na ukrajinsku izbjegličku krizu na način kojim se štite svi oni ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoju zemlju, svoje domove, a ponekad čak i svoje obitelji. Europsko zakonodavstvo pomoglo je u rješavanju te teške i neočekivane situacije koja je pogodila cijeli svijet.
Temelj europskog odgovora je načelo solidarnosti. Solidarnost ne samo među zemljama koje pripadaju velikoj obitelji Europske unije, već i solidarnost među različitim akterima koji su uspjeli mobilizirati velika sredstva i dodijeliti ih u jednu te istu svrhu. Ti su akteri institucije i agencije EU-a, različita nacionalna i lokalna tijela, razne međunarodne organizacije i organizacije civilnog društva te zajednice i privatni građani koji su se okupili i primijenili svoje stručno znanje kako bi pružili učinkovita rješenja.
Rusko-ukrajinska kriza također je još više pokazala koliko je potrebno nastaviti s reformom zajedničkog europskog sustava azila. Zato je nakon dugo vremena konačno postignuta i reforma takozvanog pakta o migracijama i azilu. Pakt koji mora biti što učinkovitiji i kojim se konačno konkretno naglašava važnost vanjske dimenzije i obrane europskih granica, kao i suradnja sa zemljama tranzita i podrijetla.
Načelo koje se mora slijediti u postupku azila u Europi ne mora biti povezano samo s modernizacijom upravljanja granicama, već taj postupak mora pružiti i zaštitu onima koji ga traže, uvijek uz razumijevanje da moraju ispunjavati zahtjeve i da je sigurnost unutar EU-a zajamčena nakon prelaska granica.
Trenutačna globalna geopolitička situacija zahtijeva da se zakon stalno prilagođava kontekstu koji se mijenja, intervenirajući brzo i pravodobno kako bi se uklonili svi pravni nedostaci koji mogu postojati. Kad je riječ o azilu, unutar Europske unije, to je visok prioritet kao i uvijek. Tijekom protekle godine ostvaren je određeni napredak, uglavnom zato što je situacija s migracijama i tražiteljima azila dosegla točku u kojoj je postalo nemoguće ne intervenirati.
U ovom međunarodnom scenariju također je ključno razumjeti važnost suradnje i suradnje na svim razinama, od lokalne do nacionalne do nadnacionalne i međunarodne. Također je važno da na razini Europske unije sve institucije putuju istom valnom duljinom, stavljajući se na raspolaganje jedna drugoj za osmišljavanje i provedbu odgovarajućih rješenja za rješavanje pitanja s kojima se geopolitički kontekst suočava.
Važnu ulogu ima i Agencija Europske unije za azil, koja namjerava sve tješnje surađivati s državama članicama kako bi provjerila operativnu i tehničku primjenu pravnih obveza EU-a i pomogla državama članicama u utvrđivanju mogućih ograničenja sustava azila i prihvata, što u konačnici doprinosi daljnjem usklađenom sustavu azila EU-a.
Proces kojim se Europska unija može strukturno nositi s problemom migranata i tražitelja azila još uvijek je dug, posebno uzimajući u obzir brojne događaje koji su se dogodili i koji, čini se, s vremenom ne prestaju, zbog čega su europske politike azila i migracija izvanrednije, a ne općenite. Međutim, treba priznati da je tijekom 2023. to pitanje dobilo novu i ponovnu pozornost europskih institucija, uglavnom zbog pritiska nekih zemalja koje smatraju da je ključno raditi na osiguravanju vanjskih granica EU-a i donijeti konkretne strategije za suzbijanje migracijske pojave.