Subscribe
Takozvani “zeleni plan”, koji je osmislila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, plan je Europske unije za provedbu Programa Ujedinjenih naroda do 2030. i njegovih zloglasnih ciljeva održivog razvoja.
Takav plan zahtijeva izmjenu zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), šest desetljeća starog sustava kojim se uređuje primarni sektor Unije i koji trenutačno predstavlja četvrtinu ukupnog proračuna međunarodne organizacije. Konkretno, na putu su dvije strategije za preoblikovanje ZPP-a: “od polja do stola” (F2F) i “Biološka raznolikost za 2030.”
Nekoliko autora već je kritiziralo ideološke metode oba: smanjenje upotrebe pesticida i gnojiva smanjit će proizvodnju; a povećanje neproduktivnog zemljišta (eufemizmom “obilježja krajolika visoke raznolikosti”) jednako je sporom samoubojstvu u primarnom sektoru. Tko bi u njegovom smislu mogao potaknuti vlade i poljoprivrednike na stvaranje umjetno izdvojenih područja i ugara radi klimatskih promjena?
Nadalje, smanjenje dohotka od poljoprivrede trebalo bi nadoknaditi plaćanjima u okviru ZPP-a. Novac poreznih obveznika stoga se koristi za nadoknadu katastrofe uzrokovane briselskom politikom.
Kako bi se smirio eventualni uzlet društvenog nezadovoljstva, promicanje navodno zdravije prehrane i uvažavanje održivo proizvedene hrane velikodušno bi se navodnjavali, još jednom s većim porezima. Prehrambene tradicije trebale bi postati žrtvovane pred oltarom svećenika radikalnog globalnog zatopljenja. Na primjer, sustave uzgoja stoke treba postupno zamijeniti biljnim prehrambenim proizvodima.
Sve je to izričito proglašeno crno-bijelim u dokumentaciji Europske unije F2F i BDS. Među različitim tekstovima, Zajednički istraživački centar Europske komisije, sa sjedištem u Sevilli (Španjolska), objavio je važno tehničko izvješće koje sadrži tržišne projekcije revidiranog ZPP-a.
Smanjenje pesticida ili sredstava za zaštitu bilja obvezat će poljoprivrednike da povećaju napore u alternativnim praksama, kao što je mehaničko plijevljenje. Njihov trošak će porasti za 25% jer moraju miješati glavni usjev s drugima na istom polju.
Unatoč tim alternativnim praksama, pretpostavlja se da vjerojatnost napada štetočina u prosjeku rezultira godišnjim gubitkom prinosa od 10%. Štetni organizmi oslobođeni zahvaljujući revidiranom ZPP-u potencijalno bi utjecali na prosječno 18,6 % proizvodnje Unije.
Smatra se da u južnoj Europi prelazak s konvencionalnih usjeva na ekološki uzgoj rezultira sljedećim gubicima prinosa: 22,5% za voće, 16,1% za žitarice, 12% za pšenicu, 11,6% za trajne usjeve bez voća, 11,5% za povrće, 11,4% za uljarice i 4,6% za kukuruz.
Opskrba peradi, svinja, govedine, žitaricama i uljaricama smanjit će se za 15 % u odnosu na polaznu vrijednost za 2020. Uvoz iz trećih zemalja (manje zabrinut zbog klimatskih promjena) posljedično će porasti za impresivnih 39 %; Istodobno, povećanje cijena proizvođača iz EU-a značit će smanjenje konkurentnosti, a time i smanjenje izvoza, još impresivnih 38 %.
Posebno je skandalozno povećanje cijena proizvodnje svinjskog mesa i iznosi 43 % u odnosu na 2020.; Cijene proizvodnje govedine povećavaju se na 24%, pri čemu ovce i koze dosežu 19%, a perad 18%.
Protivno tom kaotičnom scenariju, zastupnik u Europskom parlamentu Jorge Buxadé službeno je upitao Europsku komisiju može li se preseljenje poljoprivredne i stočarske industrije ikada smatrati pozitivnim za naše sugrađane. Drugim riječima, kako bi Komisija namjeravala suzbiti taj gubitak autonomije u našem primarnom sektoru.
Na kraju dana, zaključuje političar VOX-a, sve bi trebalo biti o zaštiti naših poljoprivrednika i stočara kao načinu zaštite općeg dobra naših naroda. Reakcija dužnosnika Unije očekuje se ubrzo nakon ljetne stanke.
Izvor slike: Soria Noticias