Subscribe
Jubilej je jedan od najznačajnijih događaja Katoličke Crkve, kako po vjerskoj vrijednosti, tako i po povijesnom i kulturnom opsegu. Potječući kao posebno vrijeme pomirenja i praštanja, Jubilej vuče korijene iz Starog zavjeta, gdje je svaka pedeseta godina proglašena jubilejom, razdobljem oprosta dugova i oslobađanja robova. “Posvetit ćete pedesetu godinu i proglasiti slobodu u cijeloj zemlji svim njezinim stanovnicima. To će vam biti jubilej; svatko od vas treba se vratiti na svoju obiteljsku imovinu i u svoj rod. Pedeseta godina bit će jubilej za ne sijte i ne žanjite ono što samo od sebe iznikne, jer to je jubilej i bit će svet za vas; jedite samo ono što je uzeto izravno s polja, svatko se treba vratiti na svoje imanje,” stoji u Levitskom zakoniku 25. Kršćanska je tradicija usvojila i transformirala ovaj običaj, dajući mu dublje duhovno značenje. Prvi kršćanski jubilej proglasio je papa Bonifacije VIII. 1300. godine kao vrijeme posvećeno obraćenju, pokori i hodočašću u Rim. Od tada je jubilej postao izniman događaj koji u Vječni grad privlači milijune vjernika iz cijeloga svijeta. Obično se slavi svakih pedeset godina, ali često obilježen izvanrednim prilikama, ovaj događaj predstavlja trenutak jedinstva za kršćane i jedinstvenu priliku za ponovno otkrivanje dubokog osjećaja vjere.
Vjerski značaj
Za vjernike, jubilej je posebno vrijeme milosti, koje karakterizira mogućnost dobivanja punog oprosta, što je potpuni oprost vremenitih kazni povezanih s već ispovijeđenim i odriješenim grijesima. Ovo putovanje duhovne obnove uključuje djela pobožnosti kao što su hodočašće, ispovijed, pričest i molitva za Papu i Crkvu. Simbolika jubileja usko je povezana s idejom vrata. Sveta vrata, otvorena u glavnim bazilikama Rima (Sv. Petra, Sv. Ivana Lateranskog, Sv. Marije Velike i Sv. Pavla izvan zidina), predstavljaju simboličan ulazak u carstvo božanske milosti i oprosta. Prelazak preko ovih vrata je gesta od velikog značaja, poziv da prošlost ostavimo iza sebe i krenemo novim putem kršćanskog života.
Rim: srce kršćanstva
Rim, sa svojom izvanrednom povijesnom i duhovnom baštinom, neosporno je središte Jubileja. Grad nije samo sjedište Vatikana i Pape nego i mjesto ispunjeno simbolima i uspomenama koje evociraju tisućljetnu povijest Crkve. Bazilike, mučenici, sveci i spomenici svjedoče o središnjoj ulozi Rima u širenju kršćanske poruke po cijelom svijetu. Obraniti Rim kao središte kršćanstva znači čuvati korijene naše zapadne civilizacije. Kršćanstvo nije samo religija nego temeljni stup našeg kulturnog i europskog identiteta. Njegove vrijednosti oblikovale su zakone, umjetnost, filozofiju i društvo u kojem živimo. Poricanje ili zanemarivanje ove baštine znači propitivanje samih temelja naše civilizacije.
Obrana kršćanstva u suvremenom svijetu
Danas je kršćanstvo više nego ikad napadnuto, ne samo od strane sekularizirajućih ideologija na Zapadu, već i kroz progon i diskriminaciju u mnogim dijelovima svijeta. Prema najnovijim podacima, više od 360 milijuna kršćana živi u kontekstu progona, a zemlje poput Sirije, Iraka, Afganistana i Nigerije među najteže su pogođene. U Siriji je, na primjer, kraj režima Bashara al-Assada doveo do kaosa i anarhije u mnogim područjima. Slike uništenih križeva, oskvrnjenih crkava i opljačkanih groblja sumorni su podsjetnik na ranjivost kršćana na Bliskom istoku. Ova regija, kolijevka kršćanstva, svjedoči dramatičnom padu svoje kršćanske prisutnosti. U Iraku se kršćanska zajednica smanjila s oko 1,5 milijuna ljudi prije 2003. na manje od 300.000 danas. Obrana progonjenih kršćana nije samo dužnost vjernika nego i moralni imperativ svakoga tko drži do ljudskih prava i slobode bogoslužja. Dodatno, riječ je o kulturnom identitetu: kršćanstvo predstavlja duhovne korijene Europe i, šire, Zapada. Očuvati ga znači očuvati sebe. Progon nije samo fizički nego i kulturni. Na Zapadu je kršćanstvo često marginalizirano, ismijano ili ignorirano, a njegovi se simboli uklanjaju s javnih prostora u ime pogrešne neutralnosti. Ovakav stav prijeti raskidom generacijske veze i otuđenjem mladih od njihove duhovne baštine. Jubilej, sa svojom porukom nade i obnove, može ponovno potaknuti zanimanje za kršćansku baštinu i njenu važnost u izgradnji pravednog i suosjećajnog društva.
Jubilej za sve: papin primjer i zatvorenici
Posebno dirljiva strana Jubileja je njegova otvorenost prema svim kategorijama ljudi, uključujući i one najmarginaliziranije. Tijekom nedavnog jubileja papa Franjo posjetio je zatvor Rebibbia, nazvavši ga “drugom bazilikom nakon Svetog Petra”. Ova gesta snažan je podsjetnik na kršćansko poslanje milosrđa i praštanja. Za zatvorenike je jubilej trenutak nade i ponovnog rođenja. Kao konzervativci, naša je dužnost razmišljati o značenju pravde i iskupljenja. Zatvori ne bi trebali biti samo mjesta kažnjavanja, već i prostori za obrazovanje i oporavak. Društvo koje ne vjeruje u mogućnost iskupljenja svojih najslabijih članova je društvo koje je izgubilo osjećaj za ljudskost. Papa Franjo nas podsjeća da nitko nije isključen iz Božjeg milosrđa. Čak iu najizazovnijim situacijama, poput onih koje prolaze zatvorenici, postoji mogućnost istinske promjene. Ovaj pristup, iako složen za provedbu, predstavlja izazov kojem se moramo odgovorno prihvatiti.
Poruka jedinstva
Jubilej nudi univerzalnu poruku jedinstva i pomirenja koja nadilazi vjerske i kulturne barijere. U svijetu podijeljenom sukobima, nepravdama i nejednakostima, ovaj događaj nas poziva da ponovno otkrijemo vrijednost oprosta, solidarnosti i nade. Nije slučajnost da je jubilej oduvijek privlačio ljude iz svih društvenih slojeva i vjera, budući da njegova poruka govori srcima svih. Kao konzervativci, moramo iskoristiti priliku koju nudi Jubilej da ponovno potvrdimo kršćanske vrijednosti u našem društvu. Te vrijednosti nisu samo religiozne nego univerzalne: ljudsko dostojanstvo, pravda, solidarnost i poštivanje života načela su koja nadilaze razlike u vjeri i čine temelj istinski ljudske civilizacije.
Jubilej je mnogo više od vjerskog događaja: on je univerzalni poziv na obraćenje, milosrđe i obranu kršćanskih vrijednosti koje su oblikovale našu civilizaciju. Izaziva nas da se prisjetimo da vjera nije samo osobna, već duboko zajednička, povezujući nas sa stoljećima tradicije i kulture. Prihvaćanjem ovog događaja također prihvaćamo priliku za iscjeljenje podjela, reafirmaciju zajedničkih vrijednosti i težimo svjetlijoj budućnosti koja poštuje duhovno i kulturno nasljeđe koje smo naslijedili. U svijetu u kojem je kršćanstvo sve više ugroženo, bitno je ponovno potvrditi središnje mjesto Rima kao kucajućeg srca vjere i zapadne kulture.
Bez obzira vjeruje li netko u katoličkog Boga ili ne, neporecivo je da kršćanstvo predstavlja bitan dio našeg europskog identiteta. Braniti svoje simbole i baštinu znači braniti sebe i svoju budućnost. Ovaj jubilej, kao i svi oni koji su mu prethodili, poziv je da ponovno otkrijemo svoje korijene, gledamo na druge s milosrđem i radimo na pravednijem i suosjećajnijem svijetu.