‘Kako doći do Danske’ — iz Rima

Europski dnevnik: Rim, lipanj 2022

Rim svakako zaslužuje naziv ‘Vječni grad’. Nigdje nema tako snažnog osjećaja povijesti kao u glavnom gradu Rimskog Carstva, a kasnije i Katoličke crkve i talijanske države. Britanski pisac Edward Gibbon prisjetio se u svojim memoarima kako je bio nadahnut da napiše svoju čuvenu povijest Carstva: ‘Bilo je to u Rimu, petnaestog listopada 1764., dok sam sjedio razmišljajući usred ruševina Kapitola, dok su bosonogi fratri pjevali Večernju u Jupiterovu hramu, da mi je prva pala na pamet ideja da napišem pad i pad Grada.’ U prosincu 1923. Jon Thorlaksson, islandski poduzetnik, premijer i prvi vođa konzervativno-liberalne Stranke neovisnosti, stajao je u ruševinama Foruma Romanum i dopustio si pustiti suzu razmišljajući o propadanju ovog velikog grada. Ali u određenom smislu, stari Rimljani su još uvijek živi i koriste romanske jezike, svi potječu od kolokvijalnog latinskog, a tisućljeće je klasični latinski bio naravno sredstvo komunikacije u zapadnoj Europi. Doista, 1933. gore spomenuti Jon (kako bi ga se trebalo zvati: većina Islanđana nema prezimena, Thorlaksson samo znači da je bio Thorlakov sin), sada gradonačelnik glavnog grada Islanda Reykjavika, našao se sjediti pokraj talijanskog maršala zrakoplovstva Itala Balba na večera u Reykjaviku gdje se Balbo zaustavio na svom proslavljenom transatlantskom letu 1933. iz Orbetella u Italiji za Chicago. Jon i Balbo imali su poteškoća u komunikaciji dok nisu shvatili da obojica govore latinski, a zatim su predavali u gimnazijama na Islandu iu Italiji. Zatim su vodili živ razgovor na tečnom latinskom. Za mene je uvijek zadovoljstvo posjetiti Vječni grad, kao što sam učinio u ljeto 2022., kada su me zamolili da ondje održim govor na konferenciji koju su organizirali ECR, Europski konzervativci i reformisti, 24. i 25. lipnja. Tema je bila treći sektor, između javnog i privatnog sektora.

Treći sektor

Treći sektor doista je vrlo relevantna tema za europske konzervativne liberale . U svom govoru u Rimu prisjetio sam se da su dva istaknuta mislioca, Edmund Burke i Alexis de Tocqueville, obojica naglašavali treći sektor, ili ono što se obično naziva civilno društvo, koje čine obitelj, lokalitet, zajednica, dobrovoljna udruženja, sportski klubovi, škole i na kraju, ali ne manje važno, narod sa svojom poviješću, jezikom, pravom, književnošću, legendama, mitovima, narodnim pjesmama, narodnim plesovima i drugim običajima, navikama i manirama. I Burke i Tocqueville razumjeli su da pojedinci nisu samo potrošači i proizvođači koji jedni s drugima sklapaju izvršne ugovore. Ekonomski čovjek, homo economicus , racionalna je konstrukcija, korisna za stvaranje ekonomskih predviđanja, ali ne i uvjerljiv opis prirode i stanja ljudskih bića. Pojedinci su također članovi nekoliko zajednica, s vezama, privrženostima i obvezama koje proizlaze iz takvog članstva. Upravo je to njihovim životima često davalo smjer i smisao.

Na konferenciji u Rimu smatrao sam da bi najkorisniji doprinos koji bih mogao dati bio predstavljanje nordijske perspektive trećeg sektora. U to sam vrijeme mjesec dana istraživao nordijsku liberalnu tradiciju u Kopenhagenu, glavnom gradu Danske. Moja radna hipoteza bila je da relativni uspjeh nordijskih zemalja nije rezultat Socijalna država konstruirali socijaldemokrati sredinom dvadesetog stoljeća, već zbog čvrstog pravnog i društvenog okvira koji nudi nacionalna država, uz podršku snažnog trećeg sektora, razvijen uglavnom u osamnaestom i devetnaestom stoljeću. U svom govoru fokusirao sam se na Dansku. Jedan od razloga zašto je Danska dobro prošla u moderno doba bila je snaga tamošnjeg civilnog društva, kao što je primijetio američki filozof Francis Fukuyama u nedavnoj knjizi, Podrijetlo političkog poretka . Čak je sugerirao da su mnoga druga društva morala saznati ‘kako doći do Danske’.

Grundtvig i socijalna kohezija

Ekonomske reforme u Danskoj nadahnute Adamom Smithom stvorile su krajem osamnaestog stoljeća veliku klasu neovisnih poljoprivrednika koji su u devetnaestom stoljeću postali lojalni pristaše Nikolaja FS Grundtviga, velikog konzervativnog liberala kojeg se naširoko smatra najutjecajnijim tumačem (ili čak tvorcem) Danski nacionalni identitet, danskost, danskhed . Grundtvig, pastor, nije bio samo plodan autor himni, već i zagovornik ‘sretnog kršćanstva’. Čvrsto je vjerovao u vjersku slobodu i slobodu govora, također i za one koje nije odobravao. Njegova izreka ‘Sloboda za Lokea kao i za Thora’ nadaleko je poznata u Danskoj i drugim nordijskim zemljama: Loke je bio podmukao poganski bog, dok je Thor bio herojski bog. Grundtvig je također mnogo pridonio osnivanju pučkih srednjih škola u Danskoj i drugim nordijskim zemljama u devetnaestom stoljeću. Oni su omogućili građansko obrazovanje mnogima koji nisu imali ni vremena ni sredstava da nastave sveučilišno obrazovanje.

Ne samo pod utjecajem Grundtvigianaca, Danska je postala zemlja društvene kohezije i visoke razine povjerenja, dok su napredovale građanske vrline poput poštenja, pristojnosti, točnosti i marljivosti. Dansko društvo karakterizirala je, i jest, pouzdanost, uzajamnost, solidarnost, odgovornost, transparentnost i niska razina korupcije. Paradoksalno, ustvrdio sam u svom govoru, vojni porazi Danske u devetnaestom stoljeću, kada je morala prepustiti Norvešku Švedskoj i Schleswig-Holstein Pruskoj, pokazali su se kao prikriveni blagoslov. Danci su napustili uzaludne snove o vojnim osvajanjima i umjesto toga se usredotočili na trgovinu, industriju i modernu poljoprivredu u čemu su postali svjetski lideri. U međuvremenu je dansko civilno društvo ojačalo, ne samo individualnim poduzetništvom, već i dobrovoljnom suradnjom na mnogim područjima, primjerice u slobodnim zajednicama, lokalnim zajednicama, mljekarama, potrošačkim zadrugama i privatnim srednjim školama.

Danski nacionalni duh

Islandom se upravljalo iz Kopenhagena između 1380. i 1918. kada je postao suverena država, ustavna monarhija u personalnoj uniji s danskim kraljem. U prošlosti je većina Islanđana koji su studirali u inozemstvu išla u Dansku, iako svakako nije točno ono što je francuski fantastičar Jean-Jacques Rousseau napisao (u bilješci P uz drugi dio svoje Rasprave o nejednakosti) da su neki od ‘plemenitih divljaka’ iz Island donesen u Dansku se osušio i umro, dok su se drugi utopili kad su pokušali otplivati ​​natrag u svoju zemlju! I dalje postoje jake kulturne veze između Danske i Islanda. Na primjer, moj prvi strani jezik u školi bio je danski. U cjelini, mislim da su Islanđani imali koristi od svog odnosa s Danskom, posebno nakon što su Danci napustili merkantilizam u osamnaestom stoljeću i apsolutizam u devetnaestom stoljeću.

S vremenom sam i sam počeo cijeniti mnoga atraktivna obilježja danskog nacionalnog duha ili kulture, koja uglavnom proizlazi iz (ili je možda izraz) snažnog danskog trećeg sektora. Ovaj nacionalni duh dobro je uhvaćen u izrekama slavnih Danaca. Književni kritičar devetnaestog stoljeća Georg Brandes jednom je primijetio: ‘Tko ne razumije šalu, ne razumije danski.’ Kad je jedan njemački časnik 1940. s divljenjem govorio o samodisciplini Danaca pod okupacijom, gradonačelnik Kopenhagena Ernst Kaper uzvratio je: ‘Ovo nije disciplina; to je kultura.’ Komičar i pijanist dvadesetog stoljeća Victor Borge jednom je primijetio da je “osmijeh najkraća udaljenost među ljudima”.

Izrazi “danskosti”

Ugodan i pozitivan, ali pomalo ironičan, pogled koji je vrlo danski dobro je izražen u kratkim i jezgrovitim pjesmama Pieta Heina, danskog polihistora iz sredine dvadesetog stoljeća. Jedna od njih je o ‘Onima koji znaju’:

Oni koji uvijek
znati što je najbolje
su
univerzalna štetočina.

Još jedna pjesma govori o ‘Kakva je ljubav’:

Ljubav je kao
ananas,
slatko i
nedefinibilan.

Danska narodna mudrost također se nalazi u mnogim često citiranim starim poslovicama (od kojih neke doduše postoje i na drugim jezicima). Jedan primjer je: ‘Elsk din Nabo men riv ikke Gjerdet ned.’ Voli bližnjega svoga, ali nemoj rušiti ogradu. Druga je poslovica: ‘Enhver er sin egen lykkes smed.’ Svaki čovjek je arhitekt svoje vlastite sreće. (Nekako bolje zvuči na danskom nego na engleskom.)

Danski nacionalni duh, danskhed, možda najbolje opisuju riječi koje je teško prevesti na druge jezike. Izdvojio bih dvije takve riječi. Jedan je ‘arbejdsglæde’. Doslovno znači ‘radost u radu’ što na engleskom zvuči nekako izmišljeno. To doista odražava snažnu radnu etiku u Danskoj, ali i dansko uvjerenje da posao treba sam po sebi biti nagrađivan, ugodan, pružati osjećaj samoispunjenja. Radno mjesto treba biti forum za suradnju i međusobno ohrabrivanje. Druga neprevodiva riječ je ‘hygge’. Opisuje topao, ugodan osjećaj ili aktivnost, sve što vas čini opuštenim i ispunjenim. Dočarava sliku sretne obitelji ili grupe prijatelja koji uživaju u subotnjoj večeri s prijateljima, ispijaju pivo i pričaju viceve.

Novi izazov

Zaključak mog govora u Rimu o trećem sektoru bio je da su tri glavna čimbenika koji objašnjavaju relativni uspjeh nordijskih zemalja općenito, a posebno Danske, vladavina prava, otvoreno gospodarstvo i socijalna kohezija, doista uglavnom uzrokovana snažnim trećim sektorom. Međutim, u Danskoj je ta kohezija nedavno bila dovedena u pitanje priljevom ljudi iz kultura neprijateljskih prema slobodi govora i individualnom procvatu, dodao sam. Ti su ljudi formirali enklave u kojima su pokušavali provesti vlastite neliberalne običaje, dok su zlorabili velikodušnu socijalnu pomoć koju je Danska nudila. Sjetio sam se sukoba iz 2005. godine između islamističkih fundamentalista i danskih novina koje su objavile neke karikature Muhameda proroka. Neki imami u Danskoj su čak putovali u arapske zemlje kako bi ih potaknuli na bojkot danskog izvoza. Bio je to sukob između danske tradicije slobode govora, za Lokea kao i za Thora, i običaja koji su Dancima strani. Ali unatoč takvim izazovima, Danska je i dalje mirna, prosperitetna zemlja sa živim građanskim društvom, rekao sam. Ona nipošto nije savršena, ali možda joj je kombinacija snage njezine relativno slobodne ekonomije i važnog trećeg sektora omogućila da relativno neozlijeđena pobjegne iz socijaldemokratskog eksperimenta i drugih izazova.

(Ilustracija je slika Pedera Severina Krøyera iz 1888., festivala u Danskoj.)