Subscribe
Ursula bis, ali bez glasova ECR-a
Nedavni reizbor Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije za mandat 2024.-2029. izazvao je značajnu raspravu unutar Europskog parlamenta. Njezina pobjeda, koju je osigurala koalicija EPP-S&D-RE koja već neko vrijeme drži većinu parlamentaraca, bila je obilježena izbornim rezultatima koji su gotovo posvuda vidjeli napredovanje desnice, povećavajući osjećaj “okruženosti” i stoga paradoksalno favorizirajući dogovora između europskih ljevica koje su podijeljenije nego ikad. 401 glas za koji je Ursula von der Leyen (CDU, EPP) dobila za pobjedu na toj poziciji stvara povijesni presedan, budući da je ona prva čelnica koju je Europski parlament dvaput izabrao. Prethodno je samo Portugalcu Joséu Barrosu (PSD, EPP) potvrđen drugi mandat, no za prvi mandat njega je naznačilo Europsko vijeće, a ne Parlament. Neizvjesno je što će von der Leyen sljedeće učiniti. Prethodno je izgradila blizak odnos s Giorgiom Meloni (FdI, ECR) sve do trenutka glasovanja u parlamentu, da bi potom pregovarala sa Zelenima o obnovljenom Green Dealu kako bi osigurala svoj ponovni izbor unatoč potencijalnom protivljenju. Svi “ekstremisti” bili su isključeni, uključujući lijeve “mélenchonovske” skupine i nacionalističku desnicu. Iako ljevice mogu tvrditi da su “zaustavile” napredovanje desnice, stranke u konzervativnoj i nacionalističkoj sferi doživjele su značajne promjene kao rezultat ovih europskih izbora. Nakon sloma ID-a pojavile su se dvije skupine: Domoljubi za Europu (PfE) i Europa suverenih naroda (ESN), obje su se snažno protivile reizboru von der Leyen. U ECR-u je uzburkano stajalište Fratelli d’Italia. Dok su druge stranke u vladi (kao što je ODS u Češkoj) ili sa snažnim aspiracijama u ovom smjeru (kao što je N-VA u Belgiji) glasale za von der Leyen zbog političke prilike, stranka Giorgie Meloni odlučila je glasati protiv. Nakon europskog glasanja došlo je do interne promjene u ECR-u, što je neke konzervativce možda koštalo važnog mjesta u budućoj komisiji. Konzervativno biračko tijelo uvijek je pokazivalo odbojnost prema potencijalnom reizboru predsjednika Komisije, nadajući se promjeni. To je navelo von der Leyen da osigura glasove Zelenih kako bi izbjegla negativan ishod u Europskom parlamentu. Jedan od najiznenađujućih aspekata pregovora bila je potpora Europske ljevice, unatoč protivljenju socijalista i liberala, Ursuli von der Leyen na čelu Europske komisije. Ova je potpora došla nakon što se von der Leyen snažno posvetila Europskom zelenom planu i pomoći zemljama EU-a u rješavanju stambene krize. Vjerojatno je izbor Antónia Coste (PS, S&D) za predsjednika Europskog vijeća odigrao ulogu u ovim pregovorima, a također ga je pozdravila Macronian grupa RE. Von der Leyen je predložila reforme koje uključuju davanje ovlasti Europskom parlamentu da predlaže zakone. Međutim, neki tvrde da bi to moglo centralizirati vlast i potkopati demokraciju slabljenjem njezine reprezentativnosti. Također postoji zabrinutost da bi ove reforme mogle imati negativne učinke na socijalnu jednakost unutar EU-a, budući da bi davanje prioriteta gospodarskom natjecanju i rastu moglo doći nauštrb socio-ekoloških politika koje su prethodno dogovorene. Također, politike europske ljevice pokazale su se štetnima po pitanjima poput sigurnosti i obrane, koja su važna s obzirom na ulogu koju Europska unija može odigrati u sukobu između Rusije i Ukrajine. S jedne strane, ponovni izbor Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije pokazuje da tek treba izgraditi pravu alternativu uspostavljenoj međustranačkoj većini između Narodne stranke i socijalista. S druge strane, potvrđuje duboku sposobnost predsjednice Ursule da upravlja složenim političkim scenarijima i osigurava potporu različitih skupina. Međutim, važno je napomenuti da će njezin mandat biti obilježen zabrinutošću i ljevice i desnice o njezinom potencijalnom utjecaju na društvenu dobrobit, ekološke inicijative i useljeničku politiku. Njezin ponovni izbor naglašava potrebu za uključivijim i pravednijim pristupom europskom upravljanju, uravnotežujući interese svih građana EU-a.