Subscribe
Kroz koncepte kao što je “kritička teorija bjeline”, zapadni svijet se nesputano kleveće u medijima, na sveučilištima iu školama. Mržnja prema samom sebi na Zapadu vrlo je precizno analizirana u novoj knjizi Douglasa Murraya, britanskog urednika i autora.
Kod mene, koji sam počeo pratiti političku raspravu 1970-ih, prepoznajem žar i snažnu vjeru u neke jednostavno formulirane dogme, što se “probudilo” u današnjoj raspravi. Tada su marksisti zagovarali “klasni rat” i pjevali da se mora uvesti “diktatura proletarijata”! Ako ne osvojite narod demokratskim izborima, mora se dogoditi oružana revolucija!
Dogmatizam u prošlosti i sadašnjosti
Isti dogmatizam postoji sada pedeset godina kasnije, u 2020-ima, iako tada dogme nisu bile klasne borbe, već nepravda između rasa i etničkih skupina.
Razlika je u tome što se prije pedeset godina rasprava vodila protiv temelja stvarnosti koja je postojala iza zida, brutalnog i totalitarnog komunizma kojim je vladao Sovjetski Savez. Zbog toga je bilo relativno lako odbaciti “istine” marksista.
Danas je teže opovrgnuti ekstremne poruke prezentirane kroz “kritičku teoriju bjeline”. Ona je suptilnija i ima oblik kružnog razmišljanja, što znači da se svatko tko se ne slaže s premisom odmah žigoše kao dokaz da je teorija istinita. Svatko tko se protivi teoriji je rasist.
Ovakav način agresivnog napada na neistomišljenike bio je vrlo uspješan. Lijevi aktivisti uspjeli su utišati kritike. Rijetki su spremni riskirati da budu označeni kao rasisti.
Također je slučaj da je rasizam postojao i postoji. No, opseg i koliko to utječe na svakodnevni život ljudi na Zapadu danas se precjenjuje na ekstreman i potpuno nerazmjeran način.
A obmanjujuća propaganda koja može ukazati na mrvicu istine može biti vrlo učinkovita i imati ogroman utjecaj. Govoriti o sivoj skali, kada jedna strana uvijek slika crno-bijelo, vrlo je teško. Raspravu postaje gotovo nemoguće pobijediti.
Usudite se probiti antizapadnu propagandu
Jedan od onih koji oboje namjerava razotkriti laži “kritičke teorije bjeline” i to čini s velikom vještinom je Douglas Murray u knjizi “The War on the West – Mastering an Age of Unreason”.
Užitak je čitati Murraya i kako on razotkriva slabosti probuđenog rezoniranja da je Zapad tako užasno užasan i štetan.
Pročitao sam knjigu da vidim koju bi metodologiju Murray upotrijebio da razotkrije “kritičku teoriju bjeline”, a da i sam ne upadnem u optužbe za rasizam. I radi to zaista uvjerljivo.
Kako? Pa, kroz jednostavnu i nedvosmislenu metodu usporedbe zapadnog svijeta s drugim civilizacijama ovdje na zemlji. Kako je najgori sustavni oblik rasizma – ropstvo – funkcionirao na Bliskom istoku, u Aziji i Africi, u odnosu na Sjevernu Ameriku? Ropstvo je bilo znatno raširenije u muslimanskim zemljama.
Razlog zašto nemamo mnogo priča o tome je taj što su robovi bili stalno kastrirani, tako da nema preživjelih. U Indiji je kastinski sustav daleko brutalniji nego bilo gdje na Zapadu u smislu podjele između etničkih skupina “visoke kaste” i onih koji pripadaju nižoj klasi.
I u Africi su postojala određena plemena koja su hvatala pripadnike drugih plemena i prodavala ih trgovcima robljem i u istočnom i u zapadnom smjeru. Afrikanci stoga uopće nisu samo žrtve. Ima i odgovornih za ropstvo.
Murray smatra da je iskrivljeno gledište da su ljudi u nezapadnom svijetu naseljeni nedužnim rajskim stvorenjima.
S obzirom na to, on utječe na to da postoje nedostaci u raspravi o “naknadi”, koja je postala popularna tema za probuđenu ljevicu. Koliko će platiti afrička plemena koja su porobljavala druge? I trebaju li bijelci čiji su preci došli u SAD nakon građanskog rata kada je ropstvo završilo, pa stoga nisu bili dio sustava, platiti odštetu? A oni istog etničkog podrijetla kao i robovi koji su u SAD došli na neki drugi način osim kao dio ropstva, trebaju li doista dobiti odštetu, čak i ako nikada nisu bili ozlijeđeni?
Spasite zapadnu tradiciju vrijednosti
Svrha knjige je braniti veliki napredak kojem je pridonijela zapadna civilizacija: demokracija, građanska prava i vladavina prava. Čimbenici koji su iz bijede izvukli ne samo Zapad nego i cijeli svijet.
“Prešli smo put od uvažavanja i isticanja onoga što je dobro u zapadnoj kulturi do tvrdnje da svaki njezin dio mora biti demontiran.”
Murray je napisao knjigu kako bi spriječio ovakav razvoj događaja. I potrebno je.